U medijim se posebno propituje Lovrinčevićev odnos s 'kraljem plina' Pavlom Vujnovcem, vlasnikom PPD-a i ENNA-e. Vujnovac s Mariom Radićem drži većinski paket dionica u Pevexu. Njih dvojica kontroliraju 53,3 posto dionica - Vujnovac 36,62 posto, a Radić 16,6 posto - dok Lovrinčević posjeduje 23,3 posto.

Vujnovac i Radić odlučili su prodati svoje udjele i izgledno je kako će Pevex uskoro dobiti strane vlasnike. Lovrinčević je ostao izvan tih kombinacija.

Ujedno, kao posebni savjetnik ministarstva gospodarstva Lovrinčević je angažiran u rješavanju pitanja prodaje Petrokemije, ali i donošenju nove metodologije obračuna cijena plina. U oba slučaja jedna od zainteresiranih strana je PPD, odnosno Vujnovac.

Je li vam žao što ste preuzeli savjetnički ulogu? Filipović i vi ste često na udaru kritika.

- Uživam u ovom poslu, nimalo mi nije žao. Prihvatio sam ga iz dva bitna razloga. Prvi je što dobro poznam Davora i želim mu pomoći. On je čovjek koji zaslužuje da mu se pomogne da napravi nešto dobro za našu državu. A drugi razlog je što i ja stvarno želim dati svoj osobni doprinos. Mislim da nam je ova zemlja svima dala puno i želim joj to vratiti. Želim da mi djeca odrastaju u boljem društvu. U poslovnoj karijeri sam svoje ambicije ostvario. Imam vremena, volje, znanja i iskustva da mogu pomoći. Politika me ne zanima. Nije me nikad zanimala.

Čim ste preuzeli ovu funkciju ušli ste u politiku. To je neminovno.

- Načelno se slažem s vama da posao koji radim ovisi o politici. Ali nisam član niti jedne stranke.

Kad branite Filipovića, branite HDZ.

- To je normalno, moram braniti ministra i Vladu za koju radim. Ali ja vam stvarno kad se vratim doma osjećam veliko zadovoljstvo kad nešto dobro napravimo. Na primjer, ovo što smo napravili s Petrokemijom je dobra stvar za državu, za sadašnje i buduće vlasnike te za radnike.

Zbog čega je rješavanja pitanja Petrokemije toliko trajalo? Sindikati su prozivali ministra Filipovića da oteže stvar i da tvrtki čak prijeti gašenje.

- Mi smo 28. studenoga dobili od CERP-a obavijest da postoji turska kompanija koja želi preuzeti Petrokemiju. Ukupno su četiri mjeseca trajali pregovori. U početku je sve išlo preko CERP-a. Oni su vodili razgovore s nama i s njima i sve je to predugo trajalo. Nakon dva mjeseca predložio sam da idemo izravno pričati s Inom, PPD-om i turskim Yildirimom. To je ubrzalo cijelu stvar.

Kako ste na kraju zadovoljni s pregovorima?

- Postigli smo sve ciljeve koje smo si zadali na početku. Prvi je bio da novi vlasnici odustanu od svih potraživanja prema državi. Od 2018. kad je Petrokemija preuzeta od Ine i PPD-a oni su u nekoliko navrata tražili da im država plati ukupno 300 milijuna kuna za razno razne stvari. To smo sad riješili. Drugi cilj nam je bio da novi vlasnik mora prvo investirati da bi dobio produljenje okolišnih dozvola. Jer su Ina i PPD tražili da im se izdaju sve okolišne dozvole na sedam godina bez obzira imaju li oni za to uvjete, što je nonsens. Time bi se kršili zakoni. Uspjeli smo i to riješiti. Nakon toga je ostao najteži dio oko kojeg se nismo uspjeli dogovoriti s Inom i PPD-om, ali smo uspjeli postići dogovor s turskim investitorom.

O čemu je točno bila riječ?

- Država se u prijašnjem ugovoru obavezala da će snositi sve troškove i u budućnosti u slučaju problema vezano uz okolišne dozvole i bilo kakve druge situacije između države i Petrokemije. Mi smo bili čvrsti u stavu da možemo odgovarati za sve do 2018. dok tvrtka nije preuzeta od Ine i PPD-a, nakon toga je odgovornost na njima, a sad na novim vlasnicima. I to je nešto na što smo potrošili najviše vremena u razgovorima s turskim Yilidirimom. Uspjeli smo i to riješiti jer ne bi bilo normalno da novi vlasnik preuzme Petrokemiju i tuži državu zbog bilo čega, a onda na osnovi odštete dobije više novca nego što je uložio u kompaniju.

Znači po vama je opravdano zašto je sve to tako dugo trajao?

- To vam je tako u biznisu. Ljudi ne shvaćaju da treba vremena da se neke stvari ispregovaraju. Vidjeli ste sve te pritiske kojima smo bili izloženi. Da mi nešto kočimo, da mi nešto ne želimo. A tko je smetao da bude proizvodnja u Petrokemiji? Tko danas smeta da se pokrene proizvodnja? To je pitanje većinskih vlasnika. Kompaniju još uvijek vode Ina i PPD dok se ne potpiše ugovor s Yildirimom za koji je Vlada dala suglasnost.

Rješavanje pitanja Petrokemijem kao i aktualna tema o novom obračunu cijene plina, zbog čega su se na noge digli neki opskrbljivači, dovodi vas u sraz s PPD-om, odnosno njegovim vlasnikom Pavlom Vujnovcem. S njim ste u konfrontaciji i u Pevexu, što je vaš privatni biznis. Zbog toga vas neki prozivaju da ste u sukobu interesa.

- Prozivaju me oni kojima smetam jer sam neovisan kao i ministar. To im smeta.

Napravili vi nešto što ide na ruku PPD-u ili se kosi s njegovim interesima, uvijek će te biti na tapeti. Mislite li da je u tom kontekstu vaša pozicija dugoročno održiva?

- Zbog čega? Tako možete svakog optužiti da je u sukobu interesa zbog onog ili ovog. Činjenica je da ja jesam dioničar u Pevexu. Činjenica je da smo se mi poslovno razišli prije dvije godine. Činjenica je da ja s Upravom Pevexa nemam nikakve kontakte. S Mariom Radićem se nisam čuo dulje od dvije godine. Vujnovac je najveći biznismen u Hrvatskoj i prisutan je u raznim sektorima. Koliko ima ljudi u Hrvatskoj koji su u biznisu, a da se nisu dotakli s Vujnovcem? Mislim da ih je malo.

To je točno, ali nisu svi oni savjetnici ministru gospodarstva, niti su dio izvršne vlasti kao što ste to vi.

- Nisam dio izvršne vlasti i ne donosim odluke ja nego ministar Filipović. On je čovjek za sebe. Ima svoje razmišljanje i ne mora poslušati svaki moj savjet i ne posluša ga. Mislim da dobro radim svoj posao. Recite vi meni je li ovo s Petrokemijom dobro za državu ili nije? Ako napravim bilo što loše, neka me slobodno prozovu. S time nemam nikakav problem. A kad je riječ o Vujnovcu, ja nisam s njim u osobnom sukobu. Čovjek samo štiti svoju poslovnu poziciju, dok mi štitimo poziciju Ministarstva gospodarstva.

Družite li se s Vujnovcem?

- Ne.

Čujete li se s njim?

- Samo poslovno kad on mene zove.

Jeste li bili prijatelji?

- Ne, nikad nismo bili prijatelji. Bio sam prijatelj i poslovni partner s Radićem 27 godina. Po meni nepotrebno i ružno smo se razišli. Ali ok, to je njegov izbor. S tim čovjekom niti se čujem, niti se želim više čuti u životu. To je neka emotivna dimenzija koja nema veze s poslom. S Vujnovcem nisam nikad imao takav odnos. Niti sam imao poslovne veze s njim, osim što smo dioničari u Pevexu.

Na čemu je puklo između Radića i vas?

- Mi smo se razišli… Bolje reći, razišao se on od mene kad se počeo baviti politikom. Savjetovao sam ga da to ne radi. Vidite da uloga savjetnika nije zahvalna funkcija (smijeh). Govorio sam mu da se ne bavi time i da mu to nije potrebno u životu. Nije me htio slušati. Prvo je podržao Miroslava Škoru na predsjedničkim izborima. Mislio sam da će ga to nakon izbora proći. Međutim, odlučio je osnovati Domovinski pokret. Zamjerao sam mu što Pevex petlja u politiku. Mislio sam da to nije dobro za tvrtku. On je s druge strane na tome inzistirao. Glasao je za moj opoziv s mjesta predsjednika Uprave i tu je između nas zauvijek puklo. Razišli smo se, a da nismo jedan drugome rekli niti lijepu niti ružnu riječ.

I samo tako je nestalo gotovo 30-godišnje prijateljstvo?

- Da… Reklo bi se preko noći. Vjerojatno je on to drukčije doživio. Možda je bio nesretan što ga ja nisam htio podržati.

Sad imamo situaciju da se Pevex prodaje. Radić i Vujnovac koji zajedno drže više od 53 posto tvrtke prodaju svoje udjele, dok ste vi izvan toga. Prije nekoliko mjeseci se pisalo kako ste sva trojica suglasni s tim. Što se u međuvremenu dogodilo?

- Mediji su tako pisali, ali to nije bilo točno. Ja nisam želio prodati svoj udio. Razmišljao sam o prodaji prije nekoliko godina, ali sam odustao od toga. Sad, u ovom trenutku dok radim u ministarstvu, ne mogu se baviti Pevexom. Fokusiran sam samo na ovaj posao.

Podržavate li prodaju kompanije?

- Kad je riječ o Pevexu, ponašam vam se kao mirovinski fond. To je nešto što sam stekao kroz život. Ne utječem na bilo kakve poslovne odnose. Ne čujem se s Upravom. Meni je svejedno tko će biti većinski vlasnik. Radić, Vujnovac ili neko treći. Kad dođe novi vlasnik, onda ću s njim sjesti za stol. Nisam mali dioničar i sigurno će me nešto htjeti pitati. U ovom trenutku ne razmišljam o prodaji jer što bih s tolikim novcem? Trebao bih se oko toga brinuti, a to znači da bih se bavio biznisom. Za to sad nemam vremena jer sam odlučio pomoći Davoru Filipoviću dok je ministar.

Puštate da stvari u Pevexu idu svojim tokom?

- Siguran sam da mi nije ugrožena pozicija kao dioničara. Ne vidim da bi se nešto loše moglo desiti. Zajedno s ostalim malim dioničarima kontroliramo paket od 30-ak posto. Tako da se bilo kakve krupne odluke ne mogu donositi bez nas. Ako ništa drugo, kad Vujnovac proda svoj udio u kompaniji, meni će biti lakše, jer me više neće povezivati s njim (smijeh).

Zajedno s malim dioničarima tužili ste Pevex zbog izdavanja sumnjivih garancija. Uprava vam nije željela reći kome su izdane i zašto. Pisalo se kako ste blizu nagodbe s Upravom tvrtke vezano za taj spor.

- Nismo se uspjeli dogovoriti. Te tužbe su i dalje na sudu. Mi te garancije nismo nikad vidjeli. Tražili smo da nam objasne za koga su izdane i u koju svrhu. Nije nam bilo jasno zbog čega maloprodajna tvrtka izdaje nekome garancije u visini od 900 milijuna kuna. Tražili smo od suda da nam Uprava dopusti uvid, oni do dan danas to ne žele. Čim nešto krijete, znači da je sumnjivo.

Imate li barem neke sumnje kome su mogle otići tako izdašne garancije?

- Ima sigurno veze s nekim u koga Uprava ima povjerenja. Kome bi Uprava mogla dati te novac bez suglasnosti Nadzornog odora? Recite vi meni.

Meni je logičan odgovor da je to netko od velikih dioničara.

- Upravo zbog toga što to nije transparentno imate razna naklapanja i nagađanja. Vjerujem kad dođe novi vlasnik da će se to riješiti.

Pevex vam je 2021. isplatio dividendu u iznosu od 22 milijuna kuna.

- Dividendu su dobili svi dioničari. Dobio je Pavao Vujnovac 50 posto više dividende od mene, a Mario Radić 30 posto manje, kao i ostalih 430 dioničara, svatko ovisno o broju dionica.

Opet ću se ponoviti, nisu svi savjetnici ministra gospodarstva.

- Ok, u redu. Samo neki to zlonamjerno koriste.

Time ste osigurali ne samo sebe već i iduća pokoljenja. I opet ste se odlučili zaposliti u državnoj službi.

- Davno sam osigurao svoju egzistenciju. Kad sam se razišao s ekipom u Pevexu, godinu i pol dana sam vodio svoju malu tvrtku Dicentru. Onda me Davor zvao na kavu kad je postao ministar i pitao me hoću li mu pomoći. I tako je krenuo ovaj moj savjetnički posao.

Koliko se dugo znate s Filipovićem?

- Upoznali smo se preko jednog zajedničkog prijatelja. Tada sam još radio u Pevexu, dok je on bio profesor na fakultetu. Zvao me da održim predavanje njegovim studentima jer je smatrao da imam zanimljivu poslovnu karijeru. To inače ne volim raditi. Samo sam taj put to napravio jer je bio uporan (smijeh). Svidjelo mi se kakav je čovjek i kako razmišlja, i otad se družimo.

Pojedini mediji pišu kako u biti vi vodite Ministarstvo gospodarstva, a ne Filipović. Da sazivate sastanke i uplićete se u sve iako za to nemate ovlasti. I to navodno tvrde ljudi koje rade u ministarstvu.

- To su besmislice. Očito je da smetam interesnim grupacijama koje su navikle drukčije funkcionirati. Kako imam veliko iskustvo iz biznisa, znam što je realno, a što nije realno. Sigurno je da Ministarstvo treba osnažiti u smislu broja i profila ljudi. Zamislite kad morate s jednom korporacijom pregovarati, donositi odluke koje su za državu teške milijune eura, a nemate dovoljno znanja ni iskustva. I tu onda dolazi do grešaka. Nenamjernih, ali nekad i namjernih. Smetam onima koji imaju drukčije interese i onda takve informacije plasiraju prema van. Otkako sam ovdje, nisam otišao niti na jedno gostovanje na televiziju ili radio, niti na jedan sastanak, a da za to nisam pitao ministra. Ja ovaj posao radim gotovo volonterski.

Primate plaću on nekih 11.000 kuna. Nije baš volonterski.

- Točno, čak i nešto više jer je išlo povećanje svim državnim službenicima pa tako i meni.

Zbog čega niste odbili plaću?

- Razmišljao sam o tome. Ali onda ne bih mogao biti zaposlenik i savjetnik ministru. Ova funkcija se ne može odraditi bez zaposlenja u ministarstvu, nužna je pozicija unutar samog sustava. S ove pozicije mu mogu najviše pomoći dok god mu trebam.

Kažete da vas napadaju interesne skupine. I ministar Filipović često ih proziva. Tko su konkretno ti ljudi?

- Vidite ih svaki tjedan. Jedan tjedan je Davor kriv zbog dokapitalizacije HEP-a, drugi tjedan sam ja kriv jer sam u sukobu interesa, treći tjedan Davor priča na WC-u jer se boji da ga prisluškuju, četvrti tjedan državni tajnik Hrvoje Bujanović je mobingirao svoju bivšu šeficu u PBZ-u. To vam je izvrtanje teza i iznošenje laži. Nas se želi prikazati u najgorem svijetlu. Ti ljudi koji plasiraju takve informacije su interesne skupine koje se ne slažu s onim što radimo.

Prisluškuju li vas?

- To ne znam. To je pitanje za neke druge službe.

Je li vam neko osobno prijetio?

- Imao sam nekoliko neugodnih situacija. Nije ugodno.

Što se točno dogodilo?

- Ne bih sad govorio konkretno. Ima neugodnih sastanaka, neugodnih situacija… S jedne strane imate ljude koji misle da moraju dobiti što žele, s druge strane smo mi koji smatramo da to nije u redu. Ali to je takav posao.

Kako su vas prihvatili ljudi unutar ministarstva? Vi ipak dolazite iz svijeta biznisa koji je često kritičan prema državnoj administraciji.

- Neki dobro, neki baš i ne (smijeh). Pojedini kažu: ti ćeš nam sigurno pomoći. Neki nisu baš sretni jer smatraju da im ulazim u dio za koji su oni zaduženi. Sad kad sam ovdje puno bolje razumijem problematiku i ljude. Nakon šest-sedam mjeseci shvatio sam probleme s kojim se nosi administracija. Najveći je nedostatak ljudi koji će provoditi zadane politike. Drugi problem su male plaće. Kad se priča o državnoj upravi, obično se kaže kako tamo rade uhljebi. To jednostavno ne stoji. Ne kažem da nema ljudi koji rade kako ne bi trebalo, ali velika većina pošteno odrađuje svoj posao i to za male plaće.

Koliko vi provodite vremena na poslu?

- Dođem u 9.30, radim do 17.30 sati. Kad dođem doma, budem s obitelji do 21.30 i onda još radim tri sata, nekad i duže. Rješavam mailove i ostalo.

Za kraj razgovora, hoće li i vi kao ministar Filipović ministar pozvati te famozne interesne skupine: Neka samo dođu!

- Davor je malo čvršći u tom stavu, ja bih rekao da sam ipak malo mekši. Poručio bih im da nemamo straha. Svjesni smo da smetamo mnogima. Dok god Davor bude tu, ja ću biti uz njega.