Slični prosvjedi, obilježeni u nekim slučajevima i nasiljem, povremeno su uzrokovali velike obustave rada u Nizozemskoj u posljednjih nekoliko godina. Usmjeravajući se na planirane mjere za borbu s kroničnim onečišćenjem dušikom, tamošnji prosvjed čak je iznjedrio novu političku stranku 2019., Agrarno-populistički pokret poljoprivrednika (BBB).

U Belgiji, Španjolskoj i Francuskoj poljoprivrednici su također izašli na ulice da bi izrazili svoje nezadovoljstvo učincima planiranih ekoloških reformi i visokim troškovima. Poljska i druge istočnoeuropske države doživjele su slične valove prosvjeda, iako su se oni uglavnom odnosili na uvoz jeftinog ukrajinskog žita u EU.

Jan Douwe van der Ploeg, agrarni sociolog i bivši profesor na Sveučilištu Wageningen u Nizozemskoj, vidi važnu zajedničku točku za mnoge od ovih slučajeva: obrana statusa quo.

Zabrinutost često uključuje 'pravo na nastavak korištenja subvencija stečenih tijekom povijesti ili na nastavak korištenja fosilne energije ili pesticida. Sve su to vrlo jasni izrazi industrijalizirane poljoprivrede', rekao je za Deutsche Welle.

Što zamjeraju poljoprivrednici?

Iako je prosvjede lako staviti u jednu cjelinu, oni su uglavnom potaknuti specifičnim nacionalnim situacijama. Njemački prosvjedi odnose se na subvencije za dizelsko gorivo, španjolski poljoprivrednici nedavno su krenuli u akcije protiv mjere štednje vode, a zabrinutost francuskih demonstranata uključivala je troškove navodnjavanja i goriva, kao i trgovinsku politiku EU-a.

Zbog cijena gnojiva i goriva, koje su skočile nakon ruske invazije na Ukrajinu, poljoprivrednici negoduju diljem Europe unatoč mnogo višim cijenama hrane na policama supermarketa.

Prema Anne-Kathrin Meister iz Saveza njemačke ruralne mladeži (BDL), poljoprivredni prinosi jednostavno ne mogu pratiti rastuće troškove. 'Usporedite li povećanje samo cijena strojeva, pesticida i gnojiva, prinos se nije povećao u istoj mjeri', rekla je Meister za DW.

Poljoprivredni sektor se sam po sebi ne protivi reformi zaštite okoliša, ali treba mu više potpore, naglasila je Meister. 'Poljoprivrednici su prvi pogođeni kada su flora i fauna u lošem stanju', rekla je. Ali ekološki troškovi dolaze s cijenom koju bi potrošači također trebali biti spremni platiti, dodala je.

Podrška s krajnje desnice, bila dobrodošla ili ne

Njemačka vlada također je zabrinuta da bi prosvjede mogla preuzeti krajnja desnica, kao što je ovoga tjedna jasno rekla ministrica unutarnjih poslova Nancy Faeser. Ministar gospodarstva Robert Habeck oglasio je uzbunu zbog 'fantazija o državnom udaru' koje kruže internetom, kao i zbog isticanja nacionalističkih simbola.

U ponedjeljak su mnogi traktori imali transparente s logotipom krajnje desne nacionalističke stranke Alternativa za Njemačku (AfD).

Joachim Rukwied, predsjednik Udruge njemačkih poljoprivrednika, pokušao je distancirati prosvjede od ekstremista. 'Ne želimo desničarske i druge radikalne skupine sa željom da sruše vladu na našim demonstracijama. Mi smo demokrati', rekao je Rukwied.

Klimatski ciljevi u opasnosti?

Iz Bruxellesa se nervozno promatra nemir poljoprivrednika. Dužnosnici EU-a iznad svega su zabrinuti zbog odbijanja ambicioznog klimatskog cilja - postizanja 'neto nulte' emisije do 2050. godine. Planirane promjene u poljoprivredi uključuju smanjenje kemijskih pesticida za 50 posto do 2030.

Budući da su izbori u EU zakazani za lipanj, neki se brinu koliko bi ovi dobro osmišljeni planovi bili sigurni ako Europski parlament skrene udesno.

Prema Marcu Contieru, aktivistu iz europskog ogranka skupine za klimatske kampanje Greenpeace, ovaj je rizik bio u potpunosti vidljiv tijekom političkih previranja oko zakona o obnovi prirode. On je prošle godine tijesno izglasan u Europskom parlamentu nakon otpora koji je u posljednji trenutak predvodila Europska pučka stranka desnog centra. EPP, koja je najveća skupina u zakonodavnom tijelu, pozicionirala se kao braniteljica interesa poljoprivrednika protiv planova za vraćanje poljoprivrednog zemljišta u prirodno stanište.

'Konzervativne stranke, kao i desničarske stranke odlučile su koristiti ili zloupotrijebiti poljoprivredne zajednice kao izborni alat za postizanje boljih rezultata', rekao je Contiero za DW. Između 2005. i 2020. oko 5,3 milijuna farmi zatvoreno je diljem EU-a — pretežno malih, istaknuo je Contiero, pozivajući se na procjene statističke agencije EU-a Eurostat. Količina obradivog poljoprivrednog zemljišta ostala je stabilna.

'To je trećina svih poljoprivrednika u Europi koja je upravo nestala zbog financijskih problema', rekao je Contiero i zaključio: 'Praviti se da obrana sadašnjeg sustava znači obranu poljoprivrednika čista je laž.'