Sada kada je MOL odlučio konačno steći većinski udio u Ini, moglo bi se pokazati da je bivši potpredsjednik Vlade Damir Polančec spornim izmjenama ugovora o međusobnim odnosima dioničara Ine, o kojima je morao svjedočiti pred saborskim Istražnim povjerenstvom, doveo državu u povoljniji položaj nego što ga je imala u originalnom ugovoru iz 2003. godine, piše u današnjem broju tjednik Novosti
'Lako je zaključiti da je ovaj ugovor za hrvatsku stranu povoljniji od originalnog', ustvrdio je u Novostima Damir Polančec, navodeći da Vlada sada može utržiti narednih 19 posto dionica Ine, a da to ni na koji način ne umanji njena upravljačka prava u kompaniji.
Naime, originalni ugovor s MOL-om predviđao je da strana koja drži između 25 i 50 posto dionica (što je tada bio MOL) ima po dva člana uprave i nadzornog odbora Ine, dok strana koja drži više od 50 posto dionica (što je tada bila Vlada RH) ima po četiri člana. No kako je Vlada u međuvremenu pala na 44,84 posto dionica, a MOL bi se pomoću aktualne javne ponude malim dioničarima trebao uskoro domoći preko 50 posto, odnosi bi se preokrenuli. No zbog Polančecovih izmjena ugovora iz 2009. Vlada će imati u Ini tri od devet članova nadzornog odbora i tri od šest članova uprave, i to sve dok drži više od 25 posto dionica.
Kada bi 'suvišnih' 19,84 posto dionica prodala po cijeni koju je MOL ponudio malim dioničarima, mogla bi zaraditi 5,5 milijardi kuna, a ekonomski stručnjak Ljubo Jurčić tvrdi da bi upravo to trebala učiniti.
'Vlada mora sačuvati 25 posto plus jednu dionicu, a prodaja preostalih 19 posto ne mijenja njen utjecaj u Ini. Zato preporučujem Vladi da sada proda te dionice, jer nikada više neće dobiti bolju cijenu. Da sam na mjestu države, ja bih tražio od MOL-a da kupi te dionice', kaže Ljubo Jurčić
Polančec je još ustvrdio da je njegov nerealizirani dogovor s MOL-om o preuzimanju plinskog biznisa, o čijoj sudbini Vlada upravo završava pregovore s MOL-om, sabotirao svojim protivljenjem ministar financija Ivan Šuker, kojem je bilo preskupo preuzeti dvije milijarde kuna gubitka u prve dvije godine, iako se radi o dugoročno unosnom poslu.
'Odgovorno tvrdim da je izdvojena tvrtka već u 2011. trebala raditi s profitom i do 2014. godine bi iz tog profita apsolutno pokrila gubitke nastale u 2009. i 2010, a Hrvatska bi u svojim rukama imala tvrtku s prihodima od milijardu eura godišnje, koja bi u sljedećih 25 godina imala monopol na kupnju Ininog plina po cijeni od 2,5 posto nižoj od tržišne', kaže Polančec.
Polančec upozorava i da je njegova izmjena ugovora dioničara osigurala Hrvatskoj veto na MOL-ovu prodaju i zamjenu dionica Ine na dvije godine, plus tri godine, ako se realizira ugovor o plinskom poslovanju.
'Ako se ugovor ne realizira, 30. siječnja 2011. gubimo veto i tu se vraćamo na priču o Surgutneftegazu. Ta ruska kompanija drži 21,2 posto MOL-a, a kako nema transparentno vlasništvo, po mađarskim zakonima ne može dobiti mjesto u njegovoj upravi. MOL-u je u interesu da Rusi izađu iz njegovog vlasništva, a Surgutneftegaz će biti jako zainteresiran da zauzvrat dobije MOL-ove dionice Ine', upozorava Polančec.
