Slučaj bivšeg veleposlanika Nevena Jurice, ali i činjenica da država naprosto nema novca, natjerala Zrinjevac da počne puno više pozornosti pridavati onome što se događa na 82 lokacije u inozemstvu, piše Novi list. Veleposlanici i dalje imaju pravo plaćati službene večere i kupovati darove, ali bi pritom morali ostati unutar iznosa novca koji je za to predviđen planom troškova svakog od 82 diplomatsko-konzularna predstavništva.

– Za sve što nije strogo planirano, moraju unaprijed tražiti odobrenje i obrazložiti što, na koga i s kojom svrhom troše. Zahvaljujući novom informatičkom sustavu, koji je probno uveden, više se ne može dogoditi da neki računi ili izvješća kasne po tri, četiri mjeseca, tvrdi sugovornik sa Zrinjevca, dodajući da diplomati sada imaju na raspolaganju manje novca za reprezentaciju, ali u centrali smatraju da je i ta smanjena svota dovoljna da, primjerice, počaste nekoga večerom. Međutim, ne slažu se svi s tom tvrdnjom: drugi sugovornici iz diplomacije tvrde da je situacija takva da 'nitko više nikoga nigdje ne vodi'. Drugi sugovornik, pak, upozorava da se najveći dio diplomatskih pregovora i dogovora oduvijek vodi upravo za stolom, odnosno za ručkom i večerom.

U zemljama u kojima moraju iznajmiti rezidenciju ili stan jer Hrvatska nema u vlasništvu adekvatan objekt, veleposlanici i generalni konzuli moraju participirati u cijeni najma. No, koliko skup stan ili rezidenciju smiju iznajmiti, Ministarstvo ne određuje, već se odabire najbolja ponuda smještaja 's aspekta lokacije, sigurnosti i cijene'.

Veleposlaničke plaće kreću se od oko 23 tisuće kuna do preko 44 tisuće kuna, što ovisi o uvjetima i troškovima života u pojedinoj zemlji. 'Nije isto živjeti i raditi u Sarajevu ili u Tokiju', pojašnjava sugovornik Novog lista. Posebni dodaci na plaću daju se zbog loših sigurnosnih, klimatskih, životnih i zdravstvenih uvjeta u nekoj zemlji te zbog, kako navode u Ministarstvu, 'posebnog opterećenja'.

No, sudeći prema razgovorima s nekoliko bivših i sadašnjih diplomata, plaće su jedna od bolnih točaka u diplomaciji. Iako se spomenuti iznosi iz perspektive Hrvatske čine više nego dostatnima, naši sugovornici ističu da su im plaće manje od plaća drugih diplomata, čak i iz zemalja u našoj regiji. Tvrde i da su plaće veleposlanika određene još u njemačkim markama, potom su prebačene u eure i da nisu rasle, odnosno usklađivale se godinama.

– Imate ljudi, pogotovo na diplomatskim razinama nižim od veleposlaničkih, koji ne žele ići u inozemstvo jer bi im plaća bila neznatno viša nego kod kuće, a morali bi okrenuti svoj život naglavačke na četiri godine, ispričao je jedan sugovornik.