Sposobnost Hrvatske da se obračuna i obrani od prijetnje epidemije i pandemije, poput ovih dana aktualnog koronavirusa Covid-19, na razini je Albanije, Grčke i Turske. Pokazuje to globalni indeks zdravstvene sigurnosti (GHIS, engl. Global Health Security Index), prvi i jedini takav pokazatelj kojim se procjenjuju i uspoređuju mogućnosti država da zaštite vlastite građane od spomenutog tipa zdravstvenih rizika, kao i od biološkog ratovanja.

Indeks je prvi put izračunat i objavljen krajem prošle godine. Vrijednost mu se kreće između 0 i 100, s time da najviša vrijednost označava najbolju opremljenost za obranu od epidemija i pandemija. Na samom vrhu, s vrijednošću indeksa 83,5, nalaze se Sjedinjene Američke Države, globalno najbolje opremljena država za borbu protiv epidemija i bioloških rizika. Slijede Ujedinjena Kraljevina (77,9), Nizozemska (75,6), Australija (75,5) te Kanada (75,3).

Hrvatska se smjestila na 38. poziciji s vrijednošću indeksa od 53,3. Među 195 država članica Svjetske zdravstvene organizacije, za koje je napravljena analiza, ova pozicija može na prvi pogled djelovati zadovoljavajuće, no takav dojam je samo relativan. GHIS je, naime, pokazao da je većina država nespremna boriti se s pandemijama i epidemijama. Prema vrijednosti indeksa zemlje su grupirane u tri kategorije: najpripremljenije, dosta pripremljene i najmanje pripremljene.

U najvišoj kategoriji, za zemlje s indeksom većim od 66,7, nalazi se tek njih 13 (među kojima je i susjedna Slovenija), dok su preostale 182 raspoređene u druge dvije grupe, s time da se u najnižoj, onoj u koju ulaze države s indeksom od 33,3 i manje, nalazi njih sedamdesetak. Hrvatska se tako našla u grupi dosta pripremljenih država s Grčkom, Albanijom i Turskom (redom na 37., 39. i 40. poziciji), ali i s Njemačkom (na 14. mjestu) i, primjerice, Gambijom na 117. mjestu. Svjetski prosjek vrijednosti indeksa je 40,2 pa bismo se možda mogli tješiti da smo iznad prosjeka.

Ipak, malo dublja analiza otkriva potencijalno velike probleme. Opći indeks izračunat je temeljem šest podindeksa za jednako toliko kategorija koje se procjenjuju prilikom izračuna. Relativno gledajući, najbolje rezultate pokazujemo u kategoriji prevencije, odnosno sprečavanja pojave ili oslobađanja patogena, prema čemu smo na 26. mjestu globalne liste, te u kategoriji sposobnosti zdravstvenog sustava da tretira oboljele i zaštiti radnike u zdravstvu, po čemu smo na 27. poziciji među spomenutih dvjestotinjak država.

No takav letimični pogled može zavarati jer po vrijednosti podindeksa u ove dvije kategorije (55,2, odnosno 46,5) spadamo u države koje itekako još mogu napredovati. Najvišu vrijednost podindeksa, od 72,3, dosežemo u kategoriji ranog otkrivanja i izvještavanja o epidemijama potencijalno opasnim na međunarodnoj razini, što nas smješta na 31. mjesto globalne liste.

S druge strane, Hrvatska je očajno pripremljena za brz odgovor, ublažavanje posljedica i sprečavanje širenja epidemija. S podindeksom od 32,4 nalazimo se na 115. poziciji u svijetu. Za usporedbu, susjedna Slovenija nalazi se na 12. mjestu te kategorije (s podindeksom od 63,3), Srbija na 27. mjestu (55,1), a Bosna i Hercegovina na 36. mjestu s vrijednošću podindeksa od 51,8.

Jednako tako, loši smo u kategoriji povećavanja nacionalnih kapaciteta, financiranja i postupanja po međunarodnim standardima, prema čemu se nalazimo na 92. mjestu s vrijednošću podindeksa od 49,1. Slovenija se u toj kategoriji nalazi na visokom 12. mjestu, a Hrvatska se nalazi u društvu Srbije (86. mjesto), Libanona (88.) te Cipra, Grčke i Malte, koji s nama dijele 92. poziciju.

Ako spomenute brojke pretvorimo u riječi, podindeksi govore da nije previše izgledno da će se kod nas pojaviti epidemija, a ako se i pojavi, liječnici i drugo osoblje imaju dovoljno znanja, a ambulante i bolnice dovoljno su dobro opremljene da se s time možemo nositi. Jednako tako, pripadamo državama koje imaju dovoljno opremljene laboratorije te će moći relativno rano detektirati i izvijestiti o potencijalnoj epidemiji.

No pripremljenost državnih službi da brzo odgovore na prijetnju epidemije je očajna, ne provode se nikakve vježbe za potencijalne rizike, niti su stanovnici upoznati s time što bi trebali raditi u takvim slučajevima. Nadalje, komunikacija sa zdravstvenim djelatnicima u slučaju hitne situacije u javnom zdravstvu je jadna, ne provodimo procjene rizika, ne popravljamo ono što bi se u takvim procjenama identificiralo kao manjkavost, niti u tome surađujemo sa susjednim državama. Također, nemamo alocirana posebna financijska sredstva za javnozdravstvene rizike. U svemu tome koliko-toliko izvlači nas činjenica da se nalazimo među manje rizičnim državama koje bi se mogle naći kao meta bioloških prijetnji.

Globalni indeks zdravstvene sigurnosti krajem 2019. prvi put izračunali su i objavili poznato američko Sveučilište Johns Hopkins, londonska analitička tvrtka Economist Intelligence Unit i vašingtonska neprofitna udruga Inicijativa nuklearne prijetnje (NTI, Nuclear Threat Initiative) što se bavi 'zaštitom života, okoliša i kvalitete sadašnjeg i budućeg života'. Izradu analize podržalo je nekoliko američkih zaklada, među kojima se nalazi i ona osnivača Microsofta Billa Gatesa i njegove supruge Melinde.

Na razvoju indeksa i njegovom izračunu radilo je četrdesetak međunarodnih stručnjaka i suradnika. Indeks se računa temeljem 140 pitanja podijeljenih u šest kategorija, uz 34 glavnih i 85 pomoćnih pokazatelja, kako bi se 'procijenila sposobnost država da spriječe i ublaže epidemije i pandemije', a analiza obuhvaća 195 država članica Svjetske zdravstvene organizacije.

Indeks predstavlja prvu takvu sveobuhvatnu procjenu globalne zdravstvene sigurnosti, a aktualna pandemija koronavirusa pokazala je koliko je važna pripremljenost država za borbu s takvim prijetnjama. Prema posljednjem izvještaju Svjetske zdravstvene organizacije, koronavirusom Covid-19 od izbijanja pandemije zaraženo je gotovo 71,5 tisuća ljudi, od čega daleko najveći dio njih u Kini, državi koja se, usput, prema spomenutom indeksu nalazi na 51. poziciji u svijetu po opremljenosti za borbu protiv epidemija. U 25 zemalja izvan Kine zabilježeno je nešto manje od 800 slučajeva. Od posljedica zaraze u Kini je preminulo 1772 ljudi, a izvan Kine njih troje.