Čekaju nas parlamentarni izbori. Na prošlima ste financijski pomogli Mostu. Hoćete li im i ovog puta uskočiti s donacijom?

Kontaktirao sam ih, ali su mi odgovorili da za ove izbore ne primaju novac. Dovoljna će im biti sredstva koja već imaju. Mislim da je to pošteno.

Sebe deklarirate kao 'mostaša'. Što to konkretno znači?

Mostaš je pošten, odgovoran na poslu, domoljub i smatra da državni dužnosnik ne može biti netko tko se na bilo koji način ogriješio o zakon. Nedavno je švedska ministrica obrazovanja podnijela ostavku nakon što je 'napuhala' 0,2 promila alkohola u krvi. A mi imamo primjere ljudi koji su pijani bježali policiji, DORH vodi protiv njih vrlo ozbiljne kaznene procese, a sad se žele baviti politikom.

Most je u savezu s HDZ-om pola godine vodio zemlju i nisu se, blago rečeno, iskazali. Mislite da će biti bolji ako ponovo uđu u vladu?

Most je napravio veliki posao. Zahvaljujući Mostu HDZ se dijelom restrukturirao. Oni su zaslužni što je na čelo HDZ-a došao Andrej Plenković. Zahvaljujući Mostu spriječeno je da određeni ljudi i način razmišljanja prevladaju u HDZ-u. Vi ste imali ministre koji su gradnjom baraka izbjegavali plaćanje poreza! Plenković je velika dobit za HDZ. Riječ je obrazovanom čovjeku s europskim razmišljanjem. Slično mislim i o Davoru Stieru i generalu Damiru Krstičeviću. Oni mogu pridonijeti tome da se u HDZ-u stvori demokratska atmosfera koja će omogućiti suradnju s drugim strankama, možda to ponovo bude Most, te stvaranje čvrste vlade.

Što mislite o SDP-u i Zoranu Milanoviću?

SDP je već dosta očistio svoje redove. One koji su im štetili isključili su iz stranke. SDP ima prilično jako koaliciju i rezultati izbora bit će jako tijesni. Milanović mora ublažiti svoju retoriku. Često je oštar, što se meni sviđa, ali treba imati balans. Vjerujem da će i on sa svoje strane pomoći demokratizaciji društva u cjelini. Jedna i druga strana, i SDP i HDZ, moraju biti orijentirane na gospodarstvo. Možemo mi pričati što god hoćemo, ali ako neće biti novca koji će plaćati politiku, tad neće biti ni nas niti politike.

Jeste li se ikad nasamo našli s Božom Petrovom?

Čovjeka sam vidio tri puta u životu, ali nikad nasamo. Posljednji put kad je u HUP-u Most predstavljao svoj gospodarski program. S njegove strane nikad nije došla inicijativa da se nađemo. Kad bih ja bio političar koji želi razvijati gospodarstvo, tad bih sigurno želio nešto pitati čovjeka koji je u svojoj branši napravio europski rezultat. Ne ide ta kritika na Petrova, već na sve političare. Niti jedan me nije tražio savjet osim bivšeg predsjednika Stjepana Mesića kojem sam devet godina bio savjetnik za strana ulaganja.

Često istupate u javnosti i komentirate politička zbivanja. Jeste li ikad zbog toga imali problema?

Imao sam slučaj anonimnog pisama koje je bilo poslano na saborsko vijeće za suzbijanje korupcije, čiji sam član. U njemu se tvrdilo da mi je stric udbaš i da je sve što sam stekao on omogućio, kao i još neke laži i podvale. Taj čovjek nosi isto prezime, moja obitelj potječe iz istog sela pored Imotskog, ali nikakve veze sa mnom nema. Dapače, moja je obitelj katolička i hrvatske orijentacije, dok je njegova bila komunistički i jugoslavenski orijentirana. Odnio sam to pismo DORH-u i tako sam sam sebe optužio. Nakon par mjeseci dobio sam odgovor da je sve to izmišljotina.

Što mislite, tko je autor tog pisma? Imate li neprijatelje?

Uvjeren sam da iza toga stoje određene strukture kojima smetaju nezavisni i slobodnomisleći ljudi. Te strukture sve žele imati pod kontrolom.

Zalažete se za odlazak svih starih kadrova iz državnih službi. Zbog čega?

Čovjek koji je vjerovao u socijalizam i da će diktatura proletarijata donijeti boljitak, ne može uspeti u demokraciji i tržišnoj ekonomiji. Ti ljudi su još uvijek jaki i zato nismo ni proveli privatizaciju. Mi još uvijek živimo u socijalizmu. Od onoga malo što smo privatizirali, većina toga je otišla u pogrešne ruke. Pokupovali su nekompetentni ljudi i te kompanije upropastili. Zbog toga ne čudi otpor u javnosti kad se planira privatizirati neka tvrtka poput Petrokemije ili Podravke. A imate primjer susjeda koji su nam prodali svoje probleme za veliki novac. Njihovi ljudi u tim tvrtkama i dalje rade, porezi se plaćaju. A pitanje je mogu li naši poduzetnici koji su u njih uložili znatna sredstva, vratiti to kroz profit.

Kako ste vi zadovoljni sa svojim akvizicijama? U Poljskoj ste kupili četiri tvrtke.

To nam je najveće tržište na kojem ćemo ove godine imati oko 800 milijuna eura prometa. Prvo smo preuzeli tvrtku za distribuciju profesionalnih proizvoda za njegu kose Wella, zatim Navo pa Heinekenovog poljskog distributera Distribev i nedavno je završena kupnja Optima grupe, tvrtke koja distribuira kozmetiku, ali i Converse obuću.

Lani je Orbico Grupa imala oko 1,3 milijarde eura prihoda, koliko očekujete ove godine?

Planiramo prihode od 1,8 milijardi eura, a cilj nam je do 2020. imati četiri milijarde eura prihoda. Već sad smo daleko najveća europska distribucijska tvrtka. Čeka nas veliki posao restrukturiranja tvrtki u Poljskoj. Želimo racionalizirati poslovanje i stvoriti sinergiju. Na osnovu toga te očekivanog rasta na svim tržištima od desetak posto godišnje, cilj od četiri milijarde eura prometa i te kako je dostižan. Osim toga, mislim da ćemo ući snažno i u zemlje Zapada. Već smo prisutni u Njemačkoj i Austriji, ali to su mali biznisi u kozmetici.

Na tako veliki promet imate relativno malu dobit.

Istina. U distribucijskom biznisu marže su male. Kako bismo bili konkurentni, nastojimo biti što manji teret našem principalu, poput našeg najvećeg poslovnog partnera Procter&Gamblea, s kojim je prije 20 godina i počeo uspon Orbica. Do sad smo imali oko 20-ak milijuna eura profita, ove godine to će se popeti na oko 30 milijuna eura. To su jako pristojni iznosi koji nam uz našu malu zaduženost donose stabilnost.

Kolika vam je zaduženost?

Naš dug iznosi oko tri EBITDA-e, dakle trogodišnja operativna dobit. To vam je na 1,8 milijardi eura prometa oko 150 milijuna eura duga što je po meni vrlo nisko. Poslovna politika mi je takva da 90 posto profita reinvestiram, a 10 posto isplatim. I onda od tih 10 posto od 1,5 milijuna eura do dva milijuna eura investiram najčešće u naš turistički portfelj. Inače sam jako štedljiv, ne dozvoljavam rastrošnost. Nemam osobnog vozača, a moji menadžeri se voze pretežno u Škodama.

U kojem smjeru planirate razvijati turistički biznis?

Trenutno imamo dva hotela - u Baškoj Vodi i Hvaru, 18 vila s bazenom i tridesetak jahti. Svake godine otvorimo dvije nove vile. Za takvim objektima je ogromna potražnja. Kad je riječ o hotelima usmjereni smo na one s tri ili četiri zvjezdice. Mislim da je za luksuzne hotele s pet zvjezdica u Hrvatskoj još prerano i da će oni biti isplativi za jedno 15-ak godina. Jer što će vam hotel s pet zvjezdica kad imate konobare uglavnom od 'jedne zvjezdice'.

Zašto ste se odlučili za financiranje malih poljoprivrednih proizvođača? Uložili ste u proizvodnju kulena u Slavoniji, pomažete jednog proizvođača meda kod Hrvatske Kostajnice te uzgajivača koza iz Zagvozda.

Želim da se razvije naše selo. Hrvatska je bila poljoprivredna zemlja i onda su je naglo komunisti industrijalizirali bez da imamo prirodne resurse. Naše prednosti su obala, gdje možemo razvijati turizam i brodogradnju te brodarstvo, marikulturu, školjkarstvo, servise, IT tehnologije, sport, glazbenu industriju te Slavonija za industriju hrane i naše šume za drvnu industriju.

Orbico za 20 ili 30 godina?

Volio bih da budemo najveća distribucijska kompanija na svijetu. Ali prije svega želim da budemo dugoročno održivo poduzeće u kojem će raditi i unuci mojih radnika. Poslanje poduzetnika nije trpanje novca u džep i vožnja u jahtama, već stvaranje dugoročno održive kompanije. Mi u Orbicu brinemo se za svakog pojedinca. Imao sam slučaj da je jedna naša službenica u BiH oboljela od karcinoma. Znali smo da joj nema spasa, ali smo joj do kraja plaćali sve troškove liječenja. Tu ćemo socijalnu komponentu zadržati. Želim da moji radnici osjećaju sigurnost. Da mogu platiti svoje troškove, školovati djecu i imati pristojan život. Takav čovjek se onda predaje tvrtki i radu. U Orbicu je prosječna plaća veća od 7 tisuća kuna i ljudi od nas ne odlaze.

Napunili ste 73 godine. Planirate li se uskoro povući s čela tvrtke?

Povlačim se onom brzinom kojom moji sinovi, Stjepan i Josip, na sebe preuzimaju teret. Sad već manje putujem. Ja sam generacija koja je odrasla na palenti i mlijeku, a ne na Big Macu i Coca Coli (smijeh). Dobro se osjećam i moji me radnici još uvijek ne mogu dobiti lako na balote.