Dok je u posljednjem mandatu hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu Biljana Borzan provela prvo istraživanje kvalitete proizvoda za njemačko i hrvatsko tržište, nakon kojega su brojne kompanije povukle proizvode s polica u Hrvatskoj zato što se ispostavilo da su lošije kvalitete, a dodijeljena joj je i uloga glavne autorice te pregovaračice oko novog Zakona o prekograničnoj dostavi paketa, u razgovoru za tportal ova osječka liječnica po zanimanju otkriva što si je postavila kao novi cilj, ali i kako u vrijeme pandemije koronavirusa izgleda rad zastupnika u Europskom parlamentu.

S obzirom na to da od ožujka nije bila u Bruxellesu, a svoje eurozastupničke poslove obavlja od kuće, s Biljanom Borzan razgovarali smo u Osijeku. U šetnji popularnom promenadom uz Dravu objasnila nam je kako u vrijeme pandemije koronavirusa izgleda posao zastupnice u Europskom parlamentu i čemu se posvetila u novom mandatu. Otkrila nam je koliko joj nedostaje posao liječnice i bi li se radije vratila u ordinaciju ili bila SDP-ova kandidatkinja za gradonačelnicu Osijeka.

Kako se nosite s koronavirusom?

Ljudi me znaju pitati koliko će ovo trajati. Ne znam. Ne može se izvući paralela iz neke slične prethodne bolesti. Ubija taj osjećaj neizvjesnosti. Koliko god se trudimo i radimo, nije to ona razina kvalitete koju smo imali u normalnim uvjetima.

Hoćete li se cijepiti protiv korone?

Da. Zagovornica sam cijepljenja jer je ono jedan od najvećih izuma čovječanstva, uz antibiotike. Takav mi je posao da sam jako aktivna u komunikaciji s ljudima iz cijele Europe, idem po aerodromima, hotelima, Parlamentu, u kojem je po nekoliko tisuća ljudi. U tom smislu smatram da je to odgovorno prema sebi, a time štitiš i druge. Čak i ako cjepivo znači neku manju komplikaciju, to je mala cijena za ono što nosi sa sobom. Čim znanstvenici budu izbacili sigurno cjepivo, neću gledati na njegovu nacionalnost.

Jeste li od početka pandemije bili u Bruxellesu?

Ne. Zadnji moj odlazak u Bruxelles bio je sredinom ožujka. Prije nego li je počeo lockdown odradila sam svoje zadnje sastanke uživo. Dalje smo nastavili online. Srećom, imamo te tehničke mogućnosti pa uspijevamo odraditi ono što se očekuje od nas kao zastupnika u Europskom parlamentu.

Nedostaju li vam susreti s kolegama eurozastupnicima uživo?

Jako puno toga postiže se na sastancima u Bruxellesu koji nisu formalni, a gotovo sve dogovorimo na hodniku. Primjerice, kada sam radila na dvostrukoj kvaliteti proizvoda, zastupnike sam lomila jednog po jednog vukući ih za rukav po hodnicima da im objasnim koliko je to važno. Taj aspekt ovdje nedostaje. Nekada je jednostavnije objasniti ciljeve, zašto je nešto važno i pridobiti veći broj ljudi u opuštenijoj atmosferi.

Kako vam sada izgleda rad u Europskom parlamentu?

Odrađujemo sve sastanke. Napravili su nam odličnu tehničku podršku da možemo raspravljati i glasati online. Zasad nam nije jedino riješeno to da od kuće možemo sudjelovati na samim plenarnim sjednicama. To je vjerojatno tehnički teže organizirati jer se radi o oko 700 ljudi. No dali su nam mogućnost da se javljamo iz Ureda Europskog parlamenta u Zagrebu. Ako bih se htjela javiti za riječ na plenarnoj sjednici, a to su jednominutni do najviše dvominutni govori, morala bih iz Osijeka otići u Zagreb, odraditi tu minutu-dvije i vratiti se kući. Ali to mi neće biti problem kada na dnevnom redu budu izvješća za koja sam izvjestiteljica. To je prevažno i iskoristit ću tu mogućnost.

Sad ste više kod kuće. Kako provodite vrijeme?

Konačno sam i fizički prisutna u životu svoje obitelji puno više nego prije jer sam znala od ponedjeljka do četvrtka biti u Bruxellesu ili Strasbourgu te imala obveze po Hrvatskoj i Europi. Kada sam postala zastupnica u Europskom parlamentu, počela sam i trenirati kako bih bila u kondiciji i imala snage izdržati taj tempo jer sam shvatila da nakon dva takva tjedna moram stati te uzeti samo dan za odmor. Iako izgleda glamurozno, to je užasno iscrpljujuće jer si stalno na putu.

Ipak, sada je teže raditi jer kada sam gore, posvećena sam u punom opsegu radu u Parlamentu. Ovdje su sada važna i neka obiteljska događanja u kojima i volim i želim sudjelovati jer sam i majka, supruga, kći. Uz to, imam još neke političke obveze, od kojih me, da tako kažem pod navodnicima, štede dok sam gore. Svi znaju da sam tu. Sada se od mene očekuje da budem jednako aktivna kao zastupnica, a usput obavljam tekuće poslove, što zna biti prilično zahtjevno.

Sreća da su moja djeca velika, pa nemam one brige oko toga tko će što obući ili jesti. Recimo, vidim kolegicu s Malte, koja, kada raspravlja, ima dva sina vrtićke dobi koji se stalno penju po njoj dok se ona javlja za riječ.

Koje je konkretno odluke donio Europski parlament kako bi građanima pomogao u vrijeme koronakrize?

U prvim danima pandemije Unija je bila zatečena. Stao je promet ljudi i roba, hrane i medicinske opreme. No odmah su se uspostavile zelene linije. Sada reagiramo neuobičajeno brzo. U odnosu na prvi val, osjeti se viša razina organizacije. Ono što je meni zanimljivo, za neke odluke financijske prirode, za koje su prije bile potrebne dvije godine, kada je bila gospodarska kriza 2008., sada treba 10 dana. Osobno mi je drago to što se više ne govori o mjerama štednje koje su se pokazale kao katastrofalna strategija u krizi 2008. Stalno se govori o ulaganjima, novim radnim mjestima, zelenoj ekonomiji...

EU je ponudio niz mogućnosti, a koliko će ih svaka država iskoristiti, ovisi o njenoj spretnosti i spremnosti. Hrvatska se tu nije pokazala. Voljela bih da iskoristimo veći dio novca od one 22 milijarde, za koje premijer spominje da su nam namijenjene. No ako gledamo prethodna iskustva, nema puno mjesta optimizmu.

Imamo li dovoljno kapaciteta i znanja da ih povučemo?

Žalosno je, jer smo previše siromašni, ne uzeti nešto što nam je ponuđeno. EU je u svojoj reakciji na krizu najviše dao državama koje su najsiromašnije. Unija je imala pošten pristup. Bugari i mi bili smo jako sretni jer smo dobili najviše. A to je posljedica toga što smo po svim gospodarskim pokazateljima na dnu.

Sada se u EU pruža jako puno mogućnosti, ali ništa nije na pladnju. Morate poštivati određena pravila, a koja će prema najavama biti puno blaža. Traži se dobra ekipiranost zemalja da sve to znaju realizirati. No zabrinjava me to što dobivam različite informacije da su u ministarstvima stručni i iskusni kadrovi kada je povlačenje novca iz fondova u pitanju gurnuti u stranu jer nisu politički podobni vladajućima. Takvo si ponašanje ne možemo priuštiti.

Zalažete se za sufinanciranje liftova u zgradama. Gdje zapinje, a što ide? Koji je najveći problem?

Krenulo je kao ideja udruga umirovljenika, koji su me zamolili da provjerim s Europskom komisijom je li to prihvatljivo za sufinanciranje. Odgovoreno mi je da jest i 2016. i 2020., dakle od dva sastava Komisije. No Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije reklo je da to ne može jer nije stavljeno u operativni program. Europska komisija odgovorila je da se može naknadno dodati jer je riječ o sedmogodišnjem razdoblju. Ona dopušta određena iskakanja, ali uvjetuje da morate biti relativno uspješni u povlačenju novca iz europskih fondova, a mi u tome nismo bili dovoljno dobri.

Sada se rade novi operativni programi za naredno sedmogodišnje razdoblje od 2021. Nemam za sada informaciju o tome hoće li projekt biti unutra, a ministrica Tramišak najavila je da će programi biti završeni do lipnja 2021. Bit će žalosno ako se projekt bude realizirao u drugim državama, no ne i u Hrvatskoj.

Gdje je s liftovima stala Europska unija?

Izvrsna je vijest to da je Europska komisija objavila strategiju 'Renovacijski val', u kojoj poziva države članice da renoviraju zgrade u smislu energetske obnove, ali i dostupnosti osobama sa slabijom pokretnošću. Rezultat je to lobiranja u kojem su sudjelovale i udruge osobe s invaliditetom iz Hrvatske. Treba znati i da EU podupire deinstitucionalizaciju, odnosno da se slabo pokretne osobe, kao i one starije životne dobi, koje imaju zdravstvenih problema, ne stavljaju u domove, nego im se nastoji omogućiti da žive u svom stanu, u zajednici. To nije moguće kada ste zatočenik stana na petom katu. Nadam se da ćemo prepoznati potencijal ovoga projekta jer u Hrvatskoj ima više od 16.000 višestambenih zgrada bez dizala. Stanari u oko 12.000 zgrada žele dizalo, a to je svakako argument koji bi svaki ministar trebao čuti.

Imenovani ste izvjestiteljicom za zelenu ekonomiju u Odboru za unutarnje tržište i zaštitu potrošača Europskog parlamenta. Na čemu ćete raditi i za što se zalagati?

Na programiranom kvarenju uređaja počela sam raditi još u prošlom mandatu. Tada još nije bila sazrela atmosfera, ali je sada potpuno drugačije. EU se na početku ovoga mandata, prije nego se dogodila koronakriza, opredijelio za jako aktivan pristup očuvanju okoliša i cilj je da do 2050. budemo klimatski neutralan kontinent. Iako programirano kvarenje uređaja nema izravne veze s ovom zdravstvenom krizom, visoko je na listi političkih prioriteta sve što može donijeti nova radna mjesta, a da se pri tome čuva okoliš.

U Hrvatskoj još nemamo nikakvu legislativu vezanu za to. Mreža servisa se gasi. Ljudi više nisu okrenuti popravku. Uočilo se u Europi kako ljudi stalno kupuju i bacaju te da se u tom sistemu kupi - koristi - baci stvara šest novih radnih mjesta, a ako popravljate i prenamjenjujete - 300 novih radnih mjesta. Znači, imate radna mjesta, štitite okoliš, a potrošač štedi novac. Svi dobivaju u toj igri. Proizvođači su prilično tvrdi, a oni u tome trebaju vidjeti svoju korist. Želimo da proizvod bude što duže u upotrebi.

U ovoj krizi došla je do izražaja još jedna stvar - proizvodnja hrane, odnosno strategija 'Od polja do stola', za koju sam izvjestiteljica eurosocijalista. Ona definira da se do 2030. bitno promijeni način proizvodnje i potrošnje hrane, tako da se za 50 posto smanji upotreba pesticida i antibiotika te za 20 posto upotreba umjetnih gnojiva, a za 50 posto smanji gubitak hranjivih sastojaka kako bismo imali zdraviju namirnicu. Prioritet mi je i bolje označavanje hrane, da građani znaju što jedu i odakle je došla ta hrana. Da bismo došli do toga cilja, moramo izmijeniti 27 zakona. To je jako velik izazov. Bit će otpora. No mijenja se način razmišljanja i ovo je izvanredna prilika za neke stvari koje smo imali kao ideju da ih provedemo u djelo. Unija iz krize mora izići bolja nego što je bila.

A online kupnja?

Ona je sada došla do punog izražaja sa svim svojim prednostima i manama. To je jedan od brzorastućih sektora gospodarstva. Problemi se rješavaju u hodu, ali su europski građani sve više zaštićeni u tom smislu. U ovom mandatu cilj nam je urediti da svi koji posluju na tržištu EU-a poštuju europska pravila, da se poveća odgovornost platformi prema potrošačima te da online oglašavanje bude transparentnije.

Jeste li se poželjeli vratiti u liječničku ordinaciju?

Pokušala sam se vratiti u Dom zdravlja Osijek. Ponudila sam im da, kada sam kod kuće, potpuno volonterski odradim dio sati. Ministarstvo zdravstva, dok je na njegovu čelu bio Milan Kujundžić, odbilo me. Objašnjenja su bila da, prema našem sustavu, ne mogu volontirati, da im ne odgovara postotak sati koji sam u mogućnosti odraditi i slično.

Jeste li im opet pisali?

HDZ je i dalje na vlasti. Za mene se i dalje ništa nije promijenilo. Očigledno sam SDP-ova doktorica, a ne ona koja ima određena znanja i vještine što su upotrebljive. Kada je buknulo žarište u Italiji i kada su kod njih počeli povlačiti liječnike iz mirovine, kao i sve one koji se razumiju u medicinu te su spremni rasuđivati, liječiti i donositi za život važne odluke, pripremila sam svoju liječničku uniformu. Neću imati nikakvih dilema ako bude bilo potrebe za liječnicima u Hrvatskoj. No nadam se da neće doći do talijanskog scenarija.

Je li se stabiliziralo stanje u SDP-u nakon izbora?

Da. SDP kao najveća opozicijska stranka mora podnijeti najveći teret i najviše puhati za vrat Vladi te biti spreman u svakom trenutku preuzeti vlast ako dođe do toga da vladajući više nemaju većinu u Saboru.

Približavaju se lokalni izbori. Hoćete li biti SDP-ova kandidatkinja za gradonačelnicu Osijeka?

To nije u koliziji s poslom u EU parlamentu, ali uvijek jedna funkcija pati ako ste posvećeni drugoj. Dobila sam najveći broj preferencijalnih glasova na listi SDP-a za Europski parlament i to me obvezuje. Svaštarenje nije dobro.

Tko će biti SDP-ov kandidat za gradonačelnika Osijeka?

Još je malo rano govoriti o tome. Ništa nije definirano.