Europska komisija u srijedu je objavila dokument prema kojem Hrvatska najsporije provodi strukturne reforme, što je stavljeno u prvi plan, i prema kojem pritisak na državni proračun nije velik zbog povijesno niskih kamatnih stopa i rasta gospodarstva, što se našlo u drugom planu. Jednostavnije rečeno, Hrvatska uživa u rastu koji vuče potražnja iz inozemstva i turizam, dok je pritisak na javni dug smanjen jer se novac u Europskoj uniji i svijetu još uvijek nesmiljeno tiska.

Do kad ćemo uživati? Ekonomisti Željko Lovrinčević, Guste Santini i Mladen Vedriš misle da će 'fešta' trajati još godinu ili dvije, nakon čega će se rast gospodarstva ponovno usporiti, turisti će se vratiti tradicionalnim destinacijama poput Grčke, Tunisa, Turske i Maroka, dok će javni dug rasti zajedno s kamatama na novac. Nitko niti ne spominje novu vanjsku krizu.

No niti to nije ono najgore. U cijelom procesu konkurencija nas je prestigla, što naglašava i izvješće Europske komisije. Dostigle su nas zemlje poput Rumunjske i Bugarske, dok su Slovenija, Češka i Mađarska već sad neuhvatljive. Te zemlje su otišle dalje u privlačenju stranih investicija i onome što će za iduću krizu biti ključno: životnom standardu.

Lovrinčević pojašnjava kako su se u proteklim krizama zemlje međusobno borile proizvodnjom i trgovinom, a sada će se međusobno boriti privlačenjem radne snage. 'Na ovom prostoru bazeni iz kojih bi se crpila radna snaga su iscrpljeni, a bit će još gore, posebno za Hrvatsku jer u njoj životni standard ne raste dovoljno brzo u odnosu na konkurentske zemlje', rekao je Lovrinčević tportalu.

On dodaje kako sadašnji gospodarski rast i 'mir' možemo zahvaliti činjenici da se javne financije pune poreznim prihodima od turista (PDV), dok drugi segmenti ekonomije rastu samo oko jedan posto, što znači da je realan rast oko dva posto, što nije ni blizu poboljšanju standarda građana.

'Ljudi odlaze u Slovačku, Češku, to se prije nikad nije događalo', ilustrira Lovrinčević.

Podsjećamo da je njemački Institut za istraživanje tržišta rada u utorak objavio kako u Njemačkoj, u ovom trenutku, postoji 1,2 milijuna nepopunjenih radnih mjesta. 

Uz sve manje radne snage jačaju pritisci. Oni se već osjećaju u građevini koja neće moći ni primati eventualne nove poslove jer ih neće imati tko odraditi. Velik je pritisak i na banke jer nemaju dovoljno potražnje za kreditima.

'Kod poljoprivrede se godinama ništa nije dogodilo, ona je predmet borbe političkih takmaca. Nešto napretka dogodilo se u transportu i industriji uz velike državne sustave koji nikad nisu restrukturirani, poput brodogradnje i tvrtki poput Petrokemije', kaže Lovrinčević.

Što napraviti?

'Bez selektivne imigracijske politike ne može se ništa napraviti. Naseliti ljude i dodijeliti im zemljište, što je za naš svjetonazorski sustav novost, a i pomalo tabu tema. Nećete ništa napraviti sa sto kuna više dječjeg doplatka. Ne otvaramo razgovore o važnim temama dok možemo isplatiti mirovine i plaće. Čekaju nas još dvije dobre turističke sezone, a što onda? Ova Vlada ima komociju da ništa ne mora raditi, ali nakon toga će stvari eskalirati. Samo onda, uza sve probleme, imat ćemo i manjak ljudi, interesne skupine kreirane u poraću i stareću populaciju koja će kreirati političku klimu', zaključuje naš prvi sugovornik.  

Ekonomist Mladen Vedriš kaže da nam za probleme ne treba nikakva kriza jer je Hrvatska danas ispod razine BDP-a iz 2008.

'Dok su okolnosti relativno normalne, imaš domaću zadaću koju su sve zemlje u EU napravile prije tri, četiri godine. Mi imamo 150.000 radnih mjesta manje i 200.000 ljudi manje. Naše performanse da se nosimo s globalnom krizom su, blago rečeno, upitne. Dokument Europske komisije je zvono na uzbunu', rekao je Vedriš te nastavlja:

'Vlada je lani imala probleme s Agrokorom, ali život ide dalje, potreban je multitasking. Ne treba strah od krize biti razlog za promjene jer naš rast od tri posto jedva financira kamate. Modernih investicija nema, mi potičemo potrošnju manjim porezima, a zapravo za potrošnju trebamo bolje poslove', komentira Vedriš.

Prema njemu, Vlada sada mora uzeti tri, pet ili sedam točaka na kojima će ozbiljno raditi i koje će otvoriti gospodarski rast. Investicije potiču radna mjesta, Europa ima pakete za reindustrijalizaciju i imaju ured za potporu reformama. Sve će vam pomoći, samo netko treba zatražiti pomoć', zaključio je Vedriš.

Optimizmom ne zrači ni Guste Santini, koji kaže kako se kriza u našem okruženju s efektima prelijevanja na Hrvatsku može dogoditi već krajem ove godine. Sve naravno ovisi o tome kada će Europska centralna banka i ostali centralni bankari zaustaviti tiskanje novca. 

'Najveći problem u Hrvatskoj je stalno zadiranje u prava i nestalnost propisa. Najsvježiji primjer je stanarsko pravo kod kojeg se rade iznimke u odnosu na Ustavom zajamčena osobna prava i slobode. Drugi problem su političari koji sami sebe gledaju kao ljude koji imaju posao od četiri godine. Zato nitko neće raditi reforme, jer ako krene raditi nešto, on gubi izbore i gdje je onda? Oni rade sve da uzmu još jedan mandat, još četiri godine i zato nas pogađa ova entropija', kaže nam Santini. 

Kako entropija stalno povećava stupanj nereda i 'razaranja', tako je prema Santiniju Hrvatska za novi udar krize manje spremna nego što je to bila 2008. godine jer su se propustili napraviti koraci koji bi čuvali gospodarstvo od šokova zato što su naši političari bili političari, a ne državnici.