Končar Elektroindustrija među prvim je tvrtkama koje su se našle na privatizacijskom bubnju Oreškovićeve vlade. Kao i Podravka, Končar je dosad uspješno izbjegavao privatizaciju, ali za razliku od Podravke kod koje je presudna kočnica bila politika, kod Končara je to bila komplicirana organizacijska struktura.

Naime, Končar je organiziran kao grupa s matičnom tvrtkom (Končar Elektroindustrija) i 17 povezanih društava različite uspješnosti poslovanja. Pritom, neka su društva u stopostotnom vlasništvu matice, a u nekima je manji ili veći udio prepušten privatnim ulagačima. Zbog toga, potencijalni strateški ulagači dosad nisu bili zainteresirani za Končar kao cjelinu, već samo za njegove uspješnije dijelove.

Da se ni ovoga puta ne treba bojati Siemensa ili nekog drugog konkurentnog igrača iz branše, pokazuje način na koji se prodaju dionice. Naime, prodaja dionica na burzi putem blok-transakcija jasno upućuje da su dionice namijenjene financijskim ulagačima, poput mirovinskih fondova.

Kad bi se tražio strateški igrač, postupak bi bio drukčiji. U tom slučaju išlo bi se s prikupljanjem ponuda za cjelokupan paket, a potencijalni ulagači imali bi mogućnost dubinskog snimanja poslovanja.

S obzirom na dosadašnje najave, za očekivati je da će najveći dio ponuđenih dionica kupiti mirovinski fondovi koji već drže oko 25 posto Končara. U tom slučaju ne treba očekivati dramatične promjene u poslovanju. Međutim, prevladavajući utjecaj privatnog kapitala svakako će dovesti do pozitivnih promjena u upravljanju i to u smjeru jačanja menadžmenta, kvalitetnijeg nadzora poslovanja i fokusiranja na profitabilne segmente poslovanja.

Simptomatično je da su i dosad najuspješniji dijelovi Končara bili oni u kojima je snažnije prisutan privatni kapital. Radi se o kompanijama koje proizvode transformatore, generatore i metalne konstrukcije te proizvode uspješno plasiraju na inozemno tržište.

Ovu grupaciju predvodi tvrtka Končar Energetski transformatori u kojoj Siemens ima 51 posto, a Končar 49 posto. Kombinacija domaćeg znanja i Siemensove prodajne mreže prometnula je ovu kompaniju u vrh hrvatskih izvoznika.

Među uspješnijim dijelovima je i tvrtka Končar Distribucijski i specijalni transformatori koja je svojevremeno bila privatizirana, a danas je opet u većinskom vlasništvu matice. Među uspješnijim Končarevim kompanijama još su Mjerni transformatori, Generatori i motori te Metalne konstrukcije.  

S druge strane, značajan dio Končarevog poslovanja oslonjen je na državu i državne tvrtke. Osobito se to odnosi na drugi važan segment proizvodnje - niskopodne tramvaje i elektromotorne vlakove. Početkom 2000-ih velike narudžbe za tramvaje stizale su od Grada Zagreba, a Milanovićeva vlada uposlila je Končareve navoze narudžbom 44 vlaka za Hrvatske željeznice. Kompanija je u razvoj vozila uložila ogromna sredstva, ali problem je što s njima nije uspjela iskoračiti na inozemna tržišta.

Lani je Končar grupa ostvarila konsolidirane prihode od 3.049,2 milijuna kuna što je 15,1 posto više u odnosu na 2014. godinu. Za solidan rast prihoda zaslužna je 29 posto veća prodaja na domaćem tržištu dok su prihodi iz inozemstva stagnirali. Dobit nakon oporezivanja iznosila je 148,5 milijuna kuna, pri čemu manjinskom interesu pripada 23,1 milijun kuna, a vlasnicima dionica matice Grupe 125,4 milijuna kuna.