Dok se državna tijela ne izjašnjavaju o odštetnom zahtjevu, Udruga bivših djelatnika Gavrilovića drži da nije utemeljen jer treba razlikovati ranije izgrađeni prvi pogon tvornice Gavrilović u Petrinji od pogona za koji su radnici 1961. kupili zemljište dva kilometra dalje od starog pogona i izgradili novi. Zatim valja imati u vidu i činjenicu da se Đuro Gavrilović, otac Georga, odrekao svog brenda i recepture za 14 milijuna dolara još 60-ih godina, da bi 1991, nakon stečaja Gavrilovića, Georg Gavrilović kupio 'njihovu' tvornicu za 3,3 milijuna njemačkih maraka, iako nema dokaza o toj uplati.

Da je u dugoj povijesti brenda i nekretnina Gavrilovića uistinu bilo svega, pokazuje i izvješće o obavljenoj reviziji pretvorbe i privatizacije tvrtke, odnosno tadašnjeg holdinga. Prva mesnica Ivana Gavrilovića iz 1821. bila je početak današnje mesne i prehrambene industrije u Petrinji, započete pod imenom osnivača i vlasnika Prve hrvatske tvornice salame, sušena mesa i masti, obitelji Gavrilović.

Krajem 1945. konfiscirana je imovina prijašnjim dioničarima tvornice, među kojima je bio i Đuro Gavrilović, a on je, prema odredbama međunarodnog prava, 1954. ostvario pravičnu naknadu za korištenje imena.

Povrat imovine za koju su već obeštećeni

Moderna tvornica, koju spominju u Udruzi, počela se graditi 1960. na lokaciji izvan tadašnjeg grada Petrinje, u Dugoj ulici 59. Tvornica je građena u etapama i 1965. predani su na upotrebu prvi objekti mesne industrije, a više od stoljeća stara zgrada u centru Petrinje 1977. preuređena je za fermentaciju trajnih proizvoda. Prehrambena industrija Gavrilović poslovala je do 1990. kao složeno poduzeće sastavljeno od devet društvenih poduzeća, a godinu dana kasnije postaje holding čijih pet poduzeća u kolovozu odlazi u stečaj. Stečajni postupci protiv stečajnih dužnika završeni su 11. studenoga 1991. i to prodajom poduzeća kao pravnih osoba Georgu Gavriloviću, državljaninu Republike Austrije, koji naziv tvrtke Gavrilović Mesna industrija Petrinja d.o.o. mijenja u Gavrilović Prva hrvatska tvornica salame, sušena mesa i masti, Mate Gavrilović.

Za svih pet poduzeća, knjigovodstvene vrijednosti 68 milijuna DEM, Georg Gavrilović ponudio je 3,3 milijuna DEM jer, kako je objasnio, tvornice su bile znatno oštećene i pod okupacijom, kao i poljoprivredno zemljište, a vlastitih trgovina uglavnom nema jer su većinom u zakupu.

U obrazloženju kupoprodajnog ugovora navodilo se da je Đuri Gavriloviću, kao prijašnjem vlasniku, isplaćena naknada za pravo i upotrebu imena Gavrilović nakon što je poduzeće konfiscirano, a prodajom tvrtke Georgu Gavriloviću na neki način bi se kupac obeštetio. Stečajni upravitelj je tek 10. veljače 1993. dao potvrdu da je Georg Gavrilović u cijelosti ispunio ugovornu obavezu prema ugovoru o prodaji poduzeća Gavrilović u stečaju kao pravne osobe, uplativši u cijelosti ugovorene iznose. Međutim, kako je upozorila revizija, stečajni upravitelj trebao je utvrditi imovinu koja je prodana Gavriloviću, što nije učinio.

'Kupac je preuzeo imovinu, ali nema dokumentacije na temelju koje je obavljeno preuzimanje', upozorila je revizija i također ocijenila da postupci pretvorbe i privatizacije nisu u potpunosti obavljeni u skladu sa zakonskim odredbama jer nije utvrđena imovina, kupoprodajna cijena bila je za 64 milijuna DEM manja od knjigovodstvene, a Gavrilović je koristio poljoprivredno zemljište koje nije bilo u njegovom vlasništvu i nije smjelo biti uključeno u prodaju. Nadalje, revizija je ukazala na to da je s obzirom na strano državljanstvo kupca za valjanost ugovora trebalo pribaviti suglasnost Ministarstva vanjskih poslova, a ono je 4. studenoga 1991. razmotrilo predmetni ugovor te odobrilo zaključenje ugovora, ali je 1996. na upit PBZ-a dalo odgovor kako zahtjev za davanje suglasnosti na spomenuti ugovor nije zaprimilo, pa tako nije ni odobrilo pravne poslove stjecanja prava vlasništva poduzeća u stečaju.

'S obzirom da je razvojni program Društva djelomično ostvaren, da je broj zaposlenika smanjen s 5.222 u kolovozu 1991. na 623 zaposlenika koncem 2001, da četiri društva koja su pretvorena po knjigovodstvenoj vrijednosti ne obavljaju djelatnost, da nagodba o ustupanju nekretnina nije zaključena te da je smanjena proizvodnost, ciljevi privatizacije određeni odredbama članka 1. Zakona o privatizaciji nisu ostvareni', zaključila je revizija 2003.

Odbijen zahtjev za povrat imovine

Sidonija Gavrilović, Marijana Gavrilović Domljan i Georg Gavrilović podnijeli su tužbu Općinskom sudu u Petrinji radi povrata konfiscirane imovine. U siječnju 1995. sud je zatražio nadopunu tužbenog zahtjeva jer tužitelji nisu naveli nekretnine prema brojevima katastarskih čestica, površinama i kulturama, i to prema stanju u vrijeme konfiskacije nekretnina, a za dionice prijašnje tvornice Mate Gavrilovića i sinovi d.d. nisu naveli nominalnu i ukupnu vrijednost dionica. S obzirom da nisu nadopunili tužbeni zahtjev, u travnju 1995. tužba je odbačena kao neuredna.

U svibnju 1996. tužitelj Republika Hrvatska zastupana po Državnom pravobraniteljstvu Republike Hrvatske podnijela je tužbu Općinskom sudu u Zagrebu radi utvrđivanja ništavim ugovora o kupoprodaji od 11. studenoga 1991.

Tužitelj je osporavao navedeni ugovor jer je mišljenja da nije zaključen u skladu s odredbama Zakona o stranim ulaganjima, Zakona o prisilnoj nagodbi, stečaju i likvidaciji te Zakona o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike. Iako je održano nekoliko rasprava i pokušaja zaključenja nagodbe s tuženim Georgom Gavrilovićem, ni nakon pet godina nije postignuto konačno rješenje. Zanimljivo je da je Vlada Republike Hrvatske 9. studenoga 2000. donijela zaključak kojim se određuje Državnom pravobraniteljstvu Republike Hrvatske da povuče tužbu.