Prema njihovim procjenama, potražnja će padati do kraja 2020. godine, iako u manjoj mjeri nego što se očekuje u drugom tromjesečju. U takvim okolnostima zemlje OPEC-a + možda će morati smanjiti proizvodnju i više nego što je dogovoreno sporazumom u travnju, prema kojem smanjuju proizvodnju za 9,7 milijuna barela dnevno u svibnju do lipnju i za 7,7 milijuna barela dnevno do kraj godine.

'S izuzetkom Iraka za vrijeme UN-ovih sankcija devedesetih, ni jedna članica OPEC-a + nije se suočila s padom potražnje poput ovoga', kaže se u BCG-ovoj studiji.

Prema njihovom mišljenju, nijedna zemlja izvoznica nafte neće moći izbjeći proračunska rezanja, jer se cijene neće oporaviti dovoljno tako da to ne utječe na proračunske prihode barem do 2021. godine.

Tržište nafte nije samo pod utjecajem koronavirusne pandemije, nego i učinaka cjenovnog rata između Rusije i Saudijske Arabije, kaže direktor i partner BCG-a Vladimir Rogov. Prema njegovom mišljenju, akumulirane naftne zalihe utjecat će na potražnju, a samim tim i na cijene, još tri godine.

'Možete se početi navikavati na razinu cijena od 30 dolara po barelu', upozorava on.

Naftne i plinske tvrtke aktivno se prilagođavaju trenutnoj situaciji. Mnoge od njih će, kako se navodi, zadržati rad od kuće nekih zaposlenika i nakon uklanjanja karantene.

'Već razgovaramo s našim klijentima o nestanku potrebe za velikim uredskim prostorima. Mnoge stvari, komunikacije i postupci koji su prije zahtijevali fizičku prisutnost, sada su prešli na mrežu i vjerovatno će takvima i ostati', rekao je Rogov.

Kaže i da će mnogi investicijski projekti, čak odobreni prije krize, biti preispitani.

'Najvjerojatnije će proizvodnja teške nafte u Kanadi gotovo potpuno prestati. Novi projekti iz škriljaca dijelom se neće aktivno razvijati. Ruski planovi na Arktiku mogu se naći pod pritiskom. Prema sadašnjim cijenama, vrlo je teško postići ekonomsku učinkovitost procesa', zaključio je direktor i partner BCG-a.