Istraživanje portala MojPosao provedeno je kao standardno ispitivanje stavova javnog mnijenja kroz 20 pitanja od kojih su se određene grupe pitanja fokusirala na 3 demografske grupe ispitanika: zaposlene, nezaposlene i one koji se trenutno školuju. U istraživanju je sudjelovalo više od 5.700 ispitanika, od čega je gotovo 2.000 ispitanika bilo iz Hrvatske. Među hrvatskim ispitanicima je bilo 67 posto zaposlenih, 30 posto nezaposlenih, te tri posto ispitanika koji se još uvijek školuju.

Najvažnija je visina plaće

Iako su prošle godine na prvom mjestu faktora kojima se vodimo kod odabira novog posla bili međuljudski odnosi, ove je godine inflacija očito odradila svoje te je visina plaće postala najvažniji faktor prilikom odabira posla (68 posto ispitanika). Dobri međuljudski odnosi i dalje su nam važni te se nalaze na drugom mjestu naših popisa (63 posto)

U odnosu na prošlu godinu, sve veći značaj pridajemo radnom vremenu (39 posto), a nešto rjeđe fokus stavljamo na mogućnost učenja i napredovanja (31 posto). Imidž, odnosno reputacija tvrtke, baš kao i prošle godine najmanje nam je važan kriterij prilikom odabira posla, odnosno psolodavca. Visina plaće na prvom je mjestu stanovnicima svih zemalja osim Slovenije, gdje su i ove godine prevagnuli dobri međuljudski odnosi.

Znanjem i motivacijom do posla

Sudionike istraživanja smo upitali što je po njihovu mišljenje najvažnije za dobivanje posla, odnosno čime mogu osvojiti potencijalnog poslodavca.

Najviše ispitanika iz Hrvatske (29 posto) smatra da su to znanja i vještine te njihova motivacija i želja za zaposlenjem (23 posto). Zanimljivo je da svega šest posto ispitanika, baš kao i prošle godine, smatra kako je za dobivanje posla važna sreća, a 15 posto da su važni dobri kontakti i poznanstva. Formalno obrazovanje ističe svega jedan posto ispitanika, dok pet posto smatra kako je važna stranačka pripadnost.

Kad je o regiji riječ, Slovenci, Bosanci i Makedonci u nešto većoj mjeri nego ostali ključnim faktorom za dobivanje posla navode radno iskustvo, dok u znanja i vještine najviše nade polažu Bosanci, Srbi i Hrvati. Makedonci i Slovenci u najvećoj mjeri presudnim smatraju motivaciju i želju za zaposlenjem.

Koliku plaću bismo htjeli?

Kad je riječ o priželjkivanoj plaći, ispitanici iz Hrvatske u prosjeku očekuju 1197 eura, što je 17 posto ili 197 eura više nego prošle godine – što otprilike odgovara i porastu cijena u tom razdoblju. U prosjeku, ispitanici u Sloveniji imaju najviša očekivanja, preko 1643 eura u prosjeku, ali oni imaju i najvišu prosječnu plaću. S druge strane, u odnosu na prošlu godinu ovi ispitanici imaju i najmanji porast kad su posrijedi njihova očekivanja, svega šest posto.

S druge strane, najniža očekivanja su prisutna među zaposlenicima u Makedoniji, 769 eura, iako oni imaju i najviši rast očekivanja u odnosu na prošlu godinu. Radnici iz Srbije očekuju plaću u iznosu od 857 eura, što je 13 posto više nego lani. Ispitanici iz Bosne i Hercegovine očekuju 941 euro ili 20 posto više nego prošle godine.

Inflacija iz mjeseca u mjesec dostiže rekordne razine, ali plaće zasad ne prate taj trend. Svega svaki peti ispitanik dobio je povišicu ove godine, dok ih je još osam posto dobilo korekciju uvjetovanu inflacijom. Više od polovice ispitanika (57 posto) ove godine niti je dobilo povišicu niti je očekuje, dok ih 16 posto povišicu nije dobilo, ali joj se nadaju do kraja godine. Povišice odnosno korekcije u najmanjoj su mjeri dobili zaposlenici Srbije, gdje čak 62 posto aposlenika nije dobilo nikakvu povišicu ove godine.

U posljednjih godinu i pol dana posao je promijenilo 45 posto ispitanika iz Hrvatske, što je osjetno više nego prošle godine (38 posto). U idućih godinu dana posao namjerava promijeniti 56 posto ispitanika, što je ipak manje nego prošle godine, što nas dovodi do zaključka kako je dio ispitanika koji su prošle godine najavili promjenu posla, to i učinio.

Strah od gubitka posla sve je manji

Strah od gubitka posla je i dalje u padu. Krenuvši od 2020. kada je 36 posto zaposlenih strahovalo za svoj posao, preko 2021. kada je strahovalo njih 28 posto, ove godine je tek svaki peti zaposlenik (21 posto) izjavio kako strahuje da bi mogao izgubiti posao. Gubitka posla u najvećoj se mjeri boje ispitanici iz Srbije (31 posto), a najmanje iz Makedonije (19 posto).

S obzirom na turbulentne godine iza nas, sukladno ekonomskoj situaciji, mijenja se i tržište rada. I dok smo do sada svjedočili snažnom rastu aktivnosti i potražnje za radom, u narednom periodu taj će se rast vjerojatno usporiti. Dvije trećine ispitanika (64 posto) smatra kako će se neki poslovi tražiti više, a drugi osjetno manje, dok ih 14 posto smatra kako će broj otvorenih radnih mjesta u idućem periodu biti manji. Manji dio ispitanika, njih 11 posto, smatra kako će se rast tržišta i broja oglasa za posao nastaviti, dok ih isto toliko (11 posto) smatra kako u narednom periodu neće biti većih promjena.

Pandemija je omogućila rad od kuće, pa smo tako u protekle dvije godine bili svjedoci kako je većina zaposlenih kojima je posao to omogućavao radila od kuće. Sada, kada se većina aktivnosti vratila u normalu i protuepidemijskih mjera gotovo da i nema, radnici se sve više vraćaju na radna mjesta. Trenutno dvije trećine ispitanika (63 posto) radi s radnog mjesta iako bi im posao dozvoljavao rad od kuće. Četvrtina ispitanika (27 posto) ima hibridni način rada – djelomično s radnog mjesta, djelomično od kuće, dok ih svega deset posto radi isključivo od kuće, dok ih je prošle godine isključivo od kuće radilo 15 posto.

Loša reputacija domaćih privatnih tvrtki

Kao i prošlih godina, kada bi birali tvrtku prema vlasništvu ispitanici iz Hrvatske bi najradije odabrali privatnu tvrtku u stranom vlasništvu (33 posto), a u najmanjoj mjeri privatnu tvrtku u domaćem vlasništvu (16 posto).

Četvrtina ispitanika (23 posto) najradije bi pokrenula vlastiti posao, slično koliko bi radilo u državnim tvrtkama (21 posto). Strano privatno vlasništvo je naročito popularno u Makedoniji i Bosni i Hercegovini, dok domaće privatne tvrtke u najvećoj mjeri biraju ispitanici iz Slovenije (29 posto).

Nezaposleni u Hrvatskoj

Od nezaposlenih ispitanika iz Hrvatske, najviše (48 posto) ih je nezaposleno tri mjeseca ili manje, 14 posto je bez posla između tri i šest mjeseci, dok deset posto ljudi na posao čeka dulje od pet godina. Većina nezaposlenih (56 posto) traži bilo kakav posao, bez obzira na to je li riječ o poslu u struci ili izvan nje, dok ih 35 posto traži posao isključivo u struci. Posao u struci u najvećoj mjeri traže nezaposleni iz Bosne i Hercegovine, a u najmanjoj oni iz Makedonije.

Iako smo svjedoci da je do zaposlenika sve teže doći, i dalje kandidati ne dobivaju odgovor poslodavca na prijavu za posao. Čak dvije trećine ispitanika (67 posto) kaže da nikada ili tek rijetko dobiju povratnu informaciju na prijavu za posao. Petina ispitanika (18 posto) izjavila je kako dobiva odgovore na od prilike polovicu prijava, a tek 15 posto ispitanika odgovor dobiva često ili uvijek, što je povećanje u odnosu na prošlu godinu kada je odgovor na prijavu dobivalo tek deset posto ispitanika.

U kojoj mjeri je ovo loše za employer branding tvrtki govori i podatak da će ispitanici izbjegavati ponovno se prijaviti na oglas u tvrtku gdje nisu dobili povratnu informaciju (55 posto), tvrtku će negativno komentirati prijateljima i obitelji (24 posto) ili će čak izbjegavati koristiti proizvode i usluge te tvrtke (15 posto). Ipak, trećina ispitanika (32 posto) izjavila je kako neodgovaranje na prijavu za posao ne utječe na njihovo mišljenje o toj tvrtki.

Mladi sve optimističniji oko perioda pronalaska posla

Od ispitanika koji se još školuju, najveći broj njih iz Hrvatske, njih čak 61 posto, vjeruje kako novi posao mogu pronaći u roku od tri mjeseca nakon što završe školovanje, dok devet posto ispitanika posao već čeka ili već rade. 18 posto anketiranih očekuje da će njihova potraga za poslom trajati tri do šest mjeseci, a 12 posto predviđa da će posao tražiti dulje od pola godine.

Ispitanici su sve optimističniji oko perioda pronalaska posla: prošle je godine 39 posto ispitanika vjerovalo da posao mogu pronaći u roku tri mjeseca od završetka školovanja, a da će posao tražiti dulje od šest mjeseci vjerovalo je 21 posto ispitanika. Kako bi stekli neko radno iskustvo prije pravog zaposlenja ispitanici su spremni odraditi praksu (64 posto) ili honorarno raditi (48 posto), dok je za volontiranje zainteresirano njih svega 14 posto.

Ohrabruje činjenica da svega devet posto mladih osoba još uvijek nema jasnu predodžbu čime se žele baviti nakon završetka školovanja dok preostali ispitanici, čak i ako nisu sto posto sigurni u kojem smjeru krenuti, ipak imaju određenu viziju onoga čime se žele baviti. Trećina ispitanika točno zna čime se želi baviti, što je nešto više nego prošle godine kada je to znalo njih 23 posto.

U istraživanju je sudjelovalo više od 5.700 ispitanika iz Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Makedonije te Slovenije; iz Hrvatske je sudjelovalo gotovo 2.000 ispitanika. Od ispitanika iz Hrvatske 67 posto ih je zaposleno, 30 posto nezaposleno, a svega 3% ispitanika se još školuje.

Od ispitanika iz Hrvatske, 74 posto ispitanika su žene, a 26 posto muškarci. Najviše je ispitanika u dobi od 26 do 35 godina (33 posto), 28 posto od 36 do 45 godina te 25 posto ispitanika starije je od 45 godina. Također, 13 posto ispitanika mlađe je od 25 godina. Najviše ispitanika ima završenu srednju školu (46 posto) ili višu školu ili fakultet (37 posto).