Nekadašnji predsjednik a sad član Transparency Internationala Hrvatske Zorislav Antun Petrović nadgledao je velik broj izbornih procesa, od predsjedničkih pa do natječaja u poduzećima, ali nijedan ga nije, kaže, toliko iznenadio kao izbor predsjednika Hrvatske gospodarske komore (HGK)
U želji da osobno svjedoči proceduri i sam se kandidirao za šefa Komore te je bio jedan od petorice protukandidata Nadanu Vidoševiću. Prva stvar koja mu se čini nevjerojatnom jest to da HGK nigdje nije javno objavio informaciju da se bira predsjednik.
'Obavijest nisu postavili čak ni na svojoj internetskoj stranici. Za izbor sam saznao slučajno, čitajući novine. Nigdje niste mogli pronaći službeni podatak kad se održava skupština', kaže Petrović.
Iznenađen je i time da nisu bili postavljeni nikakvi kriteriji za izbor kandidata, čak se nije tražila ni domovnica. Sama procedura kandidature nije unaprijed postavljena pa nitko od Vidoševićevih takmaca nije znao što i kako raditi.
'Da bih se informirao, nazvao sam HGK. Uputili su me na službu za opće poslove, oni pak na ured predsjednika, da bih na kraju u službi za odnose s javnošću dobio šture upute. Samo mi je rečeno da u ponedjeljak do 10 sati, kad zasjeda Upravni odbor Komore, moram predati svoj program rada i životopis. Međutim nije mi rečeno da moram predstaviti program rada članovima Upravnog odbora', kaže Petrović.
Nevjerojatno mu je i to što se lista kandidata definira neposredno pred izbornu skupštinu HGK, zbog čega skupštinari nemaju dovoljno vremena proanalizirati svakog kandidata niti se kandidati mogu predstaviti na pravi način.
U skupštini HGK sjede predstavnici komorskih županijskih ogranaka, a Petroviću nije jasno na osnovi čega ti ljudi glasaju jer ne znaju što o pojedinom kandidatu misli njihova baza.
'Uzmimo za primjer nedavne izbore u Hrvatskom nogometnom savezu. Kandidati su prvo predstavili programe svakom županijskom savezu, a zatim su izabrani županijski delegati koji su glasali na skupštini', ukazuje Petrović.
On ističe da bi inicijativa za izmjenu nedorečene procedure biranja predsjednika trebala doći iz same komore i da je to bila sjajna prilika da gospodarstvenici svojim primjerom pošalju poruku tijelima javne vlasti da od njih prije svega očekuju jasnu proceduru.
'Komora je stara 160 godina. Možda se prije 160 godina biralo čelnika na temelju nasljedstva, ali vremena se mijenjaju', poručuje Petrović, koji se nije želio upuštati u procjene može li HGK na čelu s Vidoševićem pokrenuti potrebne reforme.
Kad se uzme u obzir sve gore navedeno, ne začuđuje to što Vidošević nije imao nijednog ozbiljnijeg i uglednijeg protukandidata. Sam Vidošević utvrdio je da je to 'odraz jednog društvenog stanja u kojem se zemlja nalazi'. Prava istina je da je to odraz organizacije kojoj je on na čelu već 16 godina.
