Zelena tranzicija u razvijenom svijetu podrazumijeva oslanjanje na sve veći broj izvora električne energije, naročito baterija. Stoga ne čudi da je kobalt slovio kao jedna od najperspektivnijih sirovina.

No, cijene kobalta, kao i većina ruda, značajno variraju od dramatičnog rasta koji za sobom povlači masovne investicije, a zatim i naglog pada zbog nepovoljnog odnosa ponude i potražnje.

Kad je riječ o kobaltu, rekordna cijena je postignuta u ožujku 2018. godine i iznosila je 95.000 dolara po toni. Minimum je, pak, bio u veljači ove godine - 21.000 dolara po toni.

Strategija protiv Kineza

Upravo je zbog niskih cijena Demokratska Republika Kongo zaustavila je izvoz ove rude na četiri mjeseca. To je potaknulo rast cijena koje su na London Metal Exchange, odnosno londonskoj burzi metala, dosegle 35.000 dolara, što je dvostruko više nego početkom godine te rekord u zadnjih 12 mjeseci, piše Poslovni dnevnik.

Ovim je potezom DR Kongo ublažio strategiju kineskih kompanija koje stalno povećavaju proizvodnju kako bi naštetili konkurenciji. Tako je kineski CMOC Group pretprošle godine utrostručio proizvodnju u odnosu na švicarski Glencore koji je dugo bio svjetski lider u proizvodnji kobalta.

Na DR Kongo otpada tri četvrtine ukupno proizvedenog metala, a zajedno s Indonezijom, udio na tržištu se penje na 85 posto. Ostatak rudnika kobalta, odnosno bakra i nikla kojih je kobalt legura, nalazi se raštrkan diljem svijeta. Stoga ne čudi da CMOC Group drži nešto više od 40 posto globalne proizvodnje. Kad se tome pridodaju i druge kineske kompanije, taj udio premašuje 60 posto.

Trumpove prijetnje

Ukupna je svjetska proizvodnja lani premašila 300.000 tona. Istovremeno, tehnološke kompanije mijenjaju proces proizvodnje baterija te zaobilaze kobalt. Stoga je logični pad cijena prekinula te intervencija DR Konga u izvoz. Zasad nije poznato hoće li tamošnje vlasti produljiti zabranu izvoza. Šuška se da bi mogle biti uvedene kvote po uzoru na OPEC. 

Istovremeno su rasle cijene i drugih obojenih metala, kositra, bakra, olova, nikla i aluminija, dok je cink u blagom padu. U velikoj mjeri je to posljedica retorike Donalda Trumpa, jer američki kupci povlače zalihe iz skladišta kako bi preduhitrili rast carina na aluminij i čelik za 25 posto te najavu iste mjere za bakar. 

Proizvođači, pak, čekaju velike infrastrukturne investicije koje je najavila njemačka vlada. Sve skupa bi možda moglo potaknuti rastuće inflacijske pritiske, jer bi rastuću cijenu sirovina proizvođači mogli prebaciti na teret krajnjih potrošača.