U isto vrijeme pandemija je gurnula oko 100 milijuna ljudi u ekstremno siromaštvo, povisivši ukupan broj na 711 milijuna u 2021., prema procjeni Svjetske banke koju navodi analiza. Još bi više ljudi palo u siromaštvo da mnoge razvijene zemlje nisu poduzele napore za pružanje pomoći kako bi zaštitile svoje stanovnike od financijskih posljedica pandemije covida-19.

'Covid kriza pogoršala je nejednakosti između vrlo bogatih i ostatka stanovništva', rekao je Lucas Chancel, glavni autor izvješća.

'Ipak, u bogatim zemljama vladina intervencija spriječila je masivni porast siromaštva, no to nije bio slučaj u siromašnim zemljama.'

Svjetsko izvješće o nejednakosti temelji se na više od četiri godine rada više od 100 istraživača širom svijeta. Stručnjaci za nejednakost Emmanuel Saez i Gabriel Zucman, obojica sa Sveučilišta u Kaliforniji, Berkeley, i Thomas Piketty s Pariške škole ekonomije koordinirali su izvješće s Chancelom.

Kao na početku 20. stoljeća

Riječ je o trendu koji traje već neko vrijeme. Financijska deregulacija, privatizacija i manje progresivno oporezivanje u bogatijim zemljama te velika privatizacija u gospodarstvima u nastajanju pomogli su u jačanju bogatstva bogatih posljednjih desetljeća, navodi se u izvješću. Globalna nejednakost bliska je onoj na vrhuncu zapadnog imperijalizma početkom 20. stoljeća, ističe se.

'Ključne lekcije iz posljednjih 40 godina te su da smanjenje najviših poreznih stopa nije donijelo prosperitet za sve, kao što je trebalo.'

U izvješću se preporučuje nametanje poreza na bogate kako bi se ostvario prihod koji vlade mogu koristiti za smanjenje nejednakosti i ulaganje u obrazovanje, zdravstvo i ekološke mjere. U SAD-u su neki demokrati nedavno iznijeli plan za oporezivanje milijardera kako bi platili za njihovo predloženo proširenje mreže socijalne sigurnosti, ali su napori brzo izblijedjeli.

Prema analizi, 10 posto najbogatijih kontrolira 76 posto svjetskog bogatstva 2021. Nasuprot tome, donjih 50 posto posjeduje samo dva posto. Središnjih 40 posto, u međuvremenu, posjeduje 22 posto. Što se tiče prihoda, prvih 10 posto pokriva 52 posto globalnog prihoda dok donjih 50 posto zarađuje samo osam posto. Srednjih 40 posto čini pak 39 posto.

Najbogatijih jedan posto zabilježilo je 38 posto rasta globalnog bogatstva između 1995. i 2021., a donjih 50 posto osiguralo je samo dva posto, navodi se u izvješću.

Bogatstvo bogatih širilo se mnogo brže - između tri i devet posto godišnje tijekom tog razdoblja. Ali najsiromašnija polovica svoje je bogatstvo povećavala samo između tri i četiri posto godišnje. A budući da posjeduju vrlo malo bogatstva, ukupni iznos nije puno porastao.

U Europi manje nejednakosti

Latinska Amerika ima najveću podjelu između prvih 10 posto, koji kontroliraju 77 posto bogatstva, i donjih 50 posto, koji posjeduju jedva jedan posto.

Nasuprot tome, Europa ima najmanji jaz. Najviših 10 posto posjeduje 58 posto ukupnog bogatstva naspram četiri posto za donjih 50 posto.

Velik broj javnih programa koji su dostupni stanovnicima s niskim primanjima i srednjom klasom - uključujući besplatno obrazovanje, zdravstvenu skrb i kulturu - jedan su od razloga zašto je Europa manje nejednako društvo, rekao je Chancel.

'Europa je, sa svojim vrlo velikodušnim sustavom pristupa javnim uslugama, dosad bila u stanju obuzdati porast nejednakosti, a SAD to nije uspio u tolikoj mjeri u posljednjih nekoliko desetljeća', zaključuje Chancel.