Ruski izvoz nafte diljem svijeta je ogroman, oni su treći najveći svjetski proizvođač crnog zlata odmah iza Sjedinjenih Američkih Država i Saudijske Arabije. U predratnoj 2021. pola ruske godišnje proizvodnje nafte otišlo je u Europu.

Početkom rata u Ukrajini za Ruse se malo što promijenilo i nafta im je uz plin i dalje glavni izvor novca. Rusija je svaki dan u listopadu ove godine izvezla 7,7 milijuna barela nafte, što je oko 400.000 barela manje u odnosu na predratno razdoblje, a na račune državnih energetskih divova svakodnevno se slijevaju milijuni dolara.

EU i SAD žele to promijeniti pa su prije pola godine dogovorili zabranu uvoza ruske nafte tankerima, uz što joj je cijena ograničena na 60 dolara po barelu. Ukrajinci su tražili ograničenje od 30 dolara po barelu jer tvrde da će Rusija i dalje zarađivati na nafti po cijeni od 60 dolara.

Osim toga, u veljači 2023. slijedi zabrana uvoza naftnih derivata - benzina, kerozina i dizela. Zabrana uvoza sirove nafte, derivata i ograničenje cijena imat će razne posljedice po Europu i Rusiju te će prema mišljenju većine ekonomista uvesti brojne nove rizike u ionako nestabilnu ekonomsku klimu.

U Bruxellesu kažu da će se zabranom uvoza tankerima pokriti 90 posto ruskog izvoza u Europu te da je ruski izvoz nafte u EU već značajno pao te sad iznosi 1,5 milijuna barela u odnosu na 3,95 milijuna barela u predratnom razdoblju. To ne znači da je Rusi počeli gubiti novac jer su preusmjerili naftu u Kinu i Indiju.

Ekonomisti kažu da će sankcije pomiješati karte na globalnom naftnom tržištu i da cijene nafte neće nužno odmah porasti. Inače, cijena barela nafte ovih dana u Europi se plaća 87 eura te je već daleko od svojeg vrhunca od 110 eura iz lipnja. Pretpostavke su stručnjaka da će Kina i Indija dobivati puno više nafte iz Rusije, zbog čega će joj cijena pasti na Bliskom istoku pa će tržišne okolnosti ostati manje-više iste.

Zemlje koje ne mogu do ruske nafte putem tankera, već je dobivaju naftovodima, a to su Mađarska, Češka i Slovačka, nisu dio sankcija te će sirova nafta i dalje nesmetano teći naftovodom Družba. Njemačka i Poljska također dobivaju sirovinu naftovodima, no one su se dogovorile da će ih zatvoriti do kraja godine, dok je Bugarska zasad izuzeta iz zabrane uvoza tankerima sve do kraja 2024.

Ograničenje cijena barela nafte na 60 dolara također nije zapisano u kamen te će ta cijena biti klizna u odnosu na cijene nafte na robnim burzama. Neki ekonomisti misle da barel od 60 dolara nimalo ne pogađa Ruse jer se njihova nafta i inače prodaje jeftinije u odnosu na referentne cijene na zapadnim burzama; prošli tjedan barel ruske nafte stajao je 52 dolara, čega je vrlo dobro svjestan i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski te stalno ponavlja da su ove sankcije 'slabe'.

Rusi će vjerojatno pronaći nove kupce za naftu, a vjeruje se i da su skupili popriličnu flotu tankera 'iz sjene' kojima će zaobilaziti i sankcije i ograničenje cijene od 60 dolara po barelu te nije nemoguće da će namjerno smanjiti proizvodnju kako bi digli cijenu nafte globalno - ne bi to bilo prvi put da Moskva vuče nerazumne ekonomske poteze kojima se ostvaruju strateški ili vojni ciljevi.

Ako se zbog uvoza nafte ne dogodi ništa dramatično, EU bi se mogao naći u popriličnim problemima 5. veljače, kad na snagu stupa zabrana uvoza naftnih prerađevina. Treba znati da 60 posto dizela koji se potroši u Europi dolazi iz Rusije i da nema nekih velikih alternativa pa bismo usred zime mogli imati nestašicu tog goriva koje se koristi za prijevoz, industriju, ali i grijanje.

Rusija isto tako ne može prodati višak dizela Indiji i Kini, državama koje imaju rafinerijske kapacitete da ga proizvode same iz sirove nafte. Mogući kupci su Turska i zemlje sa sjevera Afrike, no ni one ne mogu potrošiti sav dizel koji proizvode Rusi, a već ga sad nemaju gdje skladištiti. Prema Međunarodnoj agenciji za energiju (IEA), zabrana uvoza dizela vodi u nikad veću neizvjesnost i otvara rizike zbog kojih se može jedino očekivati da će Rusija smanjiti proizvodnju dizela, što vodi u nova poskupljenja.