Naime, Vlada je zadužila Ministarstvo gospodarstva da radi utvrđivanja ništetnosti izmjene ugovora o odnosima dioničara u Ini i ugovora o plinskom poslovanju (iz siječnja 2009.) pred švicarskim Saveznim vrhovnim sudom pokrene reviziju protiv arbitražnog pravorijeka koji je 23. prosinca 2016. donio Arbitražni sud osnovan prema pravilima Komisije Ujedinjenih naroda za međunarodno trgovačko pravo (UNCITRAL), kao i da nastavi s aktivnostima sudjelovanja RH u arbitraži koju je MOL pokrenuo pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicijskih sporova (ICSID).

Ćorić je nakon prošlotjedne sjednice Vlade izvijestio da je hrvatska strana temeljito analizirala moguće postupke, a temeljem pravomoćne presude Vrhovnog suda od prije mjesec i pol dana protiv bivšeg premijera Ive Sanadera zbog primanja mita od šefa mađarskog MOL-a Zsolta Hernadija.

Postupak je hrvatske porezne obveznike već poprilično koštao. Vlada je nedavno otkrila informaciju da je u osam godina, do kraja listopada prošle godine, ukupan trošak gotovo dosegnuo 201 milijuna kuna. U nastavku postupka, trošak bi se mogao i udvostručiti.

Stručnjaci su, međutim, dosta skeptični i oko ishoda cijele priče i pozitivnog raspleta za hrvatsku vladu.

Poznati domaći pravnik i stručnjak za arbitraže Miljenko Giunio smatra da su šanse za novi arbitražni postupak oko Ine male iako su početkom ove godine stupile na snagu izmjene švicarskog saveznog zakona koje donose mogućnost revizije u određenim slučajevima, odnosno ponavljanja postupaka.

- Mogućnost revizije je uvedena ove godine u švicarsko pravo te se ona sada dopušta u nekoliko slučajeva, a jedan od njih je kada je došla neka nova kaznena presuda koja baca drugo svjetlo na slučaj i pokazuje ono što ranije nije moglo biti pokazano. No, tu postoji i detalj koji je loša vijest za hrvatsku vladu: nove odredbe ne vrijede za slučajeve koji su već ugovoreni te su i pravomoćno riješeni, naglašava Giunio.

No, čak i kad bi revizija postupka dala za pravo hrvatskoj strani, upitno je bi li za hrvatsku vladu bio dobar potez da ponovno preuzme većinsko vlasništvo u naftnoj kompaniji. Ekonomski analitičar i konzultant Andrej Grubišić nedavno je bio vrlo jasan u izjavi za tportal - država se u ovaj poduhvat ne bi trebala upuštati.

- Država u to ne treba ulaziti, ima barem pet ili deset razloga za to. Najvažniji razlog je činjenica da se država ne treba baviti poduzetništvom. Nije stvar dobrih namjera ili loših namjera. Povijest nas uči - koncentracija političke moći u kombinaciji s političkim strastima i populizmom može dovesti do loših odluka. A reperkusije će snositi hrvatski građani, jasan je Grubišić.

Nekadašnji ministar gospodarstva i generalni direktor Ine Davor Štern pozdravlja odluku Vlade da zaustavi reotkup dionica Ine od mađarskog MOL-a. Smatra i da je dobro što se ide u reviziju ugovora iz 2009. koji su omogućili MOL-u da upravlja Inom kako hoće. Upozorava, međutim, da će pravna bitka trajati jako dugo i pitanje je kakav će biti konačni rezultat. Ipak, upozorava da će Hrvatska imati jako malo manevarskog prostora u slučaju da MOL u vlasništvu drži više od 50 posto dionica Ine, bez obzira na rezultate revizije.

- Treba vidjeti status MOL-a kao dioničara. Oni formalno imaju 49,1 posto dionica, ali vjerujem da imaju i određeni broj dionica na skrbničkim računima, nažalost u Hrvatskoj još uvijek dopuštenima. Ako se ispostavi da imaju više od 50 posto, otpada velik dio vraćanja upravljanja Inom u hrvatske ruke. Jer MOL tad ima pravo upravljati Inom na način na koji to sad radi, izjavio je nedavno Štern za tportal.

Mađarski MOL najveći je pojedinačni dioničar Ine, u kojoj formalno drži 49,1 posto dionica (4.908.207 dionica), hrvatska država ima 44,8 posto (4.483.552 dionice), a privatni i institucionalni dioničari 6,1 posto (608.241 dionicu).

Predstavnici hrvatske Vlade i mađarskog MOL-a prve su izmjene i dopune Ugovora o međusobnim odnosima dioničara koji se odnosi na Inu i Ugovor o plinskom poslovanju potpisali 30. siječnja 2009. godine.

Izmjenama Ugovora o međusobnim odnosima dioničara, broj članova Nadzornog odbora Ine povećan je sa sedam na devet, pri čemu je MOL-u pripalo pet mjesta, Vladi tri, a predstavnicima radnika jedno, s time da predsjednika NO-a određuje Vlada.

Prema tim izmjenama, Uprava Ine ima šest članova, od kojih tri predstavljaju Vladu i tri MOL, a MOL predlaže predsjednika Uprave, koji ima i odlučujući glas. Kao novina u upravljanju su uvedeni izvršni direktori, čiji se sastav određuje dogovorom unutar Uprave.

Vlada i MOL tada su potpisali i Glavni ugovor o plinskom poslovanju, kojim se razrađuje prodaja državi skladišta plina u Okolima, kao i odvajanje u zasebnu tvrtku i kasnije prodaju Vladi tvrtke za trgovanje plinom. U prosincu 2009. godine Vlada i MOL sklopili su Prvi dodatak Glavnom ugovoru o plinskom poslovanju, kojim je obveza Vlade da kupi plinski biznis od Ine odgođena do 1. prosinca 2010. godine.

Nakon što je u prosincu 2010. MOL objavio javnu ponudu za otkup dionica od malih dioničara po cijeni od 2800 kuna po dionici, pri čemu je poručio da tom ponudom daje još jednu mogućnost da mu ih prodaju oni koji drže dionice Ine, a nisu ih prodali u ponudi iz 2008. godine, uslijedila je u proljeće iduće godine reakcija Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (Hanfa) i privremeno obustavljanje trgovanja dionicama Ine na Zagrebačkoj burzi jer je utvrdila značajno trgovanje inozemnih investitora.

Hanfa je zbog sumnje da su sporne dionice stečene opranim novcem, odnosno manipulacijom, podnijela i prijavu Državnom odvjetništvu (DORH). Inom i upravljačkim pravima u toj kompaniji potom se počinje baviti USKOK te otvara istragu protiv bivšeg premijera Ive Sanadera zbog sumnje da je primio mito od 10 milijuna eura od čelnika MOL-a Zsolta Hernádija, kojemu je zauzvrat omogućio preuzimanje upravljačkih prava u Ini.

RH i MOL su zbog Ine podnijeli i zahtjeve za arbitražom. Tako je u studenom 2013. godine MOL pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicijskih sporova (ICSID) pokrenuo arbitražu protiv hrvatske Vlade zbog kršenja određenih obveza i postupaka u vezi s MOL-ovim investicijama u Hrvatskoj.

Hrvatska je pak početkom 2014. godine protiv MOL-a podnijela arbitražnu tužbu Komisiji UN-a za međunarodno trgovačko pravo (UNCITRAL) u Ženevi, kojom traži da se proglase ništetnim izmjene ugovora iz 2009. o upravljačkim pravima u Ini i glavni ugovor o plinskom poslovanju.

Arbitraža koju je MOL pokrenuo pred ICSID-jem još uvijek nije završena.