Ovo su glavne odredbe ugovora o dokapitalizaciji i restrukturiranju Petrokemije, čije detalje je objavio Jutarnji list.

Ugovor otkriva da je država preuzela više obveza nego investitori koji su se htjeli što bolje zaštititi jer je rizik evidentno veliki. Tako država u ugovoru jamči da Petrokemija nije u sporu i jamči za sve odštetene zahtjeve veće od milijun kuna za sporove prije povećanja kapitala.

Ako država ne ispuni uredno svoje obveze, Ina i PPD, kao glavni strateški partneri, imaju pravo na naknadu štete, a maksimalno do 300 milijuna kuna koliko su platili kutinsku tvornicu.

Država je dala i garanciju da će stvoriti uvjete koji će rezultirati smanjenjem jediničnog troška transporta plina za 20 posto na godišnjoj razini, najkasnije do kraja ove godine. To je, uz cijene plina, Petrokemiji bila velika boljka u poslovanju.

U ugovor je ugrađena i odredba o državnim potporama, kojom se država obvezuje da u idućih 20 godina neće poduzimati bilo kakve korake koji se protive pravilima EU o državnim potporama. U protivnom, Petrokemija se vraća u državne ruke.

Da su uvjeti i zaštita koju traže ulagači potpuno legitimni, vidi se već na početku samog ugovora, gdje je izneseno činjenično stanje Petrokemije koje je iznjedrilo dubinsko snimanje: kutinska tvornica mineralnih gnojiva je na dan 31. prosinca 2017. dugovala bankama 629 milijuna kuna, uključujući 544 milijuna kuna osiguranih državnim sredstvima.

Analiza je pokazala preveliku zaduženost koja onemogućava održivo poslovanje, posebno imajući u vidu i 173 milijuna kuna duga prema dobavljačima, koji nije uključen u ukupni dug.

S takvom krvnom slikom, projicirani neto gubitak bi u ovoj godini mogao iznositi 295 milijuna kuna. Ina i PPD su se obvezali i da će (ako financijska snaga to omogući) osigurati da Petrokemija usvoji plan ulaganja od najmanje 600 milijuna kuna u razdoblju od 10 godina od dokapitalizacije (od 2019. do 2028.). Ulaganja će svakako biti nužna jer se tržišna situacija za Petrokemiju u proteklih 20-30 godina sustavno pogoršavala.