Riječ je o spilji u neposrednoj blizini Vele Luke na Korčuli, svojevrsnoj vremenskoj kapsuli početaka europske civilizacije ispisanoj u svijetu jedinstvenom 11 metara dugačkom vertikalnom tragu 25.000 godina ljudskog bivanja na tom prostoru.

Stankove kosti najstariji su iskopani grob na području šire regije. Stankov grob važan je i zato što se dosad ništa nije znalo o načinima ukopa pokojnika tijekom mezolitika na području Hrvatske.

'Živio je prije više od 9000 godina. Bio je lovac, ribolovac i skupljač plodova i ne manje važno – pomorac. Umro je u dobi od četrdesetak godina. Uz njega te 2004. godine pronađeni su i ostaci dvaju dječjih kostura – uz jednog od njih bio je položen kamen vulkanskog podrijetla najvjerojatnije s otočića Brusnika ili s Palagruže. Usput, dobio je ime jer sam ja vidjevši kolegu kako upravo u slojevima nailazi na ljudske ostatke, viknuo: 'Stani! Ne kopaj dalje!'' I tako je naš daleki predak postao Stanko. Osim njega, ranije, 1986. pronađeni su nešto mlađi ljudski ostaci, ali kako su bili prvi, u Veloj Luci ih i danas zovu Baba i Dida. Ali te priče samo su dio nevjerojatno fascinantnog svijeta Vele Spile koji tek čeka da bude predstavljen široj javnosti', rekao je za tportal dr. Dinko Radić, arheolog i ravnatelj velolučkog Centra za kulturu.

Taj šezdesetogodišnji Višanin od osamdesetih, kad je došao živjeti u Velu Luku, predano radi na istraživanju i popularizaciji Vele spile i u znanstvenom smislu uspio ju je postaviti u sam vrh arheoloških nalazišta Mediterana i Europe.

Samo ove godine kroz Velu spilu je prošlo pedesetak domaćih i inozemnih znanstvenika i studenata iz cijelog svijeta. Svi oni sudionici trogodišnjeg međunarodnoga projekta "MendTheGap" (Smart Integration of Genetics with Sciences of the Past in Croatia: Minding and Mending the Gap. Ovo mu je druga godina, vrijedan je milijun eura, vodi ga prof. Ino Čurik, a ocijenjen je najboljim u konkurenciji među 546 prijavljenih u sklopu Horizont 2020 programa. Usput, to je prvi slučaj da je neki projekt iz Hrvatske ocijenjen najboljim u Europi.

'Mending the Gap je trenutni znanstveni vrhunac Vele spile, no valja reći da se ona kod nas istražuje još od doba Grge Novaka. Naslijedio ga je profesor Božidar Čečuk iz tadašnjeg Kabineta za arheologiju JAZU-a, koji je od 1974. kontinuirano istraživao špilju i radio na otkrivenom materijalu. Tom projektu sam se pridružio osamdesetih, a u okviru Centra za kulturu u Veloj Luci, u kojem sam ravnatelj 25 godina, djeluje Arheološka zbirka koja koordinira radovima oko istraživanja, proučavanja i zaštite. U to vrijeme razvili smo izvrsnu suradnju s važnim sveučilištima, poglavito s Cambridgeom, odnosno s uglednim arheologom dr. Prestonom Miracleom. Ovogodišnja terenska “priča” čiji je naglasak bio na genetici biljaka, životinja i ljudi, sada će se nastaviti na tri kontinenta kroz rad 50-ak znanstvenika koji će dalje provoditi proučavanja. Mislim da je sada pravo vrijeme da ono što je struci jasno odavno – a to je da je Vela spila prevažno ishodište zapadne civilizacije, lokalitet koji prati hodnju ljudskog roda još iz vremena njegova prelaska iz Afrike u Europu, bude na pravi način i turistički prezentiran', rekao je Radić pokazujući snimke brda Pinski rat na kojem se na južnoj strani smjestila Spila.

Riječ je o preko 1000 četvornih metara velikoj vapnenačkom stijenom nadsvođenoj prostoriji, osvijetljenoj s nekoliko većih otvora u svodu nastalih prirodnim urušavanjem, kroz koje ulazi prirodno svjetlo. Ulaz u špilju širok je od metra do 10 metara, a visok 4 metra. Špilja je ovalnog oblika, sastoji se jedine dvorane dimenzija 50 za 40 metara i visine 20 metara. S platoa ispred ulaza pogled se pruža prema Veloj Luci, razgranatom velalučkom zaljevu i manjim otočićima te dalje prema pučini u pravcu Visa, Biševa, Sušca i Lastova.

'To je početak jedinstvene plave magistrale, kojom su se milenijima razmjenjivali proizvodi i putovali ljudi od Italije, Monte Gargana, preko Tremita, Palagruže i Sušca do Vele spile i obratno. Iza vaših leđa nalaze se odgovori na odiseju ljudskog postojanja na potezu od današnje Sicilije do Panonije, od Grčke do zapadne Europe', rekao je Radić.

No kako suvremenim turistima prikazati, primjerice, vulkanske erupcije (odlično dokumentirane u naslagama) i njihovo kataklizmičko djelovanje na ljudski rod? Kako dočarati ledeno doba, vrijeme otapanja ledenjaka, doba kad je pored Korčule protjecala Neretva da bi se blizu današnjeg Sušca ulila u tadašnje Jadransko more? Kako prikazati uzdizanje morske razine za više od 100 metara? Kako zorno predočiti 'neolitičku revoluciju', tj. prijelaz s lova, ribolova i sakupljanja divljih plodova na stočarstvo i poljodjelstvo? Kako rekonstruirati pomorske rute, moreplovce, njihova plovila i razloge plovidbe? Jer o svemu tome i činjenici da se nalaze u srcu velike priče, današnji posjetitelji Korčule i Vele Luke – nemaju pojma. Radićev se odgovor krije u trima riječima - Muzej na otvorenom.

'Uvjeren sam da bi statični postav u muzejskoj zgradi bio promašeni potez. On bi nudio samo prikaz materijalne kulture i njen napredak kroz razne vremenske epohe, a svi ostali promjenljivi elementi (biljni, životinjski svijet, razina mora, klima...) bili bi samo naznačeni. Otvoreni muzej nudio bi potpuno drugačiji pristup, a sastojao bi se od arheološke poučne staze Plavi put koja bi počinjala u središtu Vele Luke. Približno svakih stotinjak metara duž staze predviđene su informativne postaje s manjim odmorištem. U njima bi se na suvremen način (korištenjem animacije, LCD-a, mogućnošću pristupa bazi podataka... ) dočaravali pojedini segmenti priče o Veloj spili”, razvija svoju viziju dr. Radić, naglašavajući da bi sama špilja bila otvorena za posjetitelje, ali tako da njihova nazočnost ni na koji način ne ugrožava sam prirodni i kulturološki zaštićeni lokalitet. Pojašnjenja unutar same spilje (koja je živi arheološki laboratorij i aktivan lokalitet) mogu dobiti, primjerice, putem aplikacija za smart telefon ili putem pristupa on-line muzeju.

'Dakako, ovo je temeljna vizija, za izradu muzeološke studije treba oformiti tim u kojem će sudjelovati arheolozi, paleontolozi, arhitekti, muzeolozi, konzervatori, povjesničari umjetnosti, interpretatori baštine, kulturni menadžeri drugi stručnjaci neophodni za realizaciju projekta, kojima je jedna otočna sredina nažalost deficitarna', rekao je Radić, naglašavajući da je trenutno ključno da Vela spila bude uvrštena u projekte kapitalne investicije u kulturi.

'Otvoreni muzej Vela spila nudi jedan potpuno drugačiji pristup otocima, razvijajući njihovu ponudu na kulturnom, rekreativnom i znanstvenom turizmu, ekološkom poljodjelstvu. Ona isto tako traži da se otocima ne pristupa sezonski, kad su u središtu interesa tijekom srpnja i kolovoza, a zaboravi ih se čim puhne prva bura. Istina lokalne vlasti nikad nisu rekla da ih Vela Spila ne zanima, ali tu bi sve stalo. Čini mi se da nova velolučka načelnica Katarina Bikić, koja je tek na početku svoga mandata, svojim prvim potezima pokazuje da ima više sluha. I vrijeme je – čini mi se da je naš Stanko iz Vele spile konačno zaslužio da njegovu i našu priču ispričamo na moderan i društveno koristan način', zaključio je Radić.

U širem kontekstu bila bi to treća točka trokuta Krapina – Vučedol – Vela Luka, jedinstvene turističke priče pod zajedničkim nazivnikom: U praskozorje čovječanstva.