U 2011. godini, u kojoj je SDP sudjelovao u kampanji pa na kraju i osvojio vlast, stranka Zorana Milanovića preuzela je otplatu dva kredita predsjednika države Ive Josipovića za troškove njegove kampanje iz 2009., ukupno teška 2,2 milijuna kuna. Osim neobične prakse da stranka u utrci za vlast preuzme kredite aktualnog predsjednika, još je nešto sporno: brojke iz SDP-ovih financijskih izvješća o financiranju predsjedničke kampanje ne podudaraju se s onima koje je Ivo Josipović prijavio DIP-u.
Poznato je da je SDP bio glavni financijer Ive Josipovića, u završnom izvješću DIP-u aktualni predsjednik prijavio je da mu je matična stranka donirala za kampanju 6,8 milijuna kuna. No izgleda da nije zbrojio sve što je dobio od SDP-a, jer brojke koje isu prijavljenje u završnom izvješću Državnom izbornom povjerenstvu (DIP) ne podudaraju se s onima u poslovnim knjigama stranke, koje su pregledavali revizori. Po SDP-ovoj matematici, Josipovićeva kampanja koštala je vladajuću stranku 7,4 milijuna kuna.
Naime, u revizorskom izvješću SDP-a za 2011-u, objavljenom krajem prošle godine, vladajuća stranka otkriva da još traju njihove donacije predsjedniku u iznosu 2,2 milijuna kuna. Donacije se vode kao 'tekuće' iako je predsjednička kampanja 'kruta' prošlost - započela je jesen 2009., a okončana 10. siječnja 2010., kada je Josipović, nakon pobjede u drugom krugu, izabran za trećeg hrvatskog predsjednika.
Izvješće navodi da je Milanovićev SDP početkom 2011. ugovorio s dvije poslovne banke preuzimanje otplate dvaju kredita za troškove izborne promidžbe predsjedničkog kandidata. Prvi kredit u iznosu 1,7 milijuna kuna otplaćen je u šest obroka u razdoblju od 1. kolovoza do 30. prosinca 2011. Drugi kredit, u iznosu 500.000 kuna, preuzet je kroz otplatu u pet godišnjih rata, od čega je do konca 2011. otplaćen prvi obrok u iznosu 100.000 kuna. Ako je stranka krajem prošle godine uredno otplatila drugu ratu, SDP je još uvijek dužan banci 300.000 kuna za Josipovićev kredit.
Pribrojimo li dakle ovaj najnoviji SDP-ov trošak za Josipovćevu kampanju iz 2011. od 2,2 milijuna kuna onima iz 2010. godine – 2,9 milijuna kuna, i 2009. godine – 2,3 milijuna kuna, dolazimo do brojke od ukupno 7,4 milijuna kuna. U DIP-u je pak prijavljeno da je SDP pomogao svoga kandidata sa 6,8 milijuna kuna. SDP-ove poslovne knjige razotkrile su da je, osim nepodudaranja iznosa, Josipovićev izvještaj nepotpun jer ne spominje dva kredita koje je kasnije preuzeo SDP.
Jedini kredit kojeg je Josipović prijavio DIP-u (na svoje ime), u iznosu pola milijuna kuna, pokriven je proračunskim sredstvima, što je i sam naveo, jer svakom kandidatu koji u na izborima osvoji najmanje 10 posto glasova država vraća 250.000 kuna, a još toliko dobivaju kandidati koji uđu u drugi izborni krug.
Mogu li kandidati snositi sankcije za nepotpuna izvješća o financiranju, upitali smo izvršnog direktora udruge GONG Dragana Zelića: ' 2009. i 2010. godine vrijedio je stari zakon o financiranju izborne promidžbe koji nije predviđao sankcije, za razliku od aktualnog zakona. Treba reći da je tada financijski izvještaj kandidata Josipovića bio jedan od najdetaljnijih. Prema starom zakonu kandidati su bili dužni 15 dana nakon izbora podnijeti konačna financijska izvješće kampanje, pa je razumljivo da kandidati nisu mogli u tom roku navesti sve prihode i rashode. Novi je zakon produljio taj rok. Kako god bilo, treba tražiti objašnjenja i možda nadopuniti Josipovićev izvještaj', komentirao je Zelić.
Komentar smo zatražili od predsjednika Josipovića. 'Neki su manji računi dolazili kasnije, sve do 11. mjeseca, primjerice trošak reklama emitiranih na radio stanicama. Naknadno sam izvijestio DIP o troškovima koje je SDP preuzeo 2011. godine, samo je pitanje jesu li oni to objavili na webu', kazao je predsjednik za tportal. Na upit zašto svi krediti nisu odmah prijavljeni DIP-u kaže: 'Jedan je kredit uključen u prvom izvješću DIP-u, a drugi nije jer nije još bio realiziran, odnosno novci još nisu bili potrošeni. Kada je SDP preuzeo drugi to sam notificirao DIP-u. Ukupno darovi SDP-a za kampanju iznose oko 7,4 milijuna kuna', rekao je Ivo Josipović, potvrđujući brojke iz SDP-ovih knjiga.
Ipak, u DIP-ovim izvješćima nismo uspjeli pronaći taj prvi, veći kredit koji je kasnije preuzeo SDP (od 1,7 mil kuna). U 1. prijevremenom izvješću Josipović navodi kredit od 718.000 kuna financiran vlastitim sredstvima, dok u konačnom spominje brojku od 500.000 kuna s napomenom da se pokriva proračunski.
U SDP-u su ovako prokomentirali slučaj: 'Točno ste primijetili, naime nakon predaje konačnog izvještaja zaprimljen je još određeni broj računa koji su podmireni kreditom u iznosu od 500.000 kuna, o čemu je DIP obaviješten. Ostatak iznosa odnosi se na kamatu po kreditu. Sve možete provjeriti u Državnom izbornom povjerenstvu'.
Osim nepodudarnosti iznosa i nenavođenja bankovnih kredita kao izvora sredstava, sporan je i tajming preuzimanja kredita. 'Neobično je da je SDP godinu dana nakon izbora morao preuzeti kredite kako bi platio račune iz kampanje za predsjedničke izbore za svog kandidata koji je izabran', slaže se Zelić.
Bez obzira na to što mu stranka financira dolazak na vlast, prema ustavu predsjednik države ne smije biti član stranke, te se po preuzimanju dužnosti mora ispisati iz stranke. Tijekom kampanje za parlamentarne izbore Josipović je stalno isticao kako se neće staviti na stranu niti jedne stranke, 'da će ostati nepristran, ali ne i lobotomiran', no ipak se nije libio u tom trenutku prepustiti SDP-u kredite. 'Činjenica da je SDP Josipovićeve kredite preuzeo 2011. i da ih još uvijek plaća nije zakonski sporna, ali je pitanje može li ova situacija utjecati na neovisnu poziciju predsjednika', smatra Zelić.
