Za hrvatske prilike i ne zvuči nevjerojatno podatak da su upravo potezi Vlade proizveli krizu u splitskoj vinarskoj kući - najprije je naložena njezina selidba iz centra Grada u Sjevernu luku, a sada se od potencijalnih kupaca traži da podmire troškove tog postupka. Sindikalisti tvrde da je cijela akcija smišljena kako bi se Dalmacijavino dovelo u stečaj i preko stečajnih sudaca i upravitelja jeftino rasprodalo desetke vrijednih nekretnina.

'To nećemo dozvoliti, ako treba, pojavit ćemo se idućeg tjedna pod Vladinim prozorima u Zagrebu', najavio je predsjednik Nezavisnog sindikata Dalmacijavina Lukica Bucat

Na posljednji natječaj za prodaju 79,82 temeljnog kapitala ove tvrtke pristigle su dvije ponude: od američke tvrtke Traubi International te Dalmacijavino ESOP, tvrtke koju su osnovali sami radnici. Nakon otvaranja ponuda u ponedjeljak iz agencije za upravljanje državnom imovinom AUDIO proširio se glas da nijedna neće biti prihvaćena jer nisu udovoljeni uvjeti po kojima se traži 100 milijuna kuna potrošenih na pozajmice za plaće i otkup vina te preseljenje pogona.

'Nitko od nas nije ni tražio preseljenje, to je bila odluka države. Još jedna u nizu nelogičnih i nenormalnih, zbog kojih i jesmo u ovoj situaciji', kazao nam je sindikalist Bucat.

Tvrtka koju su osnovali radnici, pojašnjava, državi je ponudila podmirenje 20 milijuna kuna troška pozajmica za plaće, a planirala je nakon preuzimanja založiti jednu od nekretnina i novcem od kredita pokrenuti proizvodnju, koju bi u roku od pet godina učetverostručili i doveli na razinu od 25 milijuna litara godišnje

Kako doznajemo, i drugi ponuđač na natječaju, američka tvrtka izraelskog vlasnika Salamona Berkowitza, također nije udovoljio uvjetima i nije dostavio jamstva za plaćanje 100 milijuna kuna državnih potraživanja. I kod njega i kod radnika postoji dobra volja čak i za suradnju u preuzimanju Dalmacijavina, samo kako bi se proizvodnja što prije pokrenula.

Zbog poreznog duga Dalmacijavino danas nema odobren trošarinski broj, pa ne može proizvoditi žestoka pića niti svoje proizvode plasirati u inozemstvo. Radi se o očitom začaranom krugu: radnici koji mjesecima nisu primili plaću svejedno žele raditi, država kao većinski vlasnik oteže i komplicira privatizaciju, tako gomila dugove i sama radi na svoju štetu, a sve je veća opasnost od gubitka tržišta za tvrtku sa 441 zaposlenim i gotovo pet tisuća kooperanata

Problem će se očito prenijeti na buduću vlast, osim ako pritisak radnika ne urodi plodom i ne natjera Jadranku Kosor i njezine ministre na pametnije i odgovornije upravljanje državnim vlasništvom.