Njih 20-ak odlučilo je krenuti u proboj i osvajanje tržišta. Proizvođači lubenica s istoka Hrvatske, iz Vukovarsko-srijemske županije, udružili su se u klaster iz kojega će, kažu, tržištu moći ponuditi veće količine, a tako će, nadaju se, stići i siguran otkup ovog slatkog ploda. Godišnja hrvatska proizvodnja lubenica kreće se oko 20.000 tona
Srce proizvodnje lubenica smješteno je u Soljanima, mjestu na tromeđi Hrvatske, Srbije te susjedne Bosne i Hercegovine. Područje je to Cvelferije koje gravitira Županji. Tu je pod ovim slatkim plodom oko 60 hektara površina iako ih je nekada bilo puno više.
'Ovdje kod nas ima najviše lubeničara u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Tim se poslom u Soljanima bave cijele obitelji. Snage smo udružili kako bismo zajednički mogli ponuditi veće količine, osigurati otkup i tržište', govori za tportal Suzana Ćurdo, predsjednica novoosnovanog Klastera proizvođača lubenica koji već sada broji oko 20 članova, proizvođača s područja Vukovarsko-srijemske županije.
Njezina obitelj godinama se bavi ovim poslom. S lubenicama je krenuo otac Stjepan prije više od 15 godina, a ove godine pod lubenicama ima zasijano šest hektara.
vezane vijesti
'Tek je počela berba pa još ne znamo kakav će biti prinos. Može biti od četiri do osam vagona po hektaru, odnosno od 400 do 800 tona. Teško je procijeniti koliko ćemo je prodati iako godinama radimo s Kauflandom', objašnjava za tportal Stjepan Ćurdo.
Skladišta ovog trgovačkog lanca su, dodaje, trenutno puna i sada im ne treba lubenica, a on bi sa svojih površina morao ubrati barem dva do tri kamiona i isporučiti kako bi ih spasio od vrana i sunca.
'Neka lubenica može čekati, a neka ne. Bilo je proteklih dana nešto hladnije, padala je kiša, a stigla je i lubenica iz uvoza, pa se valjda slabije prodavalo', dodaje ovaj proizvođač.
I dok mu prinos ovisi o vremenu, otkup najvećim dijelom ovisi o uvozu. A prošle godine u Hrvatsku je uvezeno više od 14.000 tona u vrijednosti 31 milijun kuna, dok smo izvezli 2320 tona lubenica vrijednih četiri milijuna kuna. Domaća proizvodnja penje se na oko 20.000 tona.
'Lubenice idu, ali su problem cijena i uvoz. S tim se nikada ne zna. Prije desetak dana je u Hrvatsku uvezena velika količina lubenice. I dok su to zadnje iz Albanije, one su stigle upravo kada su prve naše došle u rod i za berbu', upozorava Ćurdo.
Na trgovačke police, dodaje, iznose se prema pravilu 'koja je ranije stigla u skladište, ta će prije pred kupce'. Put do njih za uvezene grčke i albanske je duži minimalno, govori, 15 dana. Kupci ih, savjetuje, mogu prepoznati po suhim peteljkama i flekama na kori.
'One se osuše dok je naša još svježa. Ove uvozne, albanske i grčke, sad su već pri kraju, pa su najčešće sitnije i lošije kvalitete. No one određuju cijenu, a to je stara i zadnja roba pa je normalno da ih se proizvođači žele što prije riješiti', kaže ovaj lubeničar iz Soljana koji je prošli tjedan za lubenicu dobivao po dvije kune.
'Da ostane ta cijena, bilo bi dobro. Prošle godine smo počeli s 1,80, a onda je pala i bila ispod kune. Nikad se ne zna što nas čeka. Može cijena biti i 1,50 kuna', nastavlja.
Iako nije protiv uvoznih lubenica, za njih je samo kada nema domaćih.
'Ulaganje po hektaru proizvodnje lubenice kod nas je minimalno 2000 eura, a zarada ovisi o tome po kojoj ćeš ju cijeniti prodati. Može biti od dvije kune do 90 lipa. Tu je puno ručnog rada koji uopće ne računamo. Velik je ulog, a nemamo nikakvu sigurnost', iznosi lubeničarsku kalkulaciju.
Isplativo bi bilo kada bi prva cijena, izračunao je, u vrijeme početka branja iznosila 2,20 kuna, a da potom ne padne ispod 1,60 kuna.
'U naše troškove ulazi i prijevoz do centralnog skladišta u Zagrebu, kao i ambalaža. To me košta svaki put oko tisuću eura, a novac moraš imati ranije. No što se tiče isplate otkupljivača, tu sam zadovoljan. Plaća se redovito i u rokovima', zaključuje Ćurdo.
