„Nekako se i meni čini da se danas svi bave digitalnim marketingom“, smije se Kristina na našu opasku o zastupljenosti ovog zanimanja. „Šalu na stranu, mislim da je za ovu profesiju ipak bitna podloga, obrazovanje. Završila sam novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, usko se specijalizirajući za nove medije i PR, sve čime se danas bavim“, nastavlja mlada poduzetnica priču o počecima poslovanja. Ističe, nije joj bila jednostavna odluka pokrenuti vlastiti small business. Generacija milenijalaca nije tako odvažna poput mlađe generacije Z čiji pripadnici lakše mijenjanju poslove i traže povišice, smatra. Tijekom studija Kristina je uglavnom bila freelance. Radila je kao vanjska suradnica za modne magazine i portale. Pisala je, stilizirala i organizirala snimanja. No, kako se bližio kraj studija, roditelji su je pokušali usmjeriti na sigurnost radnog mjesta. Zaposlila se u medijskoj korporaciji koja joj je donijela dosta znanja, no nedovoljno slobode. Tamo se prvi put susrela s pojmom content studija: „Dobili smo mobitel, gimbal i laptop, to su nam bila jedina sredstva za rad i to su danas tri gadgeta koja koristim u poslu. Unatoč početnom negodovanju u kojem sam objasnila kako znam pisati i postaviti kreativni koncept, no ne i snimati, od urednika sam dobila naredbu da je u konceptu content studija da jedan novinar sve radi. To je bio trenutak da naučim snimati organski sadržaj, kadrirati i montirati. Danas sam im jako zahvalna na tome, jer u svojim obrtničkim uslugama mogu ponuditi copywriting, social media strategiju i vođenje društvenih kanala, native i PR oglašavanje, video produkciju za social media platforme i vođenje influencer kampanja.“

Odluka o konačnom otvaranju obrta bila je potaknuta pandemijom, kao i kod većine. Rad od doma je značio više vremena za organizaciju i pravi tren da želju o poslovnom osamostaljenju provede u djelo. Igrom slučaja, prva 3 klijenta dobila je taman nakon što joj je istekao godišnji ugovor s marketinškom agencijom gdje je radila u PR odjelu: „Danas sam jako zahvalna tadašnjem šefu koji mi je rekao da moj potencijal ne čuči u uredu. Složila sam se da nisam netko tko radi od 9 do 17. No, taj život u kreativnoj industriji nije održiv. Nekad dobijete ideju za scenarij u ponoć ili pišete članak u pet ujutro… Shvatila sam da nema smisla sjediti u uredu i baviti se ovim poslom. Odlučila sam svu energiju uložiti u sebe, a ne poklanjati poslodavcu i dobiti, uvjetno rečeno, sigurnu mjesečnu plaću. Jedina sigurnost koju imaš je sigurnost u samog sebe.“

O otvaranju obrta već je sve čula od prijatelja koji su prije korone pokrenuli vlastite biznise. Nije stizala tražiti poticaje za samozapošljavanje, prva tri klijenta su hitno tražili fakture, a postupak osnivanja je morao ići super brzo. Uz opremu, jedino što je trebala jest prijaviti se na e-obrt: „Kada krenete proces prijave na e-obrt, imate točno 8 dana da se nadležnoj ispostavi Porezne uprave prijavite kako želite da se vaš obrt oporezuje. Odmah sam znala da ću biti paušalist. Netko će možda imati velik promet, ali manju zaradu jer se bavi nekom vrstom trgovine, no ja sam znala da će većina moje zarade biti samo i isključivo moja, uz 0 eura ulaznih troškova. Ta ideja mi se doista svidjela. Prijavila sam se na e-obrt, pronašla banku, registrirala se u poreznu i za ukupno 3 radna dana sam bila vlasnica obrta. Od tada do danas, obrt je moj jedini i isključiv izvor zarade“, s jednakim entuzijazmom kao i prvog dana o svom biznisu priča vlasnica Avokado Content Studija.

Komična je i priča oko nastanka imena obrta: „Kao pripadnica milenijal generacije našla sam se pomalo uvrijeđeno kada je australski milijunaš Tim Gunder dao kontroverznu izjavu – pripadnici moje generacije bi si mogli priuštiti nekretninu ako bi prestali kupovati avokado tost. Kao prava milenijalka koja voli bruncheve i tostove i koja je u terminu „avoKaDo“ pronašla svoje inicijale, morala sam osvijetliti obraz svoje generacije prepune super kreativnih, uspješnih i ambicioznih ljudi, koji puno troše, ali i puno zarađuju.“ Zapravo, većina njezinog društva radi za sebe, a čak i oni koji su primarno zaposleni kod poslodavca imaju obrt za uslugu koja se ne kosi s njihovim primarnim poslom. Dobila je i ona priliku da se pridruži ovoj skupini zaposlenika s obrtom izvan radnog vremena.No, unatoč dvjema primamljivim ponudama da odabere in-house zaposlenje uz mogućnost zadržavanja obrta, u ovom trenu joj ta pozicija nije interesantna. Mogućnost rada iz bilo kojeg grada ili zemlje joj je puno draža. Upravo u ovom dogovora s klijentima raspored i off line dostupnost za snimanja i evente. Plan joj je u naredna tri mjeseca kombinirati Zagreb, London, Pariz i nekoliko gradova na Jadranu. Gdje god je dobar Internet, tamo će ići.

„Mislim da je na nama da mijenjamo svijest novih generacija. Nismo nihilisti niti neradnici. Zapravo, radimo puno više od radnika zaposlenog u nekoj tvrtki ili agenciji. Moj posao ne prestaje kada zaklopim laptop ili zaključam mobitel. Moram se puno educirati, upijati ideje kroz izložbe, knjige, filmove, glazbu i formalne radionice. Kada bi me netko pitao zašto je ovaj posao super, dat ću odgovor svakog zaljubljenika u svoj posao – i dalje imam osjećaj da se igram, istražujem i učim, a usput od toga i super zarađujem! To je jako bitan faktor, ne zaboravite!.“ – zaključuje Kristina.

Zahvaljujemo Gelato & Brunch Baru Melt na ustupljenom prostoru za snimanje.