Na raskrižju glavnih prometnica Zapadnog Berlina stoji jedan od najimpozantnijih, ali i najkontroverznijih arhitektonskih projekata Hladnog rata – Međunarodni kongresni centar (ICC). Ova monumentalna građevina, koju su mnogi prozvali ‘Svemirski brod’ ili ‘Borbeni brod Charlottenburga’, nekoć je bila simbol zapadne tehnološke moći i modernizma. No, posljednjih deset godina zjapi prazna, čeka sanaciju i novu svrhu
Grad Berlin sada je odlučio vratiti ICC u život – kroz javni natječaj traže se investitori spremni preoblikovati mastodonta i učiniti ga ponovno funkcionalnim. Pitanje je samo – može li se ovaj relikt prošlosti prilagoditi budućnosti?
Hladnoratovsko natjecanje u betonu i čeliku
Da bi se razumjelo zašto je ICC izgrađen, mora se vratiti u vrijeme Hladnog rata, kada su Berlin, Njemačka i svijet bili podijeljeni željeznom zavjesom. Dok je Istočna Njemačka gradila Palaču Republike, sjedište svog parlamenta, Zapadni Berlin nije mogao ostati po strani. Njihov odgovor bio je najveći kongresni centar na svijetu, građevina koja će predstavljati moć kapitalizma i globalizacije, piše portal The B1M.
Projekt su vodili supružnici Ralf Schüler i Ursulina Schüler-Witte, koji su osmislili futurističku konstrukciju kakva dotad nije viđena. ICC je sagrađen između 1973. i 1979. godine, a njegova cijena premašila je 900 milijuna njemačkih maraka, što ga je učinilo najskupljom građevinom u Zapadnom Berlinu od Drugog svjetskog rata.
Odmah po otvaranju izazvao je podijeljene reakcije – dok su ga jedni smatrali simbolom tehnološkog napretka, drugi su ga kritizirali kao megalomanski i preskup projekt.
Inženjersko čudo: Zgrada unutar zgrade
Ono što ICC čini posebnim nije samo njegova veličina – dugačak je 320 metara, širok 80 metara i visok 40 metara – već i njegov inovativni inženjerski koncept.
Zgrada je projektirana tako da unutrašnjost lebdi unutar vanjske čelične ljuske. Ova metoda, nazvana “zgrada unutar zgrade”, omogućila je potpunu izolaciju od vanjske buke i vibracija koje dolaze s obližnjih autocesta.
Još fascinantniji je način na koji su glavne dvorane ICC-a doslovno ovješene o konstrukciju. Dvorane 1 i 2 ‘vise’ s čeličnih greda, što poboljšava akustiku i omogućava održavanje više događanja istovremeno bez ometanja.
Unutrašnjost ICC-a također je oblikovana s naglaskom na futurizam 60-ih i 70-ih godina – od svjetlosnih instalacija umjetnika Franka Oehringa, koje koriste crvenu i plavu boju za navođenje posjetitelja, do slavne instalacije ‘Mozak’, s elektroničkim svjetlima koja simboliziraju neuronske impulse.
Od kongresne dvorane do napuštenog mastodonta
Unatoč tehnološkoj sofisticiranosti, ICC je postupno gubio funkciju. Njegove dimenzije, nekad prednost, postale su prepreka. Troškovi održavanja bili su previsoki, a konkurencija modernijih kongresnih centara u Berlinu učinila ga je manje atraktivnim.
Godine 2014. ICC je zatvoren, a od tada je služio tek povremeno – bio je smještaj za izbjeglice, centar za cijepljenje tijekom pandemije i prostor za umjetničke izložbe. No, ključni problem ostaje: prisustvo 'tihog ubojice' azbesta, čije uklanjanje će koštati oko 400 milijuna eura.
Budućnost ICC-a: Besplatni najam na 99 godina?
Berlinske vlasti sada su odlučile dati ICC novi život. Pokrenut je natječaj za investitore, koji će moći preuzeti objekt besplatno na 99 godina, ali pod uvjetom da ga renoviraju i učine dostupnim javnosti.
Zanimanje za ICC postoji – nedavna umjetnička izložba bila je rasprodana, a ulaznice za Dan otvorenih vrata nestale su u svega dva sata.
Do kraja 2026. godine očekuje se odluka koja bi mogla označiti novi početak za ovu arhitektonsku ikonu.
