'Poziv se odnosi na korisnike stambenih, adaptacijskih i auto kredita, konvertiranih i nekonvertiranih, otplaćenih i neotplaćenih, na ovršene korisnike nekonvertiranih i otkazanih kredita te na sve one koji su podigli tužbe, kao i na građane koji to još nisu učinili, a imaju pravo sudskim putem tražiti i dobiti svoje obeštećenje', poručili su iz Udruge.

Na konferenciji za medije održanoj u srijedu vodstvo Udruge Franak osvrnulo se na intervju s predsjednikom Vrhovnog suda Radovanom Dobronićem emitiranom na N1 televiziji u nedjelju, 25. veljače.

Njihov osvrt prenosimo u cjelosti.

'Iz intervjua je javnost saznala da pravno shvaćanje o zateznim kamatama nije prošlo kontrolu na sudskoj evidenciji toga suda, pa će se o pravima potrošača s konverzijama ponovno odlučivati. No, kada će se o pravima potrošača odlučivati, ne zna se, i sam predsjednik Dobronić nije znao reći kada će novo pravno shvaćanje biti doneseno i objavljeno. Ali je zato rekao nekoliko izuzetno bitnih zapažanja na koja su ukazali predstavnici Udruge Franak.

Predsjednik Dobronić je pojasnio kako po izglasanom shvaćanju koje nije prošlo sudsku evidenciju, sucima nižih sudova i dalje ništa ne bi bilo jasnije, zatim da suci prvoga stupnja i dalje imaju pravo slobodno prosuđivati, kakva god odluka Vrhovnog suda bila, kao i da je očekivao kako će sve biti riješeno do kraja studenog 2022. te da ćemo uskoro vidjeti hoće li stav biti promijenjen u skladu s primjedbama sa sudske evidencije. Izrazio je očekivanje da suci jednim velikim dijelom moraju promijeniti način razmišljanja, prije svega pod utjecajem EU Direktive 93/13 te da moraju voditi računa o tome koja je bila profesionalna odgovornost banaka u slučaju franak.

Predsjednik Dobronić smatra da pojedini suci i dalje nisu svjesni težine bankarskih postupanja, i kako neki od njih i dalje razmišljaju da su ljudi s CHF kreditima bili špekulanti, i da više od konverzije nisu niti zaslužili. Rekao je da se na sjednici nije argumentirano razgovaralo pa raspravljalo, nego su se svi ukopali u svoje pozicije bez razmatranja argumenata. A to po sucu Dobroniću nikako nije odgovorno sudsko postupanje. Na kraju je rekao da postoje dva puta rješenja problema, a to su ili nova sjednica Građanskog odjela VS ili su to neke druge metode o kojima nije koncizno govorio.

Reakcija banaka na takve izjave predsjednika VS-a može se svesti na sljedeće – plašenje javnosti i pritisak na sudove. Naime, banke ne žele vraćati ono što su nezakonito stekle, i banke žele zadržati plijen, unatoč pravomoćnoj kolektivnoj presudi kojom je nedvojbeno utvrđeno da su banke krive i odgovorne za štetu koja je nastala dužnicima.

Banke perfidnom manipulacijom žele u javnosti, pa tako i kod sudaca, stvoriti dojam panike uslijed ratne krize, inflacije i nadiruće recesije, i neutemeljeno prijete da će bankarski sustav krahirati ako banke budu morale vratiti novac koji su opljačkale. Paradoksalna je situacija u kojoj nepoštene banke koje su nezakonito poslovale brane svoj status tvrdnjom da će društvo stradati ako građanima vrate njihov nezakonito oduzet novac. Osim što je to s pravnog stanovišta potpuno neodrživo, to je neodrživo i s ekonomskog aspekta.

Naime, banke su u Hrvatskoj svoju likvidnost odnosno raspolaganje slobodnim financijskim sredstvima povećale do ove godine na 13 milijardi eura, što je rast oko 300 % u odnosu na likvidnost iz 2009. godine (3,5 milijardi eura) ili 180 % u odnosu na likvidnost prije pandemije (4,5 milijardi eura). Banke, dakle, iz svake krize prođu ne samo neokrznute, nego eksponencijalno podebljane profitom koji se onda slijeva u njihovu likvidnost. Banke u krizama rastu, dok gospodarstvo i obiteljski proračuni tonu.

Banke bombastičnim najavama krize financijskog sustava pokušavaju zastrašiti Vladu RH i dio sudaca koji su skloni povjerovati u takve neutemeljene tvrdnje banaka. Banke raspolažu SVOJIM novcem u tolikim iznosima da bi mogle u jednom danu vratiti sve dugove oštećenim potrošačima, pa bi i dalje bile likvidne i dobrostojeće. Udruga Franak je s konferencije svim sucima poručila da NE SMIJU nasjedati bankarskim pritiscima, nego da moraju postupati u skladu s pravom.

Ukratko, potraživanja svih 125.000 potrošača po kolektivnoj presudi u ukupnom iznosu oko 2,5 milijarde eura čine svega 20 % likvidnosti banaka, pa onda nema niti govora o krizi bankarskog sustava ako u sljedećim godinama dođe do 100 % vraćanja svega što su banke oduzele nepoštenim poslovanjem potrošačima, dok se stvarno neće naplatiti više od 70 % potraživanja, prije svega zbog inertnosti i neinformiranosti velikog broja oštećenih potrošača, za što su odgovorne sve institucije RH koje se bave zaštitom potrošača, a HNB i Vlada RH prednjače u svjesnom zataškavanju bankarskih marifetluka.

Zbog svega obrazloženog, a prije svega zbog pravne nesigurnosti desetaka tisuća potrošača, Udruga Franak odlučila je organizirati prosvjed kako bi ukazala na nemoguću pravnu situaciju koja opterećuje 55.000 hrvatskih obitelji koje su de facto opljačkane, kojima banke duguju zajedno sa zateznim kamatama oko 1,5 milijardi eura, i koje i dalje nemaju pravnu sigurnost da će tužbama svoj novac i dobiti.

Glavni prosvjedni zahtjevi su:

1. Vrhovni sud mora odmah i bez odlaganja donijeti potrebno pravno shvaćanje koje se tiče 55.000 obitelji s konvertiranim kreditima.

2. Vrhovni sud mora hitno donijeti i pravna shvaćanje o ništetnosti cijelih ugovora s ništetnom valutnom klauzulom i ništetnom promjenjivom kamatnom stopom.

Oba pravna pitanja predmet su različitih vijeća Vrhovnog suda već nekoliko godina, i ne postoji niti jedan opravdani razlog zašto ta pitanja još uvijek nisu riješena. Neshvatljivo je da nakon toliko godina postoje suci koji još uvijek nisu akceptirali problematiku koja je i na razini EU suda nedvojbeno riješena u korist potrošača', poručili su iz Urduge Franak.