Svjetski ekonomski forum (WEF, World Economic Forum), organizacija najpoznatija po godišnjem okupljanju bogatih i utjecajnih koje se svakog siječnja održava u švicarskom gradiću Davosu, ovih dana objavila je izvještaj koji se bavi očekivanim kretanjima na tržištu rada u iduće četiri godine i predviđa daljnji nastavak trenda zamjene ljudskog rada automatizacijom, robotima, računalima i strojevima.

Izvještaj nazvan 'Budućnost poslova' drugi je takav (prvi je objavljen 2016.) i rezultati se baziraju na anketi provedenoj na globalnom uzorku više od 300 kompanija koje zapošljavaju 15 milijuna ljudi, predstavljaju 12 industrijskih sektora i 20 velikih gospodarstava koja zajednički čine oko 70 posto svjetske ekonomije. Anketa je provedena krajem prošle i početkom ove godine, a očekivanja kompanija odnose se na razdoblje od 2018. do 2022.

Među dobivenim rezultatima tako se nalazi i predviđanje da će do 2022. čak 54 posto svih danas zaposlenih trebati ili prekvalifikaciju ili znatno dodatno obrazovanje kako bi zadržali radno mjesto. Među njima najveći dio će trebati dodatno školovanje u trajanju do šest mjeseci, no deset posto će se morati baciti na više od godinu dana dodatnog obrazovanja, predviđaju direktori za upravljanje ljudskim resursima koji su odgovarali na anketu WEF-a.

Među znanjima i vještinama za koje se očekuje da će im rasti značenje nalaze se: analitičko razmišljanje, inovacije, tehnološki dizajn, programiranje, savladavanje novih tehnologija i mnogi drugi koji su očito vezani za porast značenja tehnologije kako u društvu, tako i na tržištu rada. Najveći porast potražnje bit će za zanimanja poput analitičara podataka, softverskih inženjera ili stručnjaka za društvene medije i e-trgovinu.

Glavni pokretači promjena koje su identificirali u izvještaju i koje će oblikovati razvoj tržišta rada idućih godina su: sveprisutni mobilni internet visokih brzina, umjetna inteligencija, široko prihvaćanje analize velikih količina podataka i tehnologije (informatičkog) oblaka.

Istraživanje je otkrilo da od ukupnog radnog vremena danas 29 posto otpada na rad strojeva i robota, a očekuje se da će do 2022. godine taj udio porasti čak na 42 posto. Naravno, ne radi se isključivo o kupnji novih strojeva ili robota, već i o dodatnom razvoju tehnologije koja se već danas koristi u smislu poboljšavanja programskih algoritama, umjetne inteligencije, strojnog učenja ili korištenja virtualne stvarnosti.

Ovisno o gospodarskom sektoru u kojem posluju, između 23 i 37 posto anketiranih kompanija namjerava u iduće četiri godine početi koristiti robote, pokazuje anketa, a tri petine poslodavaca očekuje da će znatno promijeniti način na koji proizvode i distribuiraju svoje proizvode. Izvan uske operative, u planiranju širenja poslovanja, odnosno lokacija za nove poslovne jedinice, znatna većina kompanija - njih 74 posto - navodi da će kao ključni faktor u odluci gdje će zapošljavati nove ljude biti lokalna dostupnost kvalificiranih ljudi. Tek manji dio tvrtki na prvo mjesto stavlja trošak rada, trošak proizvodnje ili neke druge faktore.

Gotovo polovica anketiranih kompanija očekuje da će automatizacija dovesti do djelomičnog smanjivanja broja zaposlenih, barem u odnosu na poslove koji postoje danas. Istovremeno, 38 posto tvrtki očekuje da će sadašnji zaposleni dobiti nove zadatke, a četvrtina njih očekuje stvaranje potpuno novih radnih mjesta. Usto, kompanije očekuju da će jače koristiti vanjske suradnike za usko specijalizirane zadatke i poslove, a mnoge najavljuju i puno fleksibilnije uvjete rada za sadašnje zaposlenike, kao i veći udio poslova koji se mogu obavljati bez potrebe za dolaskom u urede.

U WEF-u na najavljene promjene ne gledaju pesimistično. Naprotiv, smatraju da 'promjene, ako se njima pametno upravlja, mogu donijeti novo doba dobrog posla, dobrih poslova i bolje kvalitete života za sve', ali ipak upozoravaju da ako se tim promjenama bude upravljalo loše, to predstavlja 'rizik proširivanja razlike u obrazovanju, veće nejednakosti i šire polarizacije'.

Kroz sve anketirane industrijske sektore do 2022. udio novokreiranih poslova i zanimanja skočit će s današnjih 16 na 27 posto, dok će udio radnih mjesta za koja nestaje potreba pasti s 31 na 21 posto. Oko polovice današnjih ključnih poslova – što čini glavni dio zapošljavanja u svim sektorima – ostat će stabilno i do 2022.

Unutar anketiranih kompanija koje broje nešto više od 15 milijuna zaposlenih procjene pokazuju da bi sve očekivane promjene trebale rezultirati gotovo milijunskim padom broja radnih mjesta te otvaranjem novih 1,74 milijuna pozicija. Rezultat bi dakle trebao biti neto porast broja radnih mjesta. Ekstrapolacijom tih trendova na velike kompanije u globalnom tržištu, isključujući poljoprivredu, dolazi se do brojki da bi daljnja automatizacija mogla izbrisati 75 milijuna radnih mjesta. No istovremeno bi se trebalo stvoriti i novih 133 milijuna poslova 'koji će biti bolje prilagođeni novoj podjeli rada između ljudi, strojeva i algoritama'.

Svjetski ekonomski forum upozorava da se procijenjene brojke treba 'uzeti s oprezom' zato što predstavljaju samo dio globalnog tržišta rada, no ipak mogu poslužiti kao naznaka vrste prilagodbi koje se moraju provesti kako bi se olakšao prelazak radne snage sa starih poslova na nove. Rezultati istraživanja 'predstavljaju dvije usporedne i međusobno povezane promjene u prilagodbi radne snage: (1) snažan pad broja nekih radnih mjesta kako pojedini poslovi vezani uz njih postanu automatizirani ili jednostavno višak i (2) snažan rast novih proizvoda i usluga te s njima povezanih zadataka i poslova – koje stvaraju prihvaćanje novih tehnologija i društveno-ekonomski razvoj'.

Budućnost globalnog, pa tako i lokalnih tržišta rada izgleda nije isključivo crna, no daleko od toga da je bezbrižna. Istraživanje Svjetskog ekonomskog foruma dobro ukazuje na vjerojatne promjene do kojih će doći na tržištu rada. Sudbina radnika ovisi o tome koliko će te preporuke poslušati lokalne, odnosno nacionalne vlasti.

Ako je suditi po dosadašnjem iskustvu i strategiji sadašnjih hrvatskih vlasti, domaći će građani i dalje obilato opsluživati inozemna tržišta rada poput njemačkog, irskog i drugih, dok će domaći poslodavci istovremeno panično tražiti kvalificirane radnike. U Hrvatskoj je teško, danas i u budućnosti, očekivati razvoj primjene umjetne inteligencije kad već nedostaje i one obične ljudske.