Prema podacima Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO), godišnje se baci oko milijardu i 300 milijuna tona, što čini čak trećinu proizvedene hrane, a istodobno gotovo 850 milijuna ljudi kronično gladuje. UN-ovi stručnjaci upozoravaju da je bacanje hrane složen problem koji se nalazi u svakom dijelu lanca njezine proizvodnje, od samog poljoprivrednog dobra do kućanstva.

Zabrinjavajući podaci o bacanju hrane dolaze i iz našeg okruženja. Prema podacima Eurostata, u Europskoj uniji godišnje se baci oko 88 milijuna tona hrane u vrijednosti od 143 milijarde eura, od čega samo na kućanstava otpada više od polovice. Svatko od nas u Hrvatskoj pak godišnje baci 75 kilograma hrane, što je 17 kilograma manje od bačene količine na razini prosjeka EU-a, pokazuju podaci Centra za prevenciju otpada od hrane.

Kina, kao najmnogoljudnija država na svijetu, ima ogromnih problema s nestašicom hrane, a što je došlo do izražaja nakon što je Peking ušao u trgovinski rat sa Sjedinjenim Američkim Državama. Uz iscrpljujući ekonomski rat, oba gospodarska diva pogođena su pandemijom koronavirusa te je to postalo okidač za hitne prehrambene reforme koje je još krajem ljeta prošle godine najavio kineski predsjednik.

Tužni debakl 'Velikog koraka naprijed'

Xi Jinping, u čijem je mandatu Kina postala supersila, svjestan je globalnog problema, ali i ne zaboravlja da je njegova zemlja ne tako davno izgubila milijune sunarodnjaka zbog gladi. Komunistička partija pod vodstvom Mao Zedonga provodila je rigidan i totalitaran komunizam čiji je ekonomski program 'Velik korak naprijed' doživio potpun debakl, prouzročivši jednu od najvećih ekoloških katastrofa u povijesti čovječanstva i u konačnici uzrokujući smrt najmanje 20 milijuna Kineza.

'Nepogrešivi' Mao je naime u sklopu svoje gospodarske reforme 1958. godine naredio da se u Kini istrijebe svi vrapci okrivivši ih da jedu previše žitarica, zbog čega država ekonomski stagnira. Nakon što su Kinezi svim mogućim sredstvima pobili vrapce njihove oranice poharali su kukci kojima se hrane vrapci pa su usjevi uništeni, a selo i grad ostali su bez hrane. Nezapamćena glad harala je sve do 1976., kada umire Mao, a nasljeđuje ga Deng Xiaoping pokrenuvši ključne reforme za napredak.

Na brigu o hrani aktualnog je kineskog predsjednika, koji je došao na vlast 2012. godine, pored nategnutih ekonomskih odnosa s Washingtonom, nagnao koronavirus, zbog kojeg je došlo do nestašice uvezene hrane. No kineske brojke o bačenoj hrani doista su alarmantne jer se prema podacima Kineske akademije poljoprivrednih znanosti godišnje baci količina hrane koja bi mogla za godinu dana nahraniti između 30 i 50 milijuna ljudi u zemlji koja ima milijardu i 400 milijuna stanovnika.

Četvrtinu otpada čini osnovna hrana poput riže i tjestenine, a oko 18 posto čini meso, navodi se u izvješću Kineske akademije poljoprivrednih znanosti, podsjećajući da se Kina u velikoj mjeri oslanja na uvoz zbog svoje prehrambene sigurnosti, posebno kada prirodne katastrofe poput poplava utječu na domaću proizvodnju i cijene.

Vloggeri na udaru

Stoga je Xi najavio da će visokim novčanim kaznama pokušati suzbiti, kako je ocijenio, 'sramotno' bacanje hrane. Obznanivši nacionalnu kampanju protiv 'šokantnog i uznemirujućeg problema', kineski predsjednik pokrenuo je kampanju 'Operacija prazan tanjur', u sklopu koje su lokalne vlasti već započele s konkretnim mjerama, počevši od poticanja prodajnih mjesta da ograniče narudžbe na jedno jelo manje od broja gostiju u skupini.

Prema prijedlogu zakona iz prosinca prošle godine, svi restorani koji prekrše novi zakon dobit će upozorenje lokalnih vlasti i kaznu u iznosu od 10.000 juana (1280 eura) ako posluže gosta pretjerano obilnim obrokom, čime se potencijalno stvara nepotreban otpad.

Kazne su predviđene i za medijske kuće ako emitiraju sadržaj koji promovira stvaranje otpada od hrane, kao i prejedanje. U ovom slučaju nepoštivanje zakona kažnjava se novčanom kaznom u iznosu od 12.800 eura (100.000 juana) i suspenzijom poslovanja. Konkretni Kinezi već su zabranili popularni dalekoistočni fenomen mukbang, koji potječe iz Koreje, a potiče na obilno uživanje u hrani.

Na udaru su i megapopularni vloggeri koji populariziraju kuhanje i uživanje u hrani poput Langweixiana s 40 milijuna pratitelja. Država je od ukupno 300 njegovih vlogova ostavila dostupnima njih samo šest, a većina je izbrisana, među kojima i onaj u kojem Langweixian u devet minuta pojede 10 paketa instant rezanaca. Pažljivo se nadgledaju i društvene mreže poput Douyina, kineske verzije TikToka.

Loš tajming

Kinezi su dočekali kaznene mjere sa zebnjom jer je raznovrsnost i dostupnost hrane jedna od rijetkih individualnih sloboda u Kini. Na tamošnjim društvenim mrežama novi je zakon ocijenjen kao prestrog, a brojni su zabrinuti da bi mogli ostati zakinuti po pitanju porcija hrane i istovremeno ih skuplje plaćati.

Ma Jun, direktor nevladinog Instituta za javne i okolišne poslove, kritizirao je Xijevu kampanju ističući da bi vladina politika trebala biti usmjerenija na vladine agencije i javne institucije koje bacaju ogromne količine hrane, a ne da ograničavaju željene porcije potrošačima. Za širu javnost bolje je podizati njihovu svijest o rasipanju hrane i promijeniti društvene običaje edukacijom, a ne uvoditi prisilne mjere, smatra Ma.

Drugi poznavatelji prilika u Kini, poput Willyja Lama iz Centra za kineske studije na Kineskom sveučilištu u Hong Kongu, ukazuju na to da je Xi odabrao loš tajming za 'Operaciju prazan tanjur'. Prema Lamu, Kinezi nakon višemjesečnih epidemioloških mjera i lockdowna žude napustiti svoje domove i nesputano uživati u hrani.

Bez konkretnijih smjernica ili financijske potpore Pekinga, stručnjaci kažu kako ne očekuju da će potrajati to Xijevo suzbijanje bacanja hrane. Pritom ukazuju na sličnu kampanju 2013. godine, u kojoj su u restoranima nakratko zabranjeni minimalni iznosi narudžbe, a koja je potrajala tek nekoliko mjeseci. Promjena načina na koji se hrane 1,4 milijarde ljudi jednostavno je nemoguća, zaključuju sinolozi.