Vladimir Putin u domaćoj, ali i svjetskoj javnosti nastoji zadržati imidž kako je u Rusiji sve u redu. No, njihova se ekonomija raspada pod pritiscima ulaganja u ratnu mašineriju te iznimno povoljnih, gotovo nenaplativih kredita. U takvim okolnostima inflacija raste, a tvrtke i banke postaju nelikvidne
'Siguran sam da će sve biti u redu. Samo ćemo napredovati', bile su riječi Vladimira Putina u novogodišnjoj poslanici građanima Rusije. Usred gotovo trogodišnjeg rata koji se počeo prelijevati i unutar granica njegove zemlje, Putin nastoji u javnosti zadržati imidž da sukob, unatoč velikim gubicima u životima i novcu, ne šteti Rusiji.
Istovremeno, pokušava impresionirati Zapad navodnom otpornošću ruskog gospodarstva, koje je odavno preorijentirano na 'ratne postavke'. Naime, on se ponaša kao da ima vremena te da okončanje rata ovisi jedino o ispunjavanju njegovih želja.
S druge se strane, pak, pojavljuju informacije o popuštanju dijelova ruskog gospodarstva, rastućoj inflaciji, podizanju kamatnih stopa središnje banke te ispuhivanju državnih rezervi važnih resursa. Pojavile su se i informacije da su zapadne sankcije, koliko god Putin uvjerava u suprotno, ipak imale utjecaja na rusku ekonomiju.
Osim na bojišnici, rat se, očigledno, vodi i na polju informacija o gospodarskim kretanjima. Stvarnost je, piše Financial Times, takva da ruske elite sve više izražavaju zabrinutost zbog financijske podloge trenutnog ruskog gospodarstva. Među najvećim kritičarima su guvernerka središnje banke Elvira Nabjulina i Sergej Čemezov, izvršni direktor državnog obrambenog diva Rosteca, koji je upozorio da skupi krediti ubijaju njegov posao izvoza oružja.
vezane vijesti
Putinova kombinatorika
Ekonomska je logika da svako gospodarstvo u uvjetima pune mobilizacije proizvodi stalan rast, uključujući i plaće, te nisku nezaposlenost. No, u uvjetima ratne ekonomije treba znati kako se već iskorišteni resurski mogu prenamijeniti za potrebe rata.
To se može izvesti na tri načina: zaduženjem, inflacijom ili izvlaštenjem, odnosno konfiskacijom. Sva tri načina djeluju zajednički, tako da je potrebno naći 'fini balans' između ekonomske učinkovitosti i posljedica.
Novo izvješće analitičara ruske ekonomije i bivšeg bankara, Craiga Kennedyja, naglašava ogroman rast ruskog korporativnog duga, naročito od 2022. godine, otkako je porastao za čak 71 posto. Time je zasjenio također rastuće zaduživanje kućanstava i države.
To je moguće zbog toga što je Putin naredio tamošnjim bankama da daju povoljne, povlaštene zajmove tvrtkama koje je odredila vlada. Rezultat je bila lavina kredita s kamatama ispod tržišnih za odabrani krug gospodarskih aktera. U prijevodu, riječ je o tiskanju novca, prepuštenom vanjskim tvrtkama, kako se ništa ne bi pojavilo u javnoj financijskoj bilanci.
Kennedy procjenjuje da udio takvog kapitala iznosi već oko 20 posto bruto nacionalnog proizvoda Rusije iz pretprošle godine. Nominalno, riječ je o iznosu sličnom izdvajanjima za rat. To dovodi do zaključka da u Kremlju ne razumiju povezanost slabih javnih financija i inflacije, za koju se procjenjuje da će tijekom ove godine iznositi oko 9,5 posto.
Očuvanje privida solidnih financija
Središnja je banka povećala ključne kamatne stope na 21 posto, što je nedovoljno za snižavanje inflacije, ali je dovoljno za zadržavanje stope rasta. Čini se da zabrinutost Nabjuline i Čemezova proizlazi iz Putinove želje da sačuva privid solidnih javnih financija, ali i inflaciju.
Njegova 'kreditna shema' stvara krizu koja bi mogla rezultirati propašću banaka zbog velikog broja nenaplativih kredita, čak i ovih izdanih po povoljnijim uvjetima. Država bi mogla spasiti banke ako reagira na vrijeme i ne pusti ih da propadnu.
Rusi, doduše, imaju iskustva s bezvrijednim depozitima iz vremena raspada SSSR-a. Stoga bi strah od ponavljanja tog scenarija mogao pokrenuti svojevrsno 'samoispunjavajuće proročanstvo', koje bi uništilo legitimitet banaka, pa i Kremlja.
Ako Zapad već želi ekonomski 'dokrajčiti' Rusiju, onda bi sljedeće sankcije trebale ići prema ograničavanju pristupa inozemnim fondovima. Saveznici su im već blokirali pristup zalihama vrijednima 300 milijardi dolara te ograničili trgovinu naftom i uvoz drugih dobara. To bi trebalo spriječiti Putina da spriječi sve inozemne prihode na ublažavanje sankcija.
Njihovo pooštravanje i prebacivanja novca u Ukrajinu, u svojstvu ratne odštete, pojačalo bi ekonomska ograničenja s kojima se Rusija suočava. Putin će nastojati na bilo koji način postići suprotno, ali na Zapadu je da ga uspije uvjeriti kako se to neće dogoditi. Na kraju bi, zaključuje FT, to moglo dovesti do njegova svrgavanja s vlasti.
