'Nemam više političkih ambicija', utvrdio je Nadan Vidošević za tportal u svom prvom opširnijem razgovoru za neki medij otkako se neuspješno kandidirao za predsjednika države
Bivšeg HDZ-ovca, dugogodišnjeg predsjednika Hrvatske gospodarske komore i prvog čovjeka Kraša, uhvatili smo u ponedjeljak 'na prepad' u komori nakon prezentacije dosadašnjih rezultata akcije Kupujmo hrvatsko.
U hodniku s nogu Vidošević je iznenađujuće spremno – dosad je odbio brojne upite novinara za intervju - odgovarao na sva postavljena pitanja sve dok ga nije izdalo strpljenje i dok nije zaključio da se naš razgovor pretvara u ono što on zasad ne želi - intervju.
Kako gledate na slučaj bivšeg premijera Ive Sanadera i hoće li on u konačnici završiti u zatvoru?
Svatko mora odgovarati za svoja djela, ali nisam sretan prevelikom euforijom oko čitavog slučaja. Sada je odgovornost na istražnim organima, sutra će biti na pravosudnim, da odrade profesionalno svoj posao i onda ćemo vidjeti punu i pravu istinu.
Ono što mi nije drago, što me ne veseli, jest kad gledam kćerku bivšeg premijera kako je deseci medija prate. Stvara se agresija prema djevojci koja je briljantna studentica medicine i koja ne može biti odgovorna za aktivnost svojih roditelja.
Vrijeme je da konačno počnemo funkcionirati kao normalno, uređeno društvo i da ne živimo u atmosferi euforije, dobre ili loše.
Dugo godina ste bili u HDZ-u. Može li slučaj Sanader biti poguban za vladajuću stranku?
Ovo što se događa s bivšim premijerom Sanaderom vrlo je usporedivo sa situacijom u Italiji prije dva desetljeća, kada je krenula antikorupcijska akcija Čiste ruke i kada je došlo do urušavanja političke scene u Italiji. Desio se rasap političke strukture i sa scene su nestale neke velike stranke. Italija je nakon toga krenula drugim putem i pojavio se Berlusconi.
Italija ni danas ne zna je li to bilo dobro ili loše. Hoće li će se to desiti kod nas? Sve je moguće. Ali siguran sam da u Hrvatskoj, nakon ovoga, ništa neće biti isto kao do jučer.
Radi li premijerka Jadranka Kosor dobro svoj posao i može li nas njezina Vlada izvući iz krize?
Ova Vlada neke je stvari napravila odlično. Otvorila je procese približavanju Europskoj uniji, stabilizirala je proračun i pokazala je interes za tržišta gdje dosad nije bio nijedan premijer - Moskva, Egipat, Turska. To pokazuje svijest da se mora izvoziti, da je vrijeme da se okrenemo onima kojima ćemo nešto prodati, a ne onima koji će nam dijeliti instrukcije koje su, po navodnicima, u našem interesu.
Ono što Vlada nije uspjela jest okupiti širok front za promjene. Veliki dio javnosti ima negativan stav prema Vladi. A to je posljedica razmišljanja da će netko drugi promijeniti stvar, a ne mi sami. Zbog takvog stava, u Hrvatskoj u zadnjih 30 godina nije izgrađena nijedna industrija i zadnjih 40 godina živimo na kredit. I to mora stati! Ako se priča nastavi, onda ćemo drugima dati, kao što smo dali banke i naftni biznis, da nam upravlja elektroprivredom, vodama, šumama itd.
Čemu se nadate u 2011. godini? Vidite li svjetlo na kraju tunela?
U sljedećoj godini očekujem nastavak pregovora s Europskom unijom što je za nas iznimno važno. Samo po sebi ne znači puno, ali bilo kakvo usporavanje tog procesa bilo bi loše. Očekujem nastavak stabilizacije proračuna, odnosno kontrolu proračunskih rashoda što bi u nekom dinamičkom razdoblju od tri godine osiguralo realan pad proračuna za 20-ak posto.
Sve to neće značiti apsolutno ništa ako se ne desi ono najvažnije, a to je da se pokrene investicijski ciklus. Neka sljedeća godina bude obilježena barem jednom, ali značajnom investicijom i onda ćemo 2011. označiti kao dobru godinu i početak jednog novog razdoblja.
U medijima su vas prozivali zbog vašeg imanja u Gorskom kotaru. Dosad niste odgovarali na te prozivke. Je li tu sve čisto?
Moji prihodi su dostupni svima onima kojima je posao da ih nadziru. Uredno plaćam poreze. Društvo se mora naviknuti na to da postoje i uspješni. Jer ako bi svi bili jednaki i nitko ne bi bio uspješan, onda ne bi bilo poticaj da se stremi boljem.
Uzmimo za primjer Oprah Show. Oprah je sinonim uspješnosti. Ona svojoj publici u studiju pokazuje svoje bogatstvo i to čak, po meni, radi, tipično američki, razmetljivo. Tamo sjedi srednja i niža američka klasa i oni joj to ne zamjeraju. Oni se raduju mogućnosti da će možda netko od njih krenuti putem Oprah. Jedne male Afroamerikanke koja je kao dijete sanjala biti nešto i to je uspjela.
Mi to nemamo. Ne tražim da se netko raduje mom uspjehu nego da vidi u mom uspjehu priliku i za svoj put. Ali to znači odgovornost u trošenju i raspoređivanju vlastitih prihoda. To znači odgovornost u učenju, u borbi sa samim sobom, sa svojim slabostima.
Imate li i dalje političkih ambicija?
Nemam više političkih ambicija.
