Kako je istaknuo za Hinu, on bi uravnoteženim odnosom i fer raspodjelom dohotka od prodaje poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, trebao povećati udio dohotka koji će ostvariti hrvatski proizvođači hrane.

Cilj - uspostava i zaštita poštenih trgovačkih praksi

Cilj i svrha donošenja tog zakona, istaknuo je Tolušić, jest osiguranje, uspostava i zaštita poštenih trgovačkih praksi kojima se štite svi sudionici u lancu opskrbe hranom, a očekivana posljedica uređenih odnosa jest, kako tvrdi, znatno povećanje konkurentnosti poljoprivredno-prehrambeno-prerađivačkog sektora u cjelini.

Zakonom će se utvrditi nepoštene trgovačke prakse u lancu opskrbe hranom, čijim se nametanjem iskorištava znatna tržišna snaga otkupljivača i/ili prerađivača ili trgovca u odnosu prema njihovim dobavljačima. Namjera je suzbiti i sankcionirati sustavne pojave pojedinih oblika izrazito nepoštenih praksi, rekao je ministar.

Neke od njih su nepropisno ili nepošteno prebacivanje troškova ili poduzetničkih rizika na drugu stranu; zahtijevanje naknade za usluge koje nisu pružene ili koje su pružene iako nisu ugovorene; jednostrane izmjene ugovorenih uvjeta te raskid ugovora s dobavljačima bez ili uz neprimjereno kratak otkazni rok.

Po Tolušićevim riječima, u javnoj raspravi o prijedlogu zakona pristigle su mnoge primjedbe, od načelnih do izravnih sugestija kako preformulirati neke odredbe te se razmatraju sve pristigle primjedbe.

Mnogi primjeri nepoštene trgovačke prakse

Tolušić je rekao da se člancima 11. i 12. zakona mogu prepoznati mnogi primjeri nepoštene trgovačke prakse u bilo u kojem dijelu lanca opskrbe.

Takve prakse se temelje na iskorištavanju znatne tržišne snage, a izražene su kroz izravno ili neizravno nametanje obveza dobavljačima. To su, primjerice, zahtijevanje financiranja naplata naknade radi proširenja prodajne mreže trgovca, preuređenja prodajnih mjesta i skladišnih kapaciteta trgovca, proširenja distributivne mreže te naplata naknade za usluge koje nisu pružene ili koje su pružene iako nisu ugovorene, prebacivanje uobičajenog rizika poslovanja trgovca na dobavljače i naplata naknade za kazne izrečene trgovcu.

Onemogućiti prodaju proizvoda ispod nabavne cijene s PDV-om

Zasebno područje su cijene i utvrđivanje dampinga, istaknuo je Tolušić, dodavši da znatan dio zakona ima zadaću onemogućiti nametanje prodaje proizvoda ispod nabavne cijene s PDV-om.

'Sklopljeni ugovor između sudionika u lancu opskrbe hranom mora sadržavati i odredbe o nabavnoj cijeni proizvoda i/ili načinu formiranja nabavne cijene. Kako bi se zaštitilo krajnjeg potrošača, a time i trgovca, obvezni pisani ugovori moraju sadržavati i odredbe o kvaliteti i vrsti prehrambenoga ili poljoprivrednog proizvoda koji se isporučuje otkupljivaču i/ili prerađivaču te trgovcu. Isto tako, tim se ugovorima moraju definirati pošteni i transparentni uvjeti i rokovi plaćanja između dionika u lancu opskrbe hranom', istaknuo je Tolušić.

Petir: U EU različiti zakonodavni pristupi

Zastupnica u Europskom parlamentu i članica u Odboru za poljoprivredu i ruralni razvoj Europskog parlamenta Marijana Petir istaknula je za Hinu da su članice odabrale različite zakonodavne pristupe za suzbijanje zloporabe gospodarskih neravnoteža.

Neke od njih, primjerice Njemačka i Austrija, imaju općenite pravne propise kojima se zahtijeva ocjenjivanje na temelju pojedinačnih slučajeva o tome postoji li znatna gospodarska neravnoteža između dvaju tržišnih subjekata i je li jači subjekt zloupotrijebio položaj kako bi slabijoj strani nametnuo nepoštene uvjete.

Druge, poput Češke, Slovačke i Mađarske, odabrale su uvođenje detaljnijeg zakonodavstva, koje se odnosi posebno na nepoštene trgovačke prakse. Neki od tih zakona sadržavaju opširne popise praksi koje se smatraju nepoštenima i nezakonitima - tzv. 'crne liste'. Petir smatra da Hrvatska treba donijeti detaljni zakon o suzbijanju nepoštene trgovačke prakse u lancu opskrbe u kojem bi se, osim toga, trebao definirati i udio domaćih hrvatskih proizvoda koji bi se obvezno trebao naći na policama supermarketa. 'Zalažem se za donošenje EU legislative za suzbijanje nepoštene trgovačke prakse kako bi se zaštitilo poljoprivrednike kao najslabiju kariku u lancu opskrbe hranom, ali i potrošače koji moraju biti sigurni da ne kupuju 'mačka u vreći'', istaknula je Petir.

Rekla je kako se dosad pokazalo da dobrovoljni pristup rješavanju tog problema u državama članicama koje su ga uvele nije dao željene rezultate, osim u Belgiji, čime se potvrdila potreba za regulatornim mjerama i djelotvornom neovisnom provedbom. Petir je rekla da je Vijeće EU 12. prosinca 2016. prihvatilo zaključke o jačanju položaja poljoprivrednika u lancu opskrbe hranom i rješavanju problema nepoštenih trgovačkih praksi, kojima se predlažu rješenja koja bi Europska komisija i članice mogle uspostaviti kako bi zajamčile i ravnomjerniju raspodjelu rizika u lancu opskrbe, povećano ugovaranje te transparentnost tržišta i poboljšano upravljanje rizicima.

Istaknuta je važnost osiguravanja jednakih uvjeta za sve uključene u lanac opskrbe hranom koji bi se mogli postići zajedničkim europskim zakonodavnim okvirom, istaknula je Petir.

U supermarketima minimalno 50 posto domaćih proizvoda

Osim Danske i Švedske, sve ostale članice imaju zakonodavstvo koje regulira područje nepoštenih trgovačkih praksi.

Tako je, istaknula je Petir, u Poljskoj sredinom prosinca 2016. parlament prihvatio Zakon o suzbijanju nelojalnog korištenja ugovorne prednosti u trgovini poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima, a odnosi se na uvođenje administrativnih novčanih kazni za korištenje nepoštenih ugovornih prednosti.

Španjolska ima poseban zakon koji se odnosi na nepoštene trgovačke prakse u lancu opskrbe hranom koji je stupio na snagu u siječnju 2014. te je otad nadopunjavan. Njegovim donošenjem uspostavljena je Agencija za informacije i kontrolu hrane i Observatorij za kontrolu lanaca opskrbe hranom.

Litva je 2009. donijela zakon o zabrani nepoštene trgovačke prakse kojim se osigurava ravnoteža između dobavljača i velikih trgovaca. U Latviji je od početka 2016. na snagu stupio zakon koji se odnosi i na nepoštenu trgovačku praksu u lancu opskrbe hranom kako bi se ograničila kupovna moć trgovaca nad dobavljačima te uravnotežilo interese dobavljača i trgovaca u maloprodaji. U Sloveniji je 1. ožujka 2015. imenovana pučka pravobraniteljica za odnose u lancima opskrbe hranom, koja obavještava slovensku Agenciju za zaštitu tržišnog natjecanja o bilo kakvoj nezakonitoj praksi u lancu opskrbe hranom.

Petir je istaknula da su u Mađarskoj na snazi čak dva zakonska akta koja reguliraju pitanja vezana za ugovorni odnos između proizvođača i kupca.

U Rumunjskoj je 2016. izmijenjen zakon s naglaskom na uvođenje zabrane plaćanja od strane davatelja usluga trgovcima. Uvedeni su rokovi plaćanja za trgovce koji ne mogu biti duži od 30 dana u cjelini, a za svježu hranu najviše 7 dana.

Ujedno, Mađarska i Rumunjska uvele su pravilo, prva dogovorom, a druga zakonom, da na policama njihovih supermarketa mora biti minimalno 50 posto domaćih proizvoda, za što se zalaže i Petir.