Kaos u Libiji pogodio je dionicu talijanskog bankarskog diva UniCredita, većinskog vlasnika Zagrebačke banke, čiji je drugi najveći pojedinačni dioničar libijski državni fond. Od 17. veljače cijena dionice je potonula 8 posto (sa 2 na 1,84 eura). Investitore ne brine toliko vlasništvo nad dionicama, već izloženost banke u kreditiranju velikih projekata u Libiji, koji sada dolaze u pitanje
U jeku financijske krize 2008. Libija je povećala udio u UniCreditu na 7,6 posto i trenutno je drugi po veličini pojedinačni dioničar nakon CaRiVerone. Jačanje libijskog vlasničkog udjela nije se svidjelo talijanskom premijeru Silviju Berlusconiju, inače dobrom prijatelju libijskog čelnika Moamera Gadafija
Tih dana Berlusconi je izjavljivao da postoji 'opasnost da stranci pokupuju talijanska poduzeća u bescjenje'. Godinu dana kasnije, pod nerazjašnjenim okolnostima, povukao se dugogodišnji čelnik UniCredita Alessandro Profumo. Jedini grijeh koji su pripisivali jednom od najuspješnijih europskih bankara je to što nije spriječio jačanje libijskog vlasničkog udjela.
Snažna gospodarska suradnja Libije i Italije rezultat je potpisivanja ugovora o prijateljstvu u kolovozu 2008, kojim se Rim, među ostalim, obavezao da će u idućih 25 godina isplatiti pet milijardi dolara ulaganja kao naknadu za štetu nanesenu u doba kolonijalne vlasti koja je trajala od 1911. do 1942. Zauzvrat su talijanske tvrtke dobile unosne poslove na vađenju nafte i plina te izgradnji infrastrukture u Libiji.
S druge strane, Gadafi je dio obilnih prihoda ostvarenih od nafte i plina investirao u Italiju pa je danas libijski kapital prisutan u mnogim talijanskim tvrtkama. Uz udio u UniCreditu, libijske financijske ustanove drže oko 7,5 posto vrijednosti nogometnog kluba Juventus te jedan posto talijanske naftne kompanije ENI, koja je dobila pravo istraživanja i iskorištavanja nafte u Libiji narednih 25 godina.
