On je te 2012. godine bio na čelu Nadzornog odbora Ine i, kaže, protivio se naglom povlačenju iz Sirije, a danas poziva Državno odvjetništvo da hitno pristupi rješavanju ovog pitanja i razjasni vlasništvo nad tim poljima u Siriji.

'Ona jesu bila navedena u bilanci Ine, ali nisu bila vrednovana i nisu ušla u procjenu vrijednosti kada se kompanija prodavala MOL-u. Danas se radi o hrvatskoj imovini', izričito tvrdi Štern u izjavi za tportal.

23 milijarde dolara

Radi se o ulaganju koje je započelo još 1998. godine te je, po grubim procjenama, iznosilo čak milijardu dolara - no vrijednost samih nalazišta prema procjenama je višestruko veća i kreće se do 23 milijarde dolara.

Prvo naftno-plinsko-kondenzatno polje Jazal otkriveno je 2006., a proizvodnja na njemu započela je godinu kasnije, dok je 2008. otkriveno i polje Mazrur sličnih karakteristika. Ina je na sirijskim poljima crpila oko 350 tisuća barela nafte dnevno, a 2009. godine započela je i proizvodnja plina.

Ukupna površina Ininih polja u Siriji proteže se na oko 4500 četvornih kilometara u pustinji u središnjem dijelu Sirije, oko 250 kilometara od Damaska. Blok Hajan, kojim je upravljala Ina, ima šest naftnih i plinskih polja. Izgrađena je kompletna infrastruktura - cjevovodi, naftno-plinske stanice i sve potrebno za proizvodnju - a u probni rad puštena je i centralna plinska stanica Jihar s tvornicom ukapljenog naftnog plina.

Prihod od sirijske proizvodnje do prekida poslovanja iznosio je 65 milijuna dolara mjesečno, odnosno oko 780 milijuna dolara godišnje.

'Radi se o bogatom nalazištu, posebno kondenzata kao što je vrlo 'lagana' nafta, koja se de facto mogla iz nalazišta odmah staviti u strojeve, pa čak i u tenkove, što su neke vojne snage i koristile. Nažalost, danas ne znamo u kojem je stanju ovaj kompleks', kaže Štern.

Poslije povlačenja Ine postrojenja je preuzela sirijska vojska, a 2016. godine i pobunjenici iz Islamske države. Štern za tportal pojašnjava okolnosti u kojima su Hrvatska i Ina postupale te 2012. godine.

'Kao predsjednik Nadzornog odbora Ine, bio sam protiv naglog povlačenja iz Sirije. Smatrao sam da, dakako zbog izbijanja rata, treba povući tih pedesetak radnika s terena, ali polja su se u to doba mogla privremeno dati na upravljanje Rusima, Kinezima ili nekom trećem. Osim toga, Hrvatska je napustila Siriju isključivo na bazi preporuke Europske unije, čak i prije nego što su izglasane formalne sankcije - no u to doba bili smo u redu za članstvo u Uniji i bilo je jasno da smo se željeli pokazati u dobrom svjetlu i da nismo željeli uzburkati vode', kaže Štern.

Danas je, kaže, postavljanje zahtjeva za povratak nalazišta, koja bi još uvijek trebala biti izdašna, apsolutni nacionalni prioritet i na tome treba inzistirati čim se u Siriji uspostavi normalna struktura vlasti koja bi jamčila sigurnost radnika. Prethodno, ponavlja Štern, Državno odvjetništvo treba hitno razjasniti pitanje vlasništva.

Što kažu u Ini

U samoj Ini svoje vlasništvo nad poljima u Siriji očito smatraju neupitnim; za tportal su ponovili objašnjenje koje su jučer dali dijelu medija i po kojem 'aktivno prate situaciju'.

'INA nema saznanja u kakvom su stanju naftna i plinska polja kojima ne upravlja gotovo 13 godina. Iz javno dostupnih podataka evidentno je da su bušotine i proizvodna postrojenja bili oštećeni tijekom ratnih djelovanja. Također, Sirijska nacionalna kompanija je tijekom vremena djelomično crpila rezerve. I dalje su na snazi sankcije EU-a/UN-a zbog kojih je INA u veljači 2012. proglasila ‘višu silu’ te privremeno obustavila sve svoje poslovne aktivnosti u Siriji', objasnili su iz Ine.

'Sve dok su sankcije na snazi kompanija ne može obavljati poslovne aktivnosti niti upravljati svojom imovinom u Siriji ni na koji način. INA aktivno prati situaciju sve ove godine i spremna je reagirati u slučaju promjene okolnosti', dodali su.

Ključni podaci

Jedan od vodećih domaćih naftnih stručnjaka, konzultant Jasminko Umićević, smatra da je u ovom trenutku ključno utvrditi stanje u kojemu se sirijska polja uopće nalaze te jesu li u međuvremenu održavana i eksploatirana ili je - što je također moguće - došlo do urušavanja.

'Bez tih podataka bilo bi neozbiljno spekulirati što se uopće može dogoditi, pa u ovom trenutku nisam spreman nagađati', kaže Umićević za tportal.

On se slaže da je Inino napuštanje Sirije 2012. godine nanijelo veliku štetu hrvatskim interesima.

'Radilo se o ogromnoj vrijednosti ulaganja i šteta je da je u to doba Hrvatska bila pod pritiskom Europske unije, pa je čak i prije proglašenja sankcija pritisnula Inu da se povuče. Kompanija je tek godinu dana prije toga djelomično počela vraćati uloženi novac, ako se ne varam - oko desetak milijuna eura mjesečno. Što bi se danas događalo u Siriji, u ovom trenutku je neozbiljno nagađati', oprezan je Umićević.