Ocjenjujući postupak pretvorbe društvenog poduzeća Jadran film, državni revizori ponajprije zamjeraju HFP-u što je prilikom donošenja rješenja o pretvorbi bez obrazloženja smanjio vrijednost temeljnog kapitala tvrtke. Naime, prema elaboratu o pretvorbi, vrijednost temeljnog kapitala, utvrđena statističkom metodom, procijenjena je na 21,9 milijuna njemačkih maraka, prema odluci o pretvorbi 16,4 milijuna njemačkih maraka, a rješenjem fonda smanjena je na 16,3 milijuna maraka, što je za 5,6 milijuna maraka manje u odnosu na elaborat i oko 50.000 maraka manje u odnosu na odluku o pretvorbi. Pritom treba napomenuti da revizori nisu ulazili u realnost prvobitne procjene, koju su mnogi osporavali, upozoravajući da tadašnja vrijednost imovine Jadran filma višestruko premašuje procijenjenu vrijednost poduzeća. Također, revizori ne problematiziraju ni činjenicu da u procjenu nije ušla vrijednost nematerijalne imovine, odnosno prava koja proizlaze iz vlasništva nad filmskom baštinom, na što su također upozoravali filmski stručnjaci.

Nakon provedene privatizacije, polovinu dionica kupili su zaposleni, a polovina je ostala u vlasništvu države. Prije nego što je Vlada krenula u drugi krug privatizacije, Vinko Grubišić i njegov financijer Miroslav Kutle krenuli su u otkup dionica od malih dioničara. Tvrtka Nova produkcija, čiji je osnivač bio Miroslav Kutle, a direktor Vinko Grubišić, otkupom od malih dioničara 1997. i 1998. stekla je kontrolni paket (21,65 posto dionica) Jadran filma po cijeni od svega 1,86 milijuna njemačkih maraka (oko 930 tisuća današnjih eura). Za otplaćene dionice malim dioničarima je plaćeno 50 posto nominalne vrijednosti, a za neotplaćene preuzeli su obvezu prema HFP-u od 1,059 milijuna maraka. Taj iznos Kutlina i Grubišićeva tvrtka trebala je platiti HFP-u u roku od šest mjeseci. Međutim, iako su u nekoliko navrata kasnili s plaćanjem, HFP, kojemu je tada na čelu bio Milan Kovač nije raskinuo ugovor. Štoviše, odobrio je Novoj produkciji dodatni popust od 15 posto i produžio rok plaćanja. 'Upravni odbor Fonda odobrio je popust od 15 posto i odredio novi rok za podmirenje obveze što nije u skladu s odredbom Zakona o privatizaciji', pišu revizori, no njihove riječi kao da su otišle u vjetar jer ništa se nije dogodilo osim daljnjeg pogodovanja.

Probivši nezakonito poklonjene rokove za četiri mjeseca, Nova produkcija konačno je Fondu platila, ali opet ne cijeli iznos, nego 860.710 njemačkih maraka, i to u tri navrata, s tri različita računa: oko 170.000 maraka uplaćeno je Fondu s računa Europapress holdinga, oko 200.000 maraka s računa Nove produkcije i skoro pola milijuna njemačkih maraka s računa Distri pressa. Na kraju je fond, pet mjeseci nakon utvrđenog roka plaćanja, ipak raskinuo ugovor i 3.558 neotplaćenih dionica vratio u svoj portfelj.

Zanimljivo je da su poduzeća s čijih su računa plaćane dionice Jadran filma Fondu, što se pravno tumačilo cesijom između tih poduzeća i Nove produkcije, spominjana i u mreži poduzeća afere Grupo, koja su navodno bila u vlasništvu četiriju osoba: među kojima su Vinko Grubišić i Miroslav Kutle.

Otkupljene dionice prenesene su 2000. godine s Nove produkcije na Vinka Grubišića, koji je tada držao 21,65 posto Jadran filma.

U drugoj fazi privatizacije u igru ulazi privatizacijski fond Sunce pod kontrolom Jake Andabaka, koji je suprotno pravilima u kuponskoj privatizaciji stekao 29,55 posto dionica Jadran filma. 'Kod zamjena dionica s PIF-ovima nije zadovoljen nijedan uvjet iz Pravilnika o uvjetima i načinu zamjene dionica', konstatirali su revizori u svom izvješću postupak dodjele dionica Jadran filma PIF-u Sunce. Što se zapravo dogodilo? Tadašnji predsjednik HFP-a Stipe Hrkač dodijelio je, mimo znanja Kolegija i protivno Pravilniku, Andabakovom fondu dionice Jadran filma vrijedne 4,83 milijuna njemačkih maraka. Iako je HFP, nakon uočenog propusta, pokušao vratiti dionice, to mu nije uspjelo jer su Trgovački sud u Zagrebu i Visoki trgovački sud presudili u korist Andabaka.

Nakon što je na sporni način stekao dionice, PIF Sunce ih je prodao na burzi tvrtkama M-dizajn studio i TV zastupstvo, koje su tako stekle 29,55 posto dionica po cijeni od 120 kuna po dionici ili ukupno 5,8 milijuna kuna. To je još jeftinije nego što su Grubišić i Kutle plaćali malim dioničarima.

Na taj način je okončana privatizacija nekad najveće filmske tvrtke u regiji. Novi vlasnici na čelu s Grubišićem za sitne novce zagospodarili su vrijednom imovinom, ali nisu uspjeli vratiti ni dio starog sjaja Jadran filma.

Uza sve nabrojene nepravilnosti, Državna revizija ovako je zaključila ocjenu privatizacije: 'S obzirom na činjenicu da je broj zaposlenih smanjen sa 172 na 103 djelatnika, da su smanjeni prihodi i ostvareni negativni poslovni rezultati, ciljevi privatizacije određeni Zakonom o privatizaciji nisu ispunjeni.'

I tu staje državna revizija. Danas je predsjednik uprave Jadran filma Vinko Grubišić, a najveći dioničari su Franjo Senjak (24,7 posto), Nada Hrstić-Đurić (21,7 posto), maloljetni Grubišićev sin Jagor Grubišić (21,7 posto), Željko Pervan (13,4 posto) te tvrtka Dubrava film (6,7 posto), čiji je direktor opet - Vinko Grubišić. Prihodi Jadran filma, kojeg su prije privatizacije zvali jugoslavenski Hollywood, danas su desetak puta manji nego u to doba, a na dijelu njihova nekadašnjeg zemljišta u zagrebačkoj Dubravi niknuo je šoping centar Garden Mall.