Nakon objave poraza u arbitraži tada još svježi premijer Andrej Plenković na Badnjak je sazvao konferenciju za novinare, na kojoj je najavio da će Hrvatska od MOL-a otkupiti njihov udio u Ini i vratiti najveću domaću naftnu kompaniju u hrvatske ruke. No to se još nije dogodilo, tek je proteklog tjedna objavljeno da se kreće u odabir savjetnika koji će Vladi pomoći odrediti vrijednost Ine i odlučiti tko bi bio najprikladniji strateški partner. 

Kada je objavljeno da je arbitraža izgubljena, Mađari su objavili neke njezine dijelove navodeći da Hrvatska nije uspjela dokazati mito. Hrvatski mediji u subotu su objavili nove detalje iz arbitražne odluke, iz kojih je vidljivo to koliko je inzistiranje na Sanaderovom primanju mita bilo promašeno, a u nekim dijelovima i posve izvještačeno.

Glavni urednik portala Energypress.net Ivan Brodić za tportal je rekao da ako ako navodi iz arbitražne presude stoje, pokazuju spregu politike i pravosuđa radi zadovoljenja populističkih ciljeva i igranja na najniže strasti birača. 'Kako drugačije objasniti montiranje snimke od strane Uskoka, pristranost suca ili pak mogućnost da ključni svjedok niti nekoliko godina nakon presude nije u proračun vratio casus beli slučaja - pet milijuna eura kojima je navodno počinjeno kazneno djelo mita za upravljačka prava u Ini', rekao nam je Brodić. 

Tportal pojašnjava pet ključnih momenata u ovoj složenoj priči: tri točke koje se odnose na propuste zbog kojih je arbitraža izgubljena te dvije točke koje pojašnjavaju što Vlada može poduzeti i kako će cijeli slučaj vjerojatno završiti. 

1. Arbitri: Turudić nije pošteno sudio Sanaderu  

Za arbitre u Ženevi sporno je to što sa suđenja Sanaderu koje je vodio sudac Ivan Turudić nisu postojali nikakvi transkripti, već samo sažetak svjedočenja koje je diktirao sudac. Zbog toga ono što je sudac unio u zapisnik predstavlja samo njegovo viđenje izjava svjedoka.

Svoj zaključak arbitri temelje na Turudićevim intervjuima u kojima je izjavio da za sebe rezervira ponovno suđenje. 'Žalosno je to što je sudac odlučio o slučaju govoriti u javnosti, a iz onoga što je rekao u intervjuu lako je zaključiti da je naumio donijeti jednaku odluku', piše u presudi. 

2. Za sud u Ženevi Ježić je nepouzdan svjedok 

Nakon što su odbacili Turudića kao neozbiljnog suca arbitri se prihvaćaju Roberta Ježića, krunskog svjedoka koji je Sanaderu trebao uplatiti famoznih pet milijuna eura mita. Nažalost po hrvatsku stranu, arbitri u Ženevi nisu povjerovali Ježiću ni riječi. 

'Ježić je tajnovit čovjek, odavno poznat u Hrvatskoj po bogatstvu i političkim vezama', piše u obrazloženju presude, uz opasku da je on potpuno nepouzdan svjedok, a potrudili su se i sastaviti tablicu svih njegovih laži. Arbitrima je sumnjivo to što Ježić nikad nije uplatio u državni proračun pet milijuna eura, koji su navodno bili namijenjeni Sanaderu, a i bilo im je čudno to što mu je dopušteno da ode iz Hrvatske. Zaključno, švicarski arbitri vjeruju da je USKOK zapovjedio Ježiću što mora reći kako bi se Sanadera moglo osuditi. 

3. Ekspert: Snimka Sanadera i Hernadija je montaža

Koliko je apsurdan i tragikomičan hrvatski pokušaj dokazivanja mita pred sudom u Ženevi, možda najbolje ilustrira činjenica da je poznata snimka ručka Sanadera i šefa MOL-a Zsolta Hernadija montažom skraćena kako bi podržala Ježićevo svjedočenje. 

Njezinu autentičnost opovrgnuo je britanski specijalist za borbu protiv korupcije, organiziranog kriminala i terorizma koji je ustvrdio da je snimka krivotvorina i da je kraćena bez nekog posebnog razloga. Drugim riječima, snimka je beznačajna i, što je još gore, njome je manipulirano tako da podrži lažno svjedočenje. 

Štoviše, sud u obrazloženju dobacuje kako davatelji mita obično poduzmu osnovne mjere opreza, poput organiziranja fiktivnih transakcija, radije nego da se izlažu da daju mito na ovako nespretan ili opasan način, kakav je opisan u Ježićevim pričama ili kao što se vidi na snimci koja ništa ne dokazuje.

4. Je li gotova bitka za Inu?

Izgubljena arbitraža u ovom slučaju nije kraj arbitražnog rata za kontrolu nad Inom. Naime u Washingtonu traje spor koji je pak MOL pokrenuo protiv Hrvatske. MOL je prvi pokrenuo arbitražu protiv Hrvatske, i to u studenom 2013. U tom sporu MOL tvrdi da Vlada nije ispunila obveze iz Glavnog ugovora o plinskom poslovanju i njegovih dodataka iz 2009. Njime se država tada obvezala da će od Ine preuzeti skladištenje i prodaju plina te cjelokupnu Ininu domaću proizvodnju plina otkupljivati po tržišnim cijenama u idućih 15 godina.

To se ipak nije dogodilo, već je Ina preko svoje tvrtke Prirodni plin nastavila lokalnim distributerima prodavati plin po reguliranoj cijeni, a kupovati ga od Ine kao proizvođača po višoj cijeni. Nagomilali su se tako gubici pa su u MOL-u izračunali da su izgubili oko dvije milijarde kuna, što će i naplatiti od države ako dobiju slučaj. 

5. Kako će završiti cijeli slučaj? 

Hrvatska je u crnoj seriji. Izgubljena je arbitraža u Ženevi, žalba na nju je odbijena, a MOL sada traži da se odluka poštuje u Sjedinjenim Američkim Državama, pozivajući se na Njujoršku konvenciju o priznanju u izvršenju stranih arbitražnih odluka, koju je potpisala i naša zemlja. 

Sanaderu se zbog Ine ponovno sudi nakon što je Ustavni sud poništio prvostupanjsku osuđujuću presudu koju je donio sudac Turudić. Bijeg iz nezavidne pozicije možda bi mogla biti nagodba s MOL-om, koju je prema pisanju Večernjeg lista Vlada već pokušala inicirati. U državnom proračunu za ovu godinu je osigurano 161 milijun kuna za potrebe savjetovanja i zastupanja vezano za Inu i odnose s MOL-om.

Plan Vlade je do kraja godine izabrati konzultanta koji će, osim procjene vrijednosti MOL-ova paketa, imati zadatak prezentirati sve prednosti i mane dva scenarija. Prvi je da Hrvatska samostalno krene u otkup dionica Ine, vrati je u svoje ruke i onda traži strateškog partnera. Drugi predviđa da se odmah pronađe strateški partner s kojim bi se išlo u otkup MOL-ova paketa.

'Jedini scenarij je sjedanje za stol i dogovor s mađarskom stranom. Za to nam nije trebala arbitraža. Sada, kao vlasnici drugog po veličini paketa dionica INA-e, više nemamo aduta, bit ćemo prisiljeni dogovoriti se po tuđim uvjetima i još platiti cijenu arbitraže. Ako izgubimo i drugu arbitražu bit će to snažan udar na proračun', dodaje Brodić te poručuje: 

'Najrealniji scenarij je da MOL otkupi još dionica od države ili se potpiše novi upravljački ugovor, realno je i to da MOL i država dogovore prodaju dionica nekom investitoru koji bi otkupio 75 posto dionica ukupno i time riješio situaciju stvaranja poslovne strategije Ine, a najmanje je realna opcija kako će država sakupiti novac za otkup MOL-ova udjela putem inicijalne javne ponude HEP-a, jer tih 25 posto elektre je daleko manja vrijednost od dvije milijarde eura koliko vrijedi MOL-ov udio u Ini'.