Ako u ženskoj modi jedinstvenu titulu univerzalnog komada odjeće već desetljećima nosi popularna mala crna haljina, onda u uniseks svijetu ista ta titula može pripasti jedino – trapericama. Par udobnih traperica je onaj dio odjeće koji se nalazi u gotovo svim ormarima i za koji vrijedi poslovica da ih se nikad ne baca jer će prije ili kasnije opet doći u modu.

Slična po(r)uka mogla bi vrijediti i za najpoznatijeg svjetskog proizvođača traperica, legendarnu američku kompaniju Levi Strauss, koja se ovih dana drugi put u svojoj povijesti sprema izlistati dionice na burzi. Prema dosad objavljenim podacima, Levi Strauss & Co. namjerava na taj način prikupiti između 500 i 600 milijuna dolara. Točna brojka će ovisiti o konačnoj potražnji za dionicama tvrtke, a posljednje procjene idu u korist približavanja gornjoj granici tog raspona.

Za kompaniju koja je osnovana još 1853. godine nije čudno da je kroz svoju dugu povijest prošla uspone i padove, no u tom razdoblju popularne levisice nisu bile tek pouzdani odjevni predmet, već su postale i bitnim dijelom kulture. Tvrtka svoje početke veže uz njemačkog emigranta Levija Straussa, koji je u San Franciscu otvorio podružnicu trgovine raznolikom robom kakvu je njegov brat već vodio u New Yorku.

Legende o tome da su kalifornijski kopači zlata proslavili levisice nisu previše pouzdane. Vrhunac tzv. zlatne groznice u Kaliforniji bio je sredinom 19. stoljeća, a Levi Strauss se bacio u proizvodnju traperica tek dvadesetak godina kasnije. No kvaliteta i izdržljivost donijeli su mu veliku popularnost i prva ozbiljnija konkurencija javlja se tek desetih i dvadesetih godina prošlog stoljeća.

Najbolje doba za Levi Strauss Co. dolazi popularnošću trapera kao izdržljivog materijala tijekom, a posebno nakon Drugog svjetskog rata. Levi'sove traperice su od samih svojih početaka bile simbol radničke klase, no pedesetih, šezdesetih i sedamdesetih godina na američkom tržištu postaju simbolom buntovništva mladih te se prodaju u ogromnim količinama. Tvrtka Levi Strauss prvi put izlazi na burzu 1971. godine, a početkom osamdesetih prodaje i više od 500 milijuna pari traperica godišnje.

Kompanija je bila svojevrstan kuriozitet u Sjedinjenim Američkim Državama jer je uprava desetljećima njegovala odlične odnose s radnicima, zbog čega su se teško odlučivali na zatvaranje pogona koje su drugi konkurenti već tada masovno selili u jeftinije destinacije. Naravno, s jeftinijom konkurencijom nije se bilo lako boriti i sredinom osamdesetih uprava, u kojoj su sjedili nasljednici osnivača Levija, odlučuje ponovo preuzeti punu vlasničku kontrolu te 1985. delistira dionice s burze.

Bez administrativnih i regulatornih obaveza koje nosi trgovanje dionicama na burzi Levi Strauss & Co. mogao se brže prilagođavati tržištu, zbog čega je razdoblje osamdesetih i devedesetih bilo obilježeno postepenom selidbom proizvodnje u zemlje s jeftinom radnom snagom. Jedan od najbližih takvih primjera bio je i naš Varteks, koji je u svojoj tvornici u Novom Marofu na sjeveru Hrvatske proizvodio tada vrlo popularne Levi'sove traperice na domaćem tržištu.

Do sredine devedesetih kompanija je dosegnula rekordni prihod u svojoj povijesti, koji je premašio sedam milijardi dolara. No tržišno nadmetanje nije popuštalo i kompanija se nastavljala boriti s novim modnim trendovima, ali i posljedicama koje su nosili drugi događaji, poput financijske i ekonomske krize krajem prošlog desetljeća.

Na poziciju glavnog izvršnog direktora uzdrmane korporacije 2011. imenovan je Chip Bergh te je poslovanje ponovo fokusirao na pouzdan segment koji je donosio stabilne prihode – prodaju muških traperica. No Bergh je inzistirao i na obnovi dućana, kao i na prodaji na internetu, a u proteklih nekoliko godina odličan uspjeh je ostvaren zahvaljujući novom 'laboratoriju' za istraživanje i razvoj otvorenom unutar kompanije. Prodaja ženskih traperica je zahvaljujući tome od 2015. do 2018. pojačana za čak dvjesto milijuna dolara.

U fiskalnoj 2018. kompanija je uspjela dosegnuti prihode od 5,6 milijardi dolara, od čega nešto više od polovice dolazi s američkog tržišta, a nešto manje od trećine s europskog. Neto dobit je od 2011. do 2018. porasla sa 135 na 285 milijuna dolara, a uspjeh treba promatrati u dodatnom svjetlu činjenice da maloprodajno tržište na Zapadu, na kojem Levi's i dalje ostvaruje najveći dio prihoda, ne bilježi impresivne rezultate.

Prema onome što stoji u dokumentima koji prate ponovo izlistavanje dionica, Levi's se u budućnosti uzda u svoj status kulturne ikone. U posljednje dvije godine kompanija je ojačala promotivne aktivnosti na sportskim događajima i koncertima, a u budućnosti više pažnje namjerava posvetiti i proizvodnji gornjih dijelova odjeće te se više ne pouzdati isključivo u hlače.

Točan datum kada će se novim dionicama moći trgovati na burzi u ovom trenutku nije određen, no one bi se na tržištu mogle pojaviti već za nekoliko tjedana. Kompanija, kojoj bi se tržišna vrijednost trebala kretati oko šest milijardi dolara, namjerava utrošiti prihode prikupljene njihovom prodajom na operativno poslovanje, ali i na nove investicije. U Levi'su tvrde da se njihovi proizvodi mogu kupiti na 50 tisuća lokacija diljem svijeta, što je svojevrsna potvrda činjenice da su legendarni model 501 i drugi krojevi traperica i dalje privlačna odjeća. Nastavi li Levi's s uspješnim preokretom poslovanja, jednako privlačne mogle bi biti i njegove dionice.