U zemljama diljem svijeta postoje različita pravila koja određuju osnovni prag plaćenog slobodnog vremena za radnike, bilo da se radi o slobodnom danu zbog državnog praznika, bilo da je riječ o propisanom minimumu za dane plaćenog godišnjeg odmora.

Plaćeni godišnji odmor od četiri tjedna uveden je kao norma u velikom dijelu svijeta, pri čemu se u nekim zemljama računa u radnim danima (tj. 20 dana), a nekim u punim tjednima (28-30 dana).

Prema podacima portala Resume.io, koji je analizirao zemlje po broju slobodnih plaćenih dana, u 22 zemlje postoji velikodušna politika godišnjeg odmora od minimalno 30 dana, a najviše ih je u Africi.

Međutim broj dana plaćenog dopusta često ovisi o radnom stažu zaposlenika. Također, nemaju sve zemlje isti minimum, jer SAD, Nauru, Mikronezija i Kiribati nemaju nijednog dana obveznog plaćenog dopusta. No to ne znači da svi zaposlenici u tim zemljama nemaju plaćeni dopust. To ovisi o poslodavcu, tako da ga neke tvrtke velikodušno nude kako bi privukle kvalificirane zaposlenike dok druge ne omogućuju ništa.

Uz godišnji odmor, radnici imaju pravo na plaćeni dopust u dane državnih praznika. Broj tih dana osjetno se razlikuje od zemlje do zemlje. Prosječan broj plaćenih državnih praznika je 11,8, a Iran je rekorder s 27 dana. Slijede Bangladeš (24), Azerbajdžan (21) i Kambodža (21).

S druge strane Libija nema plaćene državne praznike, a Libanon ih ima plaćena samo dva godišnje. Pritom treba naglasiti da nije svaki praznik neradni dan. Primjerice, unatoč mnoštvu takvih dana, Indija ima samo tri plaćena nacionalna praznika: Dan republike, Dan neovisnosti i rođendan Mahatme Gandhija.

Prema analizi portala Resume.io, koja obuhvaća 197 zemalja, po broju slobodnih plaćenih dana dominiraju afričke i bliskoistočne zemlje. Na prvom je mjestu Iran, u kojemu su radnicima zagarantirana najmanje 53 slobodna dana, od čega 26 otpada na plaćeni godišnji odmor, a još 27 dana su neradni državni praznici.

S druge je strane SAD na dnu tablice kao jedina razvijena zemlja koja nema zakonski plaćen dopust. Takav sustav imaju samo još pacifičke otočne zemlje Nauru, Mikronezija i Kiribati. U SAD-u je plaćeni dopust diskrecijska odluka poslodavca. Prosječni zaposlenik dobije 14 dana nakon prve godine rada u tvrtki, ali 15 posto njih uopće ga ne dobije.

SAD ima 10 državnih praznika, iako privatni poslodavci nisu obavezni dati slobodne dane radnicima (osim u Massachusettsu i Rhode Islandu). No većina privatnih poslodavaca daje plaćeno slobodno vrijeme za Novu godinu, Dan sjećanja (zadnji ponedjeljak u svibnju), Dan neovisnosti, Praznik rada (prvi ponedjeljak u rujnu), Dan zahvalnosti (četvrti četvrtak u studenom) i Božić.

U Europi se po broju slobodnih plaćenih dana ističu tri mikrodržave. San Marino ima minimalno 46 slobodnih dana, slijede Andora s 44 i Monako s 42 dana. Od većih zemalja rekorder je Rusija s 42 dana, a odlično kotiraju i Island (40), Moldavija (39), Austrija (38) i Malta (38). Najveći broj europskih zemalja ima 35 slobodnih plaćenih dana.

Zanimljivo je da najmanje plaćenog dopusta ima Grčka, zemlja koja je nakon financijske krize srezala dopust na svega 26 dana.

Hrvatska se nalazi u zlatnoj sredini s 33 slobodna plaćena dana, koliko imaju i Bugarska, Poljska, Rumunjska, Slovenija i Lihtenštajn.

U Hrvatskoj zaposleni imaju pravo na najmanje četiri tjedna godišnjeg odmora. Maloljetnici i radnici izloženi štetnim utjecajima na zdravlje imaju pravo na dodatnih tjedan dana. S obzirom na to da poslodavac može radni tjedan rasporediti na pet ili šest radnih dana, osobe koje rade pet dana u tjednu imaju pravo na minimalno 20 dana, a one koje rade šest dana u tjednu imaju pravo na 24 dana godišnjeg. Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu mogu se odrediti dodatni dani dopusta.

Prema istraživanju portala Moj posao, hrvatski radnici imaju u prosjeku 24,6 dana godišnjeg. Pritom najviše slobodnih dana imaju oni u velikim tvrtkama i institucijama, a najmanje u privatnim tvrtkama u domaćem vlasništvu.

Plaća zbog korištenja godišnjeg odmora ne smije biti smanjena. Prema zakonu, mora biti najmanje u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca.

Pored plaćenih slobodnih dana godišnjeg odmora, u Hrvatskoj postoji još 14 državnih praznika koji donose plaćeni dopust. No ako praznik pada u neradne dane (subota i nedjelja), ne ulazi u plaćeni dopust pa ukupan broj slobodnih plaćenih dana varira od godine do godine.