Organizacija država izvoznica nafte početkom tjedna sklopila je dogovor s Rusijom, a dogovorena smanjena proizvodnja OPEC-a, Rusije i još nekih zemalja stvara pritisak na rast cijena nafte u svijetu te otežava pokušaje američkog predsjednika Donalda Trumpa da snizi cijene goriva, važan faktor za raspoloženje američkih birača prije izbora iduće godine
Cijene goriva na benzinskim crpkama porasle su, na nezadovoljstvo vozača, početkom ovog tjedna, a vijesti koje su istovremeno stigle iz inozemstva sugeriraju da se teško možemo nadati da će idućih mjeseci vožnja automobilima postati jeftinija. Naprotiv. Tijekom vikenda i početkom tjedna objavljeno je da je Rusija postigla dogovor o suradnji s Organizacijom država izvoznica nafte (OPEC, Organization of the Petroleum Exporting Countries) i da će produljiti odluku o smanjenoj proizvodnji sirove nafte.
Ruski predsjednik Vladimir Putin sastao se tijekom vikenda sa saudijskim princem Muhamedom bin Salmanom na marginama sastanka grupe industrijskih zemalja G-20 u japanskom gradu Osaki te su dogovorili da će OPEC s još nekim drugim državama u idućih šest do devet mjeseci zadržati smanjenu proizvodnju nafte kako bi se potaknuo rast cijene na svjetskim tržištima. Dogovor je potvrđen početkom tjedna na sastanku OPEC-a, a bude li se on poštovao, trajat će sve do ožujka iduće godine. Sam sporazum se ne odnosi samo na Rusiju i OPEC, već na cijelu tzv. OPEC+ skupinu koja uz države članice organizacije broji Rusiju i desetak drugih država izvoznica, poput Kazahstana, Malezije, Meksika, Azerbajdžana, Bahreina, Sudana, Južnog Sudana i drugih.
vezane vijesti
Dogovor Rusije i OPEC-a vrlo je važan moment koji pokazuje koliko se posljednjih godina promijenilo svjetsko tržište nafte. Rusija i OPEC su se desetljećima nalazili na suprotnim stranama kad su bile u pitanju strategije na tržištu i čak i kad bi došlo do prividne suradnje, kao što je to bilo početkom milenija, kad su bili dogovorili smanjenje proizvodnje, Rusija nije poštovala dogovor, nego je, naprotiv, dodano pojačala izvoz. U međuvremenu se odnos snaga na globalnom tržištu promijenio. Sjedinjene Američke Države su zahvaljujući rastu vlastite proizvodnje postale najveći svjetski proizvođač sirove nafte, Saudijska Arabija se sada nalazi na drugom mjestu, a Rusija na trećem. Posljedica takve promjene je i pad utjecaja koji OPEC ima na globalnom tržištu.
Rast američke proizvodnje posljedica je strateškog političkog zaokreta u toj državi koji je inicirao bivši predsjednik Barack Obama za vrijeme svojeg mandata, a kojem je prvotni cilj bilo smanjenje ovisnosti o energentima s Bliskog istoka. Naime, razvojem tehnologije kojom je olakšano crpljenje nafte iz škriljevca, umjesto klasičnih bušotina, SAD se našao na prvom mjestu među svjetskim proizvođačima.
Višak nafte na tržištu te očekivanja usporenog rasta svjetske ekonomije pritišću cijene dolje, što ne odgovara Rusiji, Saudijskoj Arabiji i drugim izvoznicima koji pune proračune upravo od izvoza nafte. Prema pisanju Reutersa, kako bi uravnotežila proračun koji se teže puni zbog ekonomskih sankcija uvedenih nakon anektiranja dijela Ukrajine, Rusiji odgovara cijena od oko 45 do 50 dolara za barel. Saudijskoj Arabiji odgovara još viša cijena, od osamdesetak dolara, a one se na svjetskim tržištima posljednjih dana kreću u rasponu od 55 do 65 dolara po barelu.
Visoke cijene nafte i derivata pak ne odgovaraju američkom predsjedniku Donaldu Trumpu. Cijena goriva na američkom tržištu jedan je od važnih faktora koji utječu na raspoloženje tamošnjih birača koji će iduće godine glasati o tome hoće li Trump dobiti i drugi mandat u Bijeloj kući. Naizgled, Trump u rukavu ima adut jer od Saudijske Arabije može tražiti povećanje proizvodnje želi li Arabija zadržati američku podršku u zategnutom odnosu s njenim najvećim regionalnim rivalom Iranom. No Arabija je i jedan od najvećih kupaca američkog oružja te Amerikancima nije lako stvarati pritisak na tako važnog saveznika.
Stvari se tu dodatno kompliciraju. Iran je jedan od osnivača OPEC-a i oduvijek je bio oprezan oko utjecaja koji Saudijska Arabija ima u udruženju. Nova suradnja između Moskve i Rijada sada dodatno jača saudijsku poziciju. S druge strane, stvaranje veze između Rusije i Arabije moglo bi ugroziti postojeću vezu između Moskve i Teherana. Iran time postaje još izoliraniji nego ranije jer stvore li Putin i Bin Salman čvršću vezu, ubuduće se neće imati kome obratiti za podršku. Uz sve to, Iran se posljednjih tjedana na sve načine trudi zaobići američke sankcije kojima je zabranjen izvoz nafte iz te zemlje.
Stoga se prvotno i usprotivio formaliziranju suradnje između OPEC-a i Rusije te drugih zemalja nečlanica, mada je bio spreman prihvatiti realnost takve suradnje. Nakon pregovora početkom tjedna došlo je do preokreta te je Iran pristao na sam tekst sporazuma.
Ipak, čak i s novim saveznicima lako je moguće da OPEC neće imati jednak utjecaj na svjetsko tržište kao što je to bilo nekad, kad je rezanjem proizvodnje ili izvoza mogao izazvati svjetsku krizu. Neke članice, poput Venezuele, koja se bori s političkom nestabilnošću, ili Irana, koji se bori protiv sankcija, prisiljene su manje proizvoditi i izvoziti bez obzira na to što odluči OPEC. S druge strane, SAD i drugi proizvođači koji nisu članovi OPEC-a mogu zahvaljujući novim metodama i tehnologijama prilično brzo povećati proizvodne kapacitete.
OPEC bi si, također, lako mogao učiniti medvjeđu uslugu bude li previše uspješan u svojem cilju podizanja cijena na svjetskom tržištu jer bi preskupa nafta mogla natjerati potrošače da se brže počnu okretati alternativnim energentima. Nove tehnologije bitno su zakomplicirale odnose na tržištu koje je nekada bilo prilično jednostavno: ako nafte čiju je proizvodnju uvelike kontrolirao OPEC nije bilo, cijene su rasle. Stvari danas nisu više tako jednostavne. A kompleksnost tih odnosa plaćamo svaki put kad dođemo na benzinsku crpku.
