Kada je prije šest godina, nakon završenog Prehrambeno-tehnološkog fakulteta u Osijeku i diplome inženjera prehrambene tehnologije došla kao zaposlenica u centar za otkup, proizvodnju i preradu povrća i voća u Varaždinu, znala je da će njezin posao biti iznimno dinamičan. Tehnologinju Senku Bogdan zatekli smo na radnom mjestu u Otkupnom centru Varaždin, u kojem s kolegama uspješno rješava izazove radnog petka, u kojem vlada dinamično radno okruženje. Odmah će vas opčiniti miris svježe salate i krumpira te intenzitet mirisa luka, baš kao i neodoljivi začinski miris peršina, celera i mrkvice. U Otkupnom centru Varaždin, jednom od pogona ENNA Fruit, vodeće tvrtke za organizaciju proizvodnje, otkup, distribuciju te preradu voća i povrća na području Hrvatske i regije, započinje Senkin radni dan:

'Kolegica i ja izmjenjujemo se kao tehnolozi u Otkupnom centru Varaždin. Jedan tjedan radim od 7 do 15 sati, a drugi tjedan radim od 9 do 17 sati, tako da smo obje ovdje u terminima od 7 do 17 sati, pa pratimo ulaze robe i možemo pregledati svu onu koja dođe u naš centar. Kada odemo doma, proizvodnja i dalje radi do 22 sata, ali jedna od nas mora biti na zadnjem ulazu robe do 17 sati. Tada svejedno moramo biti dostupne jer uvijek može nastati problem u proizvodnji. Kolege nas obavijeste i rješavamo to putem mobitela. U uredu nam je isto lijepo, zadovoljna sam, imam dobre kolege i sa svima mogu komunicirati', objašnjava simpatična Senka, čiji osmijeh i pozitiva kolege i radnike u proizvodnji motiviraju da budu još bolji, organizirani i predani detaljima posla. Malo toga tehnologinji poput Senke može proći ispod radara. Osim što je dostupna radnicima nakon posla, od ove godine ima novi uređaj – aplikaciju putem koje prati svježinu i vlažnost u hladnjačama. 'Ove godine uveli smo hladnjače i sustav aplikacije putem koje svaki dan pratimo stanje i temperaturu. Mogu je sniziti i povisiti po potrebi, sve preko mobitela. Prije smo imali mogućnost mijenjanja temperature ispred same hladnjače, a ovo je baš prava novost. Također, mislim da je to jedan od novijih sustava na našem tržištu', ističe.

Unatoč vrhunskim uređajima, ističe tehnologinja Senka, važno je odlaziti u komoru i hladnjače te dodatno pregledavati uvjete koji ondje vladaju. Senka i kolegica Marija Gabrijela drže sve pod kontrolom, a kontroliranje hladnjače samo je jedna od stvari koje rade. Kako joj izgleda ostatak radnog dana, pitali smo je. 'Kada dođem na posao, moram provjeriti stanje skladišta i kvalitetu robe. Također, provjerim zalihu s poslovođama - koliko ima određenog tipa robe, koja je kritična, ima li sirovine koja nedostaje i treba li se nabaviti nova roba. Ako postoji kakav problem u proizvodnji, riješim ga s radnicima, a onda provjeravam hladnjače, čije temperature i režim bilježim dva puta dnevno. Uz to, provjeravam deklaracije na proizvodima i je li na njima ispisana odgovarajuća vagana gramaža. Nadgledam radnike na traci, prebiru li robu i trebaju li pripaziti na nešto ili poboljšati neku sirovinu. Vodim papirologiju, naloge iz prošlog dana i proizvodnje. Bilježim robu koja je odrađena, od kojeg je proizvođača, koji je datum ulaza, koliko je robe odrađeno, a koliki je bio otpad…'

Puno je ovdje posla, zaključujemo u razgovoru sa Senkom, ali i brige da se poštuju sve stavke HACCP-ova certifikata. To je globalno priznat alat koji pomaže proizvođačima hrane prilikom identifikacije, procjene i kontrole opasnosti koje mogu biti vezane za određeni proizvod ili cijelu proizvodnu liniju. Jednostavnije, sva roba koju prikupljaju i pakiraju u otkupnom centru i koja nosi potpis ENNA Fruit mora biti kvalitetna, svježa, bez metala i pesticida te netoksična za krajnjeg korisnika. Baš onako kako je i zamišljeno - od polja do stola. Naravno, osim što se pazi da roba dođe svježa, mora se takvom zadržati u pogonu. 'Ako dođe roba koja je neodgovarajuće kvalitete, kasnije imamo problema… Uz to, pri skladištenju, ako roba nije u odgovarajućem režimu, dolazi do propadanja. To je najvažniji dio koji pratim – ulaz robe i njeno praćenje tijekom skladištenja', dodaje.

U Otkupnom centru Varaždin, u kojem radi, glavni proizvodi su luk, mrkva, krumpir i zelenje. Kako ističe tehnologinja Senka, proširili su prostore i tako ubrzali mašineriju. Centar se prostire na više od 4000 metara kvadratnih, plus još toliko manipulativne površine, dok skladišni kapaciteti mogu zaprimiti 3000 tona sirovine, s hladnjačama i ventilirajućim skladištem za luk i krumpir. Koje su najvažnije metode za očuvanje povrća i voća u skladištu, pitali smo je. 'Za očuvanje svježine voća i povrća najvažnije je očuvati potrebnu temperaturu i vlagu u zraku. Ovisno o sirovini, svaka zahtijeva drugačiji temperaturni režim i postotak vlage. Svakodnevno provjeravamo temperature u komorama, kolika je vlaga u njima i ako je potrebno, mijenjamo nešto. Za korjenasto povrće, npr. peršin, celer i ciklu, potrebna je temperatura oko dva stupnja i vlaga od 85 do 90 posto. Krumpir se mora držati na sedam stupnjeva i 80 posto vlage, a luk traži nižu temperaturu i maksimalno 75 posto vlage da bi se održala kvaliteta i da ne bi došlo do pljesnivosti i klijanja', objašnjava Senka.

Roba koja dolazi iz Čakovca i Belice i još nekoliko manjih mjesta oko Varaždina mora biti standardno dobra i svježa. Ako ipak dođe do nekog mehaničkog oštećenja u transportu, preranog klijanja ili plijesni, djelatnici Otkupnog centra Varaždin nastoje ispraviti sve i iskoristiti baš svaki komadić povrća koji prođe kroz njihove ruke. Zero waste je njihov moto: 'Ako vidimo da je roba počela propadati, pljesniviti ili truliti, javljamo u proizvodnju da je ta roba kritična i da se mora što prije potrošiti. Odmah ide na traku, na prebiranje i pregled te se odvaja sav otpad. Dalje u proizvodnju ide samo ispravna roba. Mrkva se može iskoristiti za povrće za juhu nakon što se odstrane nedostaci. Djelatnice režu povrće, bacaju ono što ne valja i tako se iskoristi sirovina.

Isporučujemo također već guljenu robu, guljeni krumpir i rezani luk za bolnice i restorane. Mašina oguli krumpir i izreže oguljeni luk i to je više-manje sve što ona može. Nakon toga radnici moraju narezati krumpir, dodatno oguliti i maknuti razna oštećenja te spakirati robu. U potpunosti smo u ovom procesu oslonjeni na njih i oni pregledavaju sve što ne valja jer stroj to ne prepoznaje', ističe. Stoga je u prehrambenoj industriji čovjek još uvijek najvažniji faktor. Neće ga tako skoro zamijeniti umjetna inteligencija ni dovoljno napredna mašina koja prepoznaje trunke oštećenja na sirovini. Zato i cijene svakog radnika u svom pogonu u Varaždinu, a njih je oko 50.

Senka i njezini kolege znaju da svježina povrća i bobičastog sezonskog voća u Varaždinu ne ovisi o temperaturama koje vladaju vani. 'Nama je to svejedno jer možemo zadržavati temperature bez obzira na vanjske uvjete', dodaje tehnologinja. U novoj fazi poslovanja nekoliko je ideja koje kompanija ENNA Fruit, ali i Otkupni centar Varaždin nastoje ostvariti. Jedna od njih je u potpunosti lokalna proizvodnja i namirnice svježe 365 dana godišnje, proizvedene u Hrvatskoj, ali i, naravno, ekološka ambalaža. 'Baš smo prije nekoliko dana radili probne uzorke da vidimo kako karton reagira s vlagom iz povrća i je li prikladno tako skladištiti povrće ili ne. Dobili smo pozitivne rezultate i mislim da ćemo ići u smjeru ambalaže koja je ekološki prihvatljiva. Umjesto plastičnih posudica krenuli bismo s papirnom ambalažom jer je potpuno biorazgradiva', ističe Senka. Ideja je započeti koristiti kartonska pakiranja posudica za peršin, povrće za juhu i korjenasto povrće, a slijede dogovori s kupcima i usuglašavanje s njihovim zahtjevima. Zahtjevan je ovo proces i uključuje više strana, no Senka ističe da treba gledati u budućnost i hrabro se nositi s izazovima. Zaključuje: 'Sviđa mi se to što idemo u smjeru održavanja domaće proizvodnje, to je super! Najljepše je kad dođe roba, a znaš da je iz tvoje zemlje, da su ljudi ovdje uzgojili namirnice koje jedeš, a to je kvalitetno i sigurno!'