Kako je moguće da hrvatska Vlada gotovo uvijek izvuče deblji kraj u neuspjelim privatizacijama, pitali smo Ozrena Matijaševića, sindikalnog čelnika koji je još krajem 2008. godine tražio raskid ugovora sa Zlomrexom.

Većina ugovora koje sklapa Hrvatski fond za privatizaciju je loša jer ne sadrže zaštitne klauzule, koje jasno definiraju pravo prodavatelja da bez štetnih posljedica raskine ugovor, ukoliko investitor ne ispunjava preuzete obveze', rekao nam je Matijašević, dodajući da se slično dogodilo i kod privatizacije Slobodne Dalmacije, Hotela Primošten i u brojnim drugim slučajevima.

Zlomrex je u splitsku željezaru ušao 2007. godine, a već nakon godinu dana planovi poljske tvrtke pokazali su se neostvarivima. Prvi signali da Zlomrex ne ispunjava svoje obveze došli su još tijekom 2008. Matijašević je tada zatražio od Fonda da raskine ugovor. 'Pokazalo se da Poljaci ne provode ulaganja na predviđeni način. Umjesto novca oni su uložili sirovinu, i to sumnjive kvalitete', tvrdi Matijašević. Već tada prestali su uplaćivati i doprinose na plaće.

Situacija se u 2009. još više pogoršala. Krajem veljače obustavljena je proizvodnja, a računi Željezare su blokirani zbog neplaćenih dugova, koji su narasli na 46 milijuna kuna. Očajni radnici su se opet našli na ulici. Nakon višemjesečne agonije, Zlomrex je bez znanja HFP-a prepustio svoj udjel u željezari misterioznom Carlson fondu, koji nije pokazao interes za nastavak postojeće djelatnosti na lokaciji Željezare.

Promatrajući razvoj događaja, zdrav razum govori da se Hrvatski fond za privatizaciju trebao Poljacima davno zahvaliti na suradnji, preuzeti Željezaru natrag u državno vlasništvo i po hitnom postupku tražiti novog strateškog partnera. Međutim, pokazalo se da je Zlomrex zaštićen ugovorom iz kojeg proizlazi da u slučaju jednostranog raskida ima pravo na nadoknadu svojih ulaganja.

Vedran Duvnjak, predsjednik HFP-a, u utorak je skrušeno priznao da se ne isplati ulaziti u dugotrajni sudski spor sa Zlomrexom, uvjeravajući javnost da je bolje rješenje sporazumni raskid ugovora tako da se Zlomrexu na ime njegovih potraživanja isplati 10 milijuna eura. Dakle, Poljacima je blagonaklono ponuđena 'otpremnina', unatoč poraznim podacima o poslovanju.

Prema Duvnjakovim riječima, poslovni gubitak Željezare Split u 2008. godini iznosio je 101 milijun kuna, dok je za prvih devet mjeseci ove godine njegov iznos 79,5 milijuna kuna. Prema tim podacima, Željezara je u financijskoj blokadi od najmanje 70 milijuna kuna, a ukupne obveze iznose 443,7 milijuna kuna. Kada tome dodamo neisplaćene plaće radnicima i gubitke zbog višemjesečnog zastoja proizvodnje, jasno je tko će na kraju ispaštati zbog lošeg ugovora.

Fijasko privatizacije Željezare Split istovremeno svjedoči o niskom profilu ulagača koji dolaze u Hrvatsku, ali i tragičnoj nesposobnosti hrvatske birokracije. Dok ozbiljni investitori zaobilaze Hrvatsku u velikom luku, kao spasitelji obično se pojavljuju trećeligaši koji se na našem terenu pokušavaju učiti poslu. A kada uprskaju stvar, povlače se bez većih posljedica, dobro zaštićeni ugovorima.