Trebala su proći dva desetljeća da bi se konačno krenulo u izradu dokumenta bez kojeg je nezamisliv ozbiljan razvoj domaćeg turizma. I tu smo se, kao i u mnogim drugim stvarima, pokrenuli 'pet do 12', natjerani činjenicom da ulazimo u EU i da bez tog dokumenta nećemo moći povući novce iz strukturnih fondova.

Radi se o 150 milijuna eura godišnje ili nešto više od milijardu kuna koje ćemo od lipnja 2013. moći dobiti od Bruxellesa za jačanje konkurentnosti naše najvažnije gospodarske grane.

Za čast, ali i veliku obavezu da izradi 'Glavni plan i Strategiju razvoja hrvatskog turizma' izborio se na javnom natječaju zagrebački Institut za turizam, na čelu s ravnateljicom Sandrom Čolak.

Predviđeno je da strategija razvoja bude gotova do 1. prosinca 2012. godine. Zbog čega će vam trebati čak godinu i pol dana?

Zato što moramo provesti neka primarna istraživanja koja nisu nikad provedena. Na primjer, istraživanje imidža Hrvatske na stranim tržištima. Ne radi se samo o imidžu vezanom uz promociju. Mi imamo dosta istraživanja o turistima koji dođu u Hrvatsku, ali nemamo pojma o ljudima koji nas zaobilaze. Moramo vidjeti zašto nam ne dolaze neki Francuzi, Nijemci ili Talijani.

Čitav projekt podijelit ćemo na 13 faza. Prvo ćemo sagledati postojeće stanje. Kakva je konkurentnost turizma, održivost, kako se turizam integrira u naše gospodarstvo, što se događa na području obrazovanja i inovacija, koja su nam ograničenja u turističkom razvoju. To su sve neke početne analize da bismo došli do naše razvojne vizije i da bismo donijeli ključna razvojna usmjerenja.

Istina je da smo imali strateške dokumente na razini cijele zemlje, ali su oni bili doneseni bez konsenzusa s turističkom industrijom. Zbog toga su skupljali prašinu i ništa se bitno nije mijenjalo.

Međutim, sad nije samo riječ o strategiji koja se zadržava na nekoj općoj razini, ovdje je riječ, po prvi put, o glavnom planu koji se spušta i na naše regije i turističke proizvode. U njegovu izradu bit će uključeni svi važniji turistički subjekti. Takav dokument dosad nismo imali.

On će nam dati odgovore što želimo razvijati, koje segmente, koje proizvode, kako učinkovito upravljati prostorom. Na primjer, mnogi prostorni planovi naših primorskih mjesta nisu se donosili u dogovoru s turističkim stručnjacima.

Kad već spominjete upravljanjem prostorom, kako je vaše mišljenje o megalomanskim projektima poput Hrvatskog sna u dubrovačkom primorju ili zadnje ideje da se na Pagu izgradi svojevrsna kopija Venecije. Je li nam takvo nešto potrebno?

Nekad smo takve ideje zvali šou projekti. Sigurno bi takvi poduhvati pobudili interes za dolazak u Hrvatsku jer oni imaju i neku promotivnu funkciju.

Međutim, treba vidjeti je li to dobro korištenje prostora i kako se lokalna zajednica odnosi prema tom projektu. Bez lokalne zajednice teško je takvo što napraviti.

Bilo bi dobro da se nešto od toga realizira, ali u skromnijim dimenzijama. Zasad se samo o takvim projektima priča, imali smo velike ideje i planove, ali je realizacija nula, što pokazuje da je nešto bilo neodrživo.

Što kažete na inicijativu Pažanina Eduarda Maržića da Hrvatska krene u izgradnju umjetnih pješčanih plaža?

Njegova ideja je zanimljiva, ali možda ne u tom značaju o kojem on priča. Sigurno bi nam uređenje i povećanje plažnog prostora pomoglo, ali prije svega treba ozbiljno sjesti za stol s kolegama koji se bave s održivim razvojem i zaštitom okoliša.

Imate dobar primjer Podstrane kod Splita. Tamo su plaže uz potrebne studije nasipane i to je dobro funkcioniralo. Zasigurno imamo dio obale koji sam po sebi nije atraktivan i gdje bi se takvo nešto moglo napraviti. Osobito na područjima poput Crikvenice gdje imate jako malo plažnog prostora zbog preizgrađenosti.

Prihodi su sad na razini oko sedam milijardi kuna i mi s tim ne možemo biti zadovoljni. Hrvatska ima potencijala u sljedećih deset do 15 godina to udvostručiti

To povećanje može doći s porastom broja smještajnih kapaciteta. Imamo područja i regija gdje se taj broj može povećati za 20 do 30 posto, s tim da to definitivno budu objekti više kategorije.

Zatim imamo mnogo prostora u povećanju iskorištenosti postojećih smještajnih kapaciteta jer puno njih radi isključivo sezonski. Treća je mogućnost povećanje potrošnje u destinacijama. Prošle godine gosti su prosječno dnevno trošili 59 eura, ali vrlo malo od toga potrošeno je izvan smještajnog objekta.

Kad sve to zbrojimo, u duljem vremenskom periodu to bi moglo bitno utjecati na povećanje prihoda od turizma.

Imamo li mogućnosti da postanemo cjelogodišnja turistička destinacija?

Kad je riječ o obali, ne treba govoriti o cijeloj godini, ali mislim da imamo uvjete da sezona traje šest mjeseci.

Mi smo tržištu primarno interesantni kao ljetno-odmorišna destinacija. Vremenske prilike nam idu na ruku i kupanje može trajati od svibnja pa sve do listopada. Samo treba naviknuti goste da se kod nas može kupati i u desetom mjesecu. Puno je bolje to istaknuti na web stranicama turističkih zajednica nego pisati o kristalno čistom moru.

Kontinentalni dio Hrvatske, osobito gradovi, imaju potencijal da turisti dolaze tijekom čitave godine. Globalni trend je da se ide na kraće odmore, goste sve više zanima kontinent, osobito gradovi, ali i ruralna područja. Razne manifestacije, biciklističke ture i sve ono što nije vezano uz more.

Upravo to moramo snažnije promovirati jer na kontinentu zasigurno imamo mnogo toga više pokazati nego prije desetak godina.

Često se kaže - da je Švicarcima ili Austrijancima ovakva obala i more oni bi čuda napravili  - ciljajući na to da mi ne znamo iskoristi ono što nam je priroda dala. Slažete li se s tim?

Švicarci i Austrijanci zasigurno, kako se kaže, znaju izvući novac iz džepova, dok mi tu vještinu još trebamo naučiti. Prodajne vještine generalno nedostaju i ljudima koji rade u marketingu i prodaji velikih hotelskih kuća i malim privatnim iznajmljivačima. Kod nas je slabo izražena ta nekakva prodajna crta

S druge strane, jednu od pozitivnih stvari koje ističu gosti koji dolaze kod nas je ta nekomercijaliziranost. Mi nećemo naplatiti sve i svuda, imamo puno prostora koji nisu izgrađeni. To ljude privlači.

Razgovarala sam s ljudima koji nemaju problema s novcima i rekli su mi da vole doći u Hrvatsku jer se osjećaju opušteno. Nisu u sredini gdje se očekuje da budu obučeni ovako ili onako ili da potroše toliko i toliko. Naš ambijent im paše.

Vide nas kao jako uspješnu turističku zemlju. Za njih smo jako puno napredovali u zadnjih desetak godina.

Osobno ne volim kad se o domaćem turizmu govori previše pozitivno ili previše negativno. Činjenica je da mi rastemo u ponudi, veliki dio smještajnih kapaciteta unaprijedili smo u smislu kategorizacije. Značajno smo poboljšali uređenost svojih turističkih mjesta.

Slobodno možemo konstatirati da je Hrvatska u turizmu uspješna, samo je pitanje jesmo li s tim u potpunosti zadovoljni.

Turizam je jako radno intenzivna djelatnost i, ako se želite njime baviti, morate mu se u potpunosti posvetiti. U nekim našim sredinama to još uvijek nije prepoznato. To nije rad u uredu do 16 sati pa da nešto ostavite za sutra. U turizmu se ništa ne može ostaviti za sutra

Kako bi se digla svijest o turizmu, mislim da bi se o njemu trebalo učiti od prvog razreda osnovne škole, osobito u našim obalnim područjima.