Neke zemlje su davno privatizirale sektor proizvodnje električne energije, druge pak čuvaju proizvodnju struje u državnim rukama. Važno je napomenuti da je u Europi proizvodnja strogo razdvojena od distribucije, koja uglavnom potpada pod jedinice lokalne uprave. U Hrvatskoj je to učinjeno formalno - unutar HEP-a postoje odvojene tvrtke za proizvodnju i distribuciju, no grupa je i dalje centralizirana.

Zagovornici privatizacije po modelu koji predlaže Plenković i njegova desna ruka Martina Dalić (prodaja 25 posto HEP-a minus dionica kako bi država zadržala upravljačka prava) navode da bi prodajom u HEP ušla kultura upravljanja koju ima privatni sektor.

Dakle, HEP bi postao 'privatniji' zbog zahtjeva novih vlasnika koji bi došli iz korporativnog svijeta, no država bi i dalje imala glavnu riječ. Protivnici privatizacije još su jasniji u svojim argumentima – navode da se energetska neovisnost zemlje ne može čuvati prodajom energetske tvrtke te da problem Ine ne smije i ne može rješavati HEP.

U Europi vlada šarenilo. Zemlja s kojim se najviše volimo uspoređivati, Austrija, drži 51 posto udjela u Verbundu, svojoj verziji HEP-a, te ima samo 31,5 posto udjela u najvećoj naftnoj tvrtki OMV-u. U Njemačkoj pak sve elektre su privatne, a tržištem dominiraju igrači poput E.ON-a i RWE-a. Njemačka je svoj energetski sektor privatizirala nakon ujedinjenja, dakle početkom devedesetih godina dvadesetog stoljeća.

Francuska se čvrsto drži svoje elektre Areve. Država u njoj izravno ima devet posto vlasništva, a 85 posto drži Fond za alternativnu i nuklearnu energiju, naravno državni. Državne elektre imaju i Bugarska i Poljska, dok je češki energetski div ČEZ u mješovitom vlasništvu, kao i niz sličnih kompanija u Velikoj Britaniji, Švedskoj ili Nizozemskoj.

Ekonomist Damir Novotny za tportal je oslikao europsku energetsku sliku u samo jednoj rečenici: 'Neke energetske tvrtke u Europi su državne, neke privatne, ali sve funkcioniraju na tržišnim principima i nitko se ne odriče načela tržišnog upravljanja.'

Drugim riječima, u razvijenoj Europi distribucija je davno odvojena od proizvodnje električne energije. Proizvodnju drže energetske tvrtke, a distribucija je pod lokalnom samoupravom. 'To razdvajanje u Hrvatskoj je provedeno samo formalno, ali bez stvarnih učinaka', dodaje Novotny te nastavlja:

'Njemačka je među prvima privatizirala energetske tvrtke prodajom na burzi. Volio bih vidjeti da se i HEP inkorporira jer u Hrvatskoj 45 posto radne snage radi u državnim i paradržavnim tvrtkama. Privatizacija je dobar smjer za smanjenje udjela države u BDP-u. Volio bih vidjeti i plan strategije za ostale državne tvrtke.'

Novotny dakle zaziva manje države u HEP-u, ali mu se ne sviđa ideja da će se novac potrošiti na nacionalizaciju Ine. Taj je novac, misli Novotny, bolje potrošiti na investicije u energetskom sektoru i, naravno, smanjenje javnog duga.

Isto tako, zaključuje Novotny, privatizacija HEP-a trebala bi biti postepena kako se ne bi dogodilo da tvrtka postane samo filijala neke strane korporacije: 'To znači da se HEP treba privatizirati djelomično, tako da mu sjedište ostane u Zagrebu, a u upravi ostanu domaći ljudi.'