Pregovaranje ipak nije završeno nego samo zamrznuto do početka 2016. godine. Potvrdio nam je to sam Popović.

'Rekli smo ovako, do 1. siječnja 2016. zamrzavamo pregovore, a onda ih ponovno otvaramo', kaže vlasnik Kanaana.

Tada će pred sobom imati rezultate za 2015. temeljem kojih će potencijalni kupci moći vidjeti jesu li poslovanjem ovih Donjomiholjčana zadovoljni, a u Kanaanu pak jesu li ostvarili ono što su i zacrtali.
'Uglavnom, suradnja s Atlanticom jako je dobra. Oni su korektan partner u cijeloj priči i vrlo sam zainteresiran za igrača kao što je Emil Tedeschi. Zainteresiran sam razgovarati na realnoj osnovi', kaže Popović.

Ugovor o strateškoj suradnji

Naime, njegovu tvrtku s Atlanticom veže ugovor o strateškoj suradnji. Donjomiholjčane on obvezuje da rade po specijalnim uvjetima za zagrebačku kompaniju, a Atlanticovi ljudi ulaze u Kanaanove pogone pa čak, kako navodi prvi čovjek ove tvrtke, sugeriraju i da zajedno kreiraju neke proizvode.

'Pozicioniramo se na tržištu malo drugačije, radimo njihove proizvode po njihovoj recepturi i u samoj proizvodnji ih tretiramo kao strateškog partnera jer su nam najveći kupac', objašnjava Popović.

No s obzirom na to da je Kanaan u vrijeme kada je Atlantic lani snimao tu tvrtku upravo kupio novu proizvodnu liniju, Popoviću je i to bio jedan od razloga da tada odbije prodaju jer 'se želio uvjeriti kako će se stvari nakon njegove instalacije i stavljanja u funkciju dalje razvijati'.

'Zašto bi netko platio ono što će možda biti, a možda i ne? Sada ćemo imati 2015. kao referentnu godinu iz koje ćemo vidjeti jesmo li ostvarili ono što smo rekli i jesu li oni zadovoljni tim rezultatima. Onda nije postojala realna osnova jer smo kupovali novu liniju i nismo znali što se može ostvariti', nastavlja on.

Rast iz godine u godinu

'Već deset godina, otkada su prvi interes pokazali Lorenz i Intersnack, uvijek ponavljam istu rečenicu, platite mi ono što ne mogu odbiti, i prodat ću tvrtku', jasan je u svojem stavu.

Kanaan, dodaje, nije trenutačno u poziciji da se mora prodati jer je riječ o tvrtki koja iz godine u godinu raste te ostvaruje sve bolje rezultate. S Atlanticom i Tedeschijem se želi, ako je moguće, dogovoriti, a ako ne, bit će partneri u poslu i nastavljaju dalje.

'Tedeschi je vrlo korektan i dok ne završim pregovore s njima, nema novoga igrača, nema šanse. Držim svoju riječ i to je moj princip. Oni su se prvi javili i ukazali nam povjerenje', poručuje vlasnik Kanaana koji očekuje kako će kraj 2015. dočekati s 20 posto većim prihodima nego lani.

Novac iz europskih fondova

Takav rast u Kanaanu je konstantan posljednjih godina. Kapacitet tvornice u Donjem Miholjcu trenutačno je 1.100 kilograma čipsa te oko 400 kilograma flipsa na sat. Tijekom jednog sata ovdje se ukupno proizvede tona i pol snacka. Iz IPARD-a su dobili i 4,95 milijuna kuna za proizvodnju čipsa iz krumpira.

'Novac koji smo dobili iz IPARD-a vrlo je interesantan. Kupili smo najbolju liniju za proizvodnju čipsa koja u ovom trenutku postoji na tržištu kapaciteta 750 kilograma na sat', napominje.

Kad smo kod brojki, Kanaan je lani zabilježio prihod od 84 milijuna kuna što je rast od blizu 10 posto. Dobit tvrtke je iznosila 3,38 milijuna kuna. Kanaan ima 84 zaposlena. Da mu cijelo vrijeme krize dobro ide govori podatak da su prihodi tvrtke 2010. iznosili 45 milijuna kuna, da bi se do danas udvostručili.

Problem sa sirovinom i zemljištem

Problema i dalje imaju s krumpirom, ali i zemljom. Zadovoljni bi bili kada bi uspjeli zakupiti barem 300 hektara državnog zemljišta za što su spremni ponuditi čak pet do deset puta više nego drugi, ali je to proces koji, dodaje, koči lokalna samouprava. Za godišnju proizvodnju potrebno im je i 15.000 tona krumpira.

'Veći dio krumpira koji koristimo je domaći, ali dio moramo uvoziti iz Francuske i Njemačke. Omjer je 80:20 u korist domaćeg', kaže.

Ljudi su zainteresirani za uzgoj, ali je problem klima koja se promijenila. Proizvodnja krumpira postala je  tehnološki vrlo zahtjevna jer su potrebni strojevi za obradu, a najvažnija je stvar navodnjavanje.

'Krumpir se jednostavno više ne može proizvoditi bez sustava za navodnjavanje, previše je rizično', zaključuje Popović.