Litij, kobalt, mangan i ostali rijetki minerali ključni su za tehnologije poput baterija za električna vozila, vjetroturbina i solarnih panela — zelenih tehnologija koje čine temelj nastojanja Europske unije da postane ugljično neutralna do 2050. godine.

Trenutno EU ovisi o komunističkoj Kini, državi koja osigurava gotovo 98 posto opskrbe Unije rijetkim metalima.

'Litij, kobalt i ostale rijetke rude uskoro će biti važniji od nafte i plina', rekla je prošlog mjeseca predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen. 'Naša potražnja za rijetkim metalima povećat će se peterostruko do 2030.', dodala je.

Kako bi izbjegao rizik od prekida opskrbe, Bruxelles sprema nove zakone kako bi diversificirao dobavne pravce, što uključuje pokretanje novih rudarskih projekata na kontinentu.

Kina je na tržište rijetkih metala ušla sredinom 80-ih i ubrzo je postala glavni svjetski dobavljač. Dio kineske strategije nije samo kontrola rudnika kod kuće, već i u inozemstvu. Demokratska Republika Kongo — u kojoj su kineske tvrtke uložile milijarde eura — isporučila je oko 70 posto kobalta 2021. godine.

Peking se ne libi koristiti svoje rudno bogatstvo za ucjene. Tako je 2010. uveo dvomjesečni embargo na izvoz rijetkih metala Japanu jer je Tokio zarobio kineski ribarski brod koji se našao u vodama oko kojih se spore te dvije zemlje.

Europska komisija svjesna je te opasnosti. Kao dio svog plana za izbjegavanje zamjene jedne ovisnosti drugom, Bruxelles nastoji pojedine rudarske projekte proglasiti prioritetnim, što bi osiguralo jednostavnije izdavanje dozvola.

Mnoge zemlje EU-a podržavaju taj plan. Francusko-njemački sporazum, koji je prošlog mjeseca pozvao na veće financiranje proizvodnje sirovina unutar Unije, dobio je podršku, između ostalih, Danske, Irske, Poljske, Grčke, Portugala, Finske, Belgije i Rumunjske. I dok Europska komisija nema problema s vladama zemalja članica, suočava se s otporom lokalnog stanovništva.

Rudarstvo još uvijek ima 'prljav' imidž, priznao je povjerenik EU-a za unutarnje tržište Thierry Breton. Ekolozi upozoravaju da otvaranje novih rudnika predstavlja opasnost za biološku raznolikost i onečišćenje podzemnih voda. Svjesni su toga i građani, kao i činjenice da cijenu zelene tranzicije sad plaćaju zajednice na drugom kraju svijeta.

Koliko je teško postići kompromis, pokazuje slučaj iz Švedske. Na jugu te zemlje, u području poznatom pod nazivom Norra Kärr, nalazi se najveće nalazište rijetkih metala - itrija, disprozija i cirkonija - u Europi. Mjesto se nalazi u blizini zaštićenog područja Natura 2000 i nedaleko od jezera Vättern, a ono pitkom vodom snabdijeva 250.000 ljudi.

Kanadska tvrtka Leading Edge Materials nedavno je predstavila plan za površinski kop, što je izazvalo žestoku reakciju ekoloških aktivista i lokalnog stanovništva. Ukratko, budućnost tog projekta je više nego neizvjesna.

To je samo jedan od više spornih potencijalnih rudnika u EU. Aktivisti i građani koče projekte kao što su rudnici litija u zapadnoj Španjolskoj i središnjem Portugalu. U Rumunjskoj protivnici rudnika bakra čak kupuju zemljište unutar granica projekta kako bi ga zaustavili.

Ima li Europa drugi način da se otrgne ovisnosti o Kini? Neki stručnjaci smatraju da bi se Unija prije svega trebala fokusirati na ponovnu preradu rudarskog otpada kako bi se iz njega izvukli rijetki metali, što se trenutno radi u Švedskoj. A osim toga, upozoravaju, novim rudnicima treba dosta vremena da krenu s proizvodnjom, a EU nema vremena za čekanje.

Nevladine organizacije pak prigovaraju Bruxellesu da bi trebalo više razmišljati o smanjenju potrošnje i potrebe za rijetkim mineralima promicanjem javnog prijevoza umjesto proizvodnje novih električnih vozila.