"Mogućnost revizije je uvedena ove godine u švicarsko pravo te se ona sada dopušta u nekoliko slučajeva, a jedan od njih je kada je došla neka nova kaznena presuda koja baca drugo svjetlo na slučaj i pokazuje ono što ranije nije moglo biti pokazano. Međutim, ima tu jedna kvaka koja kvari cijelu stvar za nas: nove odredbe ne vrijede za slučajeve koji su već ugovoreni te su i pravomoćno riješeni", naglašava Giunio.

Prema njegovu mišljenju, Vlada najavljenim podnošenjem revizije pred švicarskim Saveznim vrhovnim sudom stoga samo kupuje vrijeme. Naime, dok traje taj sudski postupak, Vlada formalno obustavlja aktivnosti oko otkupa Ine od MOL-a, što je vrlo skupa operacija za koju bi trebalo ići ili u novo zaduženje ili prodati neki dio državne imovine.

"Arbitraža je specifičan medij i stranke je ugovaraju pod pretpostavkom određenih normi. Kad je ugovarana arbitraža za Inu te norme o reviziji nisu postojale, a retroaktivnost je neprimjenjiva. Možda je Vlada uzela stručnjake koji su joj rekli da je sve to izvedivo, ali koliko ja znam, te se odredbe na žalost ne mogu primijeniti na naš slučaj", kaže za Jutarnji list Giunio, inače član Arbitražnog sudišta HGK.

Premijer Andrej Plenković je prije nekoliko dana spomenuo da su se konzultirali s Državnim odvjetništvom, Katedrom za međunarodno privatno pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu te s Vladinim pravnim zastupnicima u postupcima s MOL-om.

Švicarski savezni zakon o privatnom pravu o kojem Giunio govori poznat je pod kraticom PILA (Private International Law Act), a on određuje i švicarske propise o međunarodnoj arbitraži. Nove pravne okolnosti na koje se Hrvatska poziva nastale su pak nakon presude Vrhovnog suda protiv bivšeg premijera Ive Sanadera zbog primanja mita od šefa mađarskog MOL-a Zsolta Hernadija.

Arbitražni pravorijek je u prosincu 2016. godine donio Arbitražni sud u Ženevi, samostalno tijelo koje su formirale ugovorne strane, a osnovano je prema pravilima Komisije Ujedinjenih naroda za međunarodno trgovačko pravo (UNCITRAL). Taj pravorijek, vezan uz utvrđivanje ništetnosti izmjene ugovora o međusobnim odnosima dioničara u Ini i ugovora o plinskom poslovanju iz 2009. godine, nije bio u korist Hrvatske. Zaključeno je tada, naime, da dokazi koje je Hrvatska podnijela nisu bili dovoljni da se dokaže da su ugovori iz 2009. nastali kao plod koruptivnih aktivnosti. Nakon toga je, na Badnjak 2016. godine, premijer Plenković objavio da je Vlada odlučila u državno vlasništvo vratiti Inu otkupom cjelokupnog udjela MOL-a. To se ni pet godina nakon te odluke nije dogodilo, iako su za postupak angažirani i plaćeni konzultanti Lazarda.

Prema sadašnjim najavama ministra gospodarstva Tomislava Ćorića, tijekom siječnja, a najkasnije u veljači iduće godine će švicarskom Saveznom vrhovnom sudu uručiti podnesak za reviziju. Taj postupak, ocjenjuje Giunio, mogao bi trajati do tri mjeseca, a bit će riješen kabinetski, bez ročišta. Ministar Ćorić je pak rekao da bi, ukoliko dođe do ponavljanja postupka, nova arbitraža pred UNCITRAL-om mogla trajati dvije godine. Inače, podsjetimo, švicarski Savezni sud je 2017. godine već odbio hrvatski zahtjev za poništenje arbitraže, a kako su tada objavili mediji, Hrvatskoj je sud tada odredio i plaćanje 200 tisuća švicarskih franaka sudskih troškova i 250 tisuća franaka troškova druge strane. To je možda i indikacija koliko bi mogao stajati najnoviji pokušaj osporavanja arbitraže.

Arbitražni postupak između Republike Hrvatske i MOL grupe pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicijskih sporova (ICSID) u Washingtonu još traje, a taj je postupak pokrenuo MOL. Ukupan trošak dviju arbitraža je za Hrvatsku do listopada ove godine dosegnuo 201 milijun kuna, kako je odgovorila Vlada na zastupničko pitanje u Saboru. Najveći dio se odnosi na troškove četiri odvjetnička društva, ukupno 137 milijuna kuna.