Međutim, ukazao je i na pokazatelje stope ovisnosti i dobrovoljne štednje prema kojima je Hrvatska lošija od prosjeka EU-a. Dok u EU-u na jednog umirovljenika dolazi četiri zaposlena u Hrvatskoj je taj omjer 1,26 naprema 1. Istovremeno u EU-u preko 30 posto zaposlenih koristi dobrovoljnu štednju, a u Hrvatskoj samo pet posto.

Kristijan Bauk iz Allianz osiguranja na ove je podatke dodao usporedbu iznosa premija životnih osiguranja u EU-u i RH kao jednog od važnijih oblika štednje i rasterećenja državnog financijskog sustava, a to je 1.700 američkih dolara po glavi stanovnika EU-a, naspram svega 100 dolara po stanovniku u Hrvatskoj. 'Sve ovo ukazuje na potrebu da ponudom svojih proizvoda osiguravatelji sudjeluju i u ulaganjima i u štednji i kroz njih omoguće građanima i financijske beneficije, porezne olakšice kao i rasterećenje državne blagajne', rekao je Buk.

Očito je da se nameće potreba za nekom temeljitom promjenom, na što ukazuju i projekcije Europske komisije za razdoblje od 2007. do 2060, prema kojima će troškovi javnog mirovinskog sustava u nekim zemljama EU-a iznositi i do 25 posto BDP-a. Na tom tragu, HUO, kao udruženje društava za osiguranje izradio je Prijedlog strateškog okvira poticanja mirovinskih proizvoda, koje bi zajednički usuglašavali i provodili Ministarstvo financija, Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, HANFA, HUO i ostale zainteresirane strane.

Budući da je prema svim pokazateljima vrlo skoro moguć potpun krah javnog mirovinskog osiguranja, izlaz se treba naći u alternativi, dobrovoljnoj štednji i korištenju proizvoda koje nude osiguravatelji. Hrvatska udruga osiguravatelja u razgovorima sa oba ministarstva, i pozivom da se priključe javnoj i stručnoj raspravi o ovoj temi izradila je pet ključnih točaka na kojima bi se moralo zasnivati poticanje štednje i korištenja cijele palete proizvoda koje osiguravatelji nude.

Kao prvo, definirati i uobličiti projekt Financijske pismenosti stanovništva koja je u Hrvatskoj na niskim granama, pozivajući prije svega državu da se sa ovim problemom pozabavi već kod školskog obrazovanja. Kao najbolji primjer, susjedi su nam Slovenci koji već od predškolskog obrazovanja (u vrtićima) imaju određena predavanja i radionice u kojima približavaju svijet financija mladeži, a u osnovnom i srednjoškolskom sustavu, financijsko opismenjavanje (što je štednja, što su životna osiguranja, kako kombinirati obveznu i dobrovoljnu štednju itd.) praksa je koja se provodi već dugi niz godina.

Drugo, definirati što su to proizvodi dobrovoljne štednje za mirovinu i njihove karakteristike (način isplate kapitalizirane štednje za mirovinu, strategije ulaganja i moguća rizičnost proizvoda). Treća točka Prijedloga odnosi se na zakonski i regulatorni okvir, tj. ujednačavanje pravila poslovanja, kao i jedinstveni zakonski i regulatorni tretman institucija koje pružaju dobrovoljnu štednju za mirovinu ili isplatu kapitaliziranih mirovina. Četvrto, formiranje jedinstvene ciljane poticajne politike kojom bi se trebalo preispitati opravdanost i učinke državnih poticajnih sredstava i, kao posljednja, peta točka je učinkovit nadzor, sigurnost i održivost ponuđenih proizvoda