Početkom ožujka, kad su SAD i EU pokrenuli val sankcija Rusiji, predsjednik Joe Biden rekao je da žele zadati 'snažan udarac Putinovu ratnom stroju'. Sada, sto dana nakon ruske invazije na Ukrajinu, taj 'stroj' i dalje je vrlo funkcionalan. Rusiju, naime, pokreće dotok enormne količine novca, a ove godine on bi na dnevnoj razini u prosjeku mogao iznositi 800 milijuna dolara, što ova poslovna supersila ubere samo od nafte i plina, piše Bloomberg.

Godinama je Rusija bila kao ogromna veleprodajna trgovina u kojoj se moglo kupiti sve što je potrebno nezasitnom svijetu u kakvom živimo: energiju, pšenicu, nikal, aluminij i paladij. Invazija na Ukrajinu natjerala je SAD i Europsku uniju da preispitaju ovisnost o ruskim robama, za što, naravno, treba vremena. Europska unija ovaj tjedan otišla je korak dalje i postigla sporazum o djelomičnoj zabrani uvoza ruske nafte.

Nikako se ne može reći da je Rusija ostala neokrznuta sankcijama. Korporativni divovi pobjegli su iz zemlje, mnogi unatoč tome što u njoj imaju milijune dolara imovine, a ekonomija ide prema dubokoj recesiji. Rusija je postala pravi izopćenik u razvijenom svijetu. Ipak, Vladimir Putin može zasad samo odmahnuti rukom jer je njegova blagajna prepuna prihoda od prodane robe, a ona je postala još lukrativnija zahvaljujući porastu svjetskih cijena uzrokovanog djelomično i ratom u Ukrajini.

Prema procjeni Bloomberg Economicsa, čak i u slučaju obustave ili postupnog ukinuća kupovine energenata od Rusije, njezini prihodi od nafte i plina ove godine trebali bi iznositi 285 milijardi dolara, što bi premašilo brojku iz 2021. godine za više od petine. Kada tome pridodate prihode od drugih roba, to je i više nego dovoljno da Rusija kompenzira 300 milijardi dolara deviznih rezervi zamrznutih sankcijama.

Čelnici Europske unije svjesni su da bi trebali prestati kupovati naftu i plin od Rusije, čime su dosad neizravno financirali razorni rat u Ukrajini, no nacionalne vlade znaju da će to posljedično nepovoljno utjecati na njihova gospodarstva. Nakon što se tjednima pregovaralo i cjenkalo, napokon su se europski čelnici složili oko djelomične zabrane uvoza ruske nafte u sklopu šestog paketa sankcija izrečenih toj državi.

'Uvijek postoje politička ograničenja u provođenju sankcija', rekao je Jeffrey Schott, viši stručni suradnik u Peterson institutu u Washingtonu. 'Želite maksimizirati bol svojoj meti i minimalizirati je 'kod kuće', a to je lakše reći nego učiniti', smatra Schott.

Dužnosnici u SAD-u raspravljaju o tome kako pojačati financijski pritisak na Rusiju, što u njihovu slučaju zasad podrazumijeva nametanje gornje granice cijena ruske nafte ili uvođenje sankcija zemljama i tvrtkama koje još uvijek trguju s ruskim poduzećima pod ograničenjima. Ali takve sekundarne sankcije stvaraju duboke podjele i rizik da se našteti odnosima s drugim zemljama.

SAD je već zabranio uvoz ruske nafte, ali Europa se tek polako odvikava od energetske ovisnosti o Rusiji. I tako, dok si EU daje vremena za prilagodbu, daje vremena i Moskvi da pronađe druga tržišta, kao što su to kinesko i indijsko, a ona svakodnevno gutaju ogromne količine roba. Na taj način Rusija može smanjiti pad prihoda od izvoza, uzrokovan sankcijama Zapada, i dobiti novac kojim financira rat.

Prodorom na navedena tržišta, novac se slijeva na račun Rusije, a iznosi kojima se trguje podsjetnik su Zapadu da je potrebna radikalna promjena. Prema podacima Međunarodne energetske agencije, samo prihod od izvoza nafte u Rusiji veći je za 50 posto u odnosu na prethodnu godinu. Najveći ruski proizvođači nafte zajedno su ostvarili najveću dobit u posljednjih gotovo deset godina u prvom tromjesečju ove godine, procjena je moskovskog SberCIB Investment Researcha. Nastavlja se i izvoz žita, također po visokim cijenama, ali kad je ono u pitanju, o cijeni se uopće ne raspravlja.

Suficit tekućeg računa platne bilance, kojim se mjeri trgovina robom i uslugama, više se nego utrostručio u prva četiri mjeseca ove godine, na gotovo 96 milijardi dolara. Ta brojka, najveća od 1994. godine, uglavnom je odražavala porast cijena robe, iako je i pad uvoza pod utjecajem međunarodnih sankcija također bio važan čimbenik.

Ruski rubalj postao je još jedan simbol kojim Putin pokazuje svoju snagu. Nakon što se američki predsjednik Biden rugao nazivajući rusku nacionalnu valutu 'ruševinom' kad je pala njezina vrijednost nakon uvođenja sankcija (engl. ruble – rubalj, rubble – ruševina), Rusija je upregnula sve snage da rubalj ove godine postane najjača svjetska valuta u odnosu na dolar. Putin je pokušao iskoristiti i poziciju Rusije kao robne velesile. Zbog porasta zabrinutosti oko nestašice hrane, rekao je da će dopustiti izvoz žitarica i gnojiva, ali samo ako se ukinu sankcije njegovoj zemlji.

'Ako je cilj sankcija bio zaustaviti rusku vojsku, to je bilo nerealno jer Rusija i dalje može financirati rat i djelomično nadoknaditi štetu koju sankcije nanose njezinu stanovništvu', rekao je Janis Kluge, viši suradnik za istočnu Europu i Euroaziju na Njemačkom institutu za međunarodne i sigurnosne poslove u Berlinu.

Velika rupa u sankcijama protiv Rusije je i spremnost drugih zemalja da nastave s kupnjom nafte, iako u nekim slučajevima uz popuste. Indijske rafinerije kupile su tako više od 40 milijuna barela ruske nafte u razdoblju od početka rata u Ukrajini krajem veljače do početka svibnja, što je 20 posto veća rusko-indijska razmjena nego u cijeloj 2021. godini. Rafinerije traže privatne poslove umjesto javnih natječaja kako bi se ruska nafta mogla prodati po cijeni nižoj od tržišne.

Kina isto tako jača energetsku povezanost s Rusijom kupujući naftu po nižim cijenama jer je netko drugi odbija kupiti. To je povećalo uvoz, ali se pregovara i o povećanju strateških zaliha sirove nafte onom iz Rusije.

Slična je priča i s čeličanama i koksnim ugljenom. Uvoz iz Rusije porastao je treći mjesec zaredom došavši u travnju na razinu dvostruko veću nego prošle godine, pokazuju službeni podaci carinarnica. Neki prodavači nafte i ugljena iz Rusije pokušali su kineskim kupcima olakšati transakcije, dopuštajući da se one obave u juanima.

'Većina svijeta nije uključena u sankcije. Trgovina će se nastaviti, potreba za gorivom i dalje će biti prisutna, a povećat će se broj kupaca iz Azije i s Bliskog istoka', rekao je Wouter Jacobs, osnivač i direktor Erasmus Commodity & Trade Centra na Sveučilištu Erasmus u Rotterdamu.

Kad je riječ o plinu, Rusija ima manje mogućnosti za preusmjeravanjem opskrbe. No zemlje koje primaju ruski plin plinovodima, od kojih neki prolaze i kroz Ukrajinu, osim o Rusiji, ovise jedna o drugoj. Rusija pokriva oko 40 posto potreba Europske unije za plinom i upravo će prestanak ovisnosti o njemu biti najveći izazov zapadnim zemljama. Europske isporuke čak su skočile u veljači i ožujku jer je rat u Ukrajini izazvao skok cijena europskog plina, zbog čega su kupnje od Gazproma bile jeftinije za većinu kupaca s dugoročnim ugovorima. Otad se potreba za ruskim plinom smanjila zbog dolaska toplijeg vremena, ali i rekordnim priljevima ukapljenog plina iz SAD-a i drugih zemalja. Došlo je i do prekida isporuke zbog vojnih aktivnosti, a Rusija je Poljskoj, Bugarskoj i Finskoj obustavila isporuku jer nisu htjele plaćati u rubljima, kako je to Putin tražio.

Čak i u trenutku u kojem Europska unija smanjuje svoju ovisnost o ruskom plinu stvari se kompliciraju sa svih strana. Nekoliko velikih kupaca ruskog plina inzistiralo je na tome da ga nastave kupovati, a komunalna poduzeća poput talijanskog Eni SpA-a i njemačkog Uniper SE-a očekuju da će se i dalje opskrbljivati njime.

I dok je napredak u smanjivanju ovisnosti o ruskim energentima spor, jedini smjer u kojem se može ići je uvođenje više i više ograničenja. Čak i uz svu neizvjesnost, pritisak na rusku ekonomiju i Putinove financije će s vremenom rasti.

Energetski sektor u toj zemlji također se suočava s nizom poteškoća, od ograničenja transporta i osiguranja do slabe domaće potražnje. Prema prognozama ruskog ministarstva gospodarstva, proizvodnja nafte mogla bi pasti za više od devet posto ove godine, a proizvodnja plina za 5,6 posto.