Dječak ubojica tijekom četverosatnog ispitivanja u utorak ispričao je da je ideju ubijanja u svojoj školi 'Vladislav Ribnikar' dobio gledajući dokumentarni film u kojem se spominjalo masovno ubojstvo, neslužbeno doznaje 'Blic'. Na internetu je zatim pretraživao pojmove na temu pucnjava i ubojstva, te analizirao što su počinitelji radili i gdje su 'griješili' pri izvršenju svojih zločina.

Njegovo svjedočenje bit će pod povećalom istinitosti jer se neposredno nakon ubojstva ponašao potpuno drugačije: hladno, distancirano, bez osjećaja kajanja ili povezanosti s oscem, majkom, sestrom.

'Jučer je rekao da se kaje. Nije želio da vidi slike prijatelja koje je ubio i objašnjavajući je rekao kako mu je neugodno', ispričao je izvor za 'Blic'.

Govoreći o obiteljskim odnosima, dječak ubojcia je tijekom svjedočenja naveo kako nisu postojala posebna pravila u kući. Nije bilo kažnjavanja, osim 'blage kazne oduzimanja telefona'. Od njega i sestre se očekivalo da budu pristojni i kulturni.

Odnos s ocem je opisao kao dobar, a za majku je rekao da je brožna, osjećajna, pametna i dobra. Rekao je da su se roditelji lijepo slagali te da mu sada nedostaju otac, majka, sestra, pas i ujak.

Dječak ubojica je ispričao i kako je igrao popularnu video igru 'Valorant', takozvanu 'pucačinu' u kojoj timovi od petero igrača napadaju jedni druge. Riječ je o donekle kontroverznoj igri zbog svoje zajednice koja se smatra najtoksičnijom na svijetu.

Istraživanja su, naime, pokazala da je čak 80 posto svih igrača 'Valoranta' u nekom trenutku igranja doživjelo online zlostavljanje od svojih suigrača. Pod toksičnošću se u ovom smilu smatra verbalno uznemiravanje, psovanje i prijetnje smrću, ali i blaža negativna ponašanja poput namjernog gubljenja ili napuštanja mečeva.

U dosadašnjem tijeku istraživanja motiva dječaka ubojice još nema čvršće povezanosti između igranja ove video igre s planiranjem i izvršenjem masovnog ubojstva u školi 'Ribnikar'.

Dječak ubojica je tijekom ispitivanja rekao kako ne poznaje osobe s kojima se igrao.

Prema saznanjima 'Blica', dječak ubojica je svjedočio da je na ideju ubojstva došao mjesec dana prije zločina, gledajući dokumentarni film, a sve je planirao između dva i tri tjedna.

Na početku je sastavio kraći popis učenika koje je namjeravao ubiti, ali ga je poslije proširio s više imena. Tvrdi da je, navodno, listu sastavljao 'tako da je više razmišljao koga ne bi pogodio'.

Rekao je kako mu 'nije bilo lako doći do oružja'. Sef s pištoljem postavljen je vrlo visoko, skoro pri stropu, a morao je saznati i šifru za otključavanje.

'Kada ga je tata otključavao vidio sam da je šifra 637', objasnio je dječak ubojica kako je došao do oružja.

U iskazu je potvrdio da njegov otac voli oružje i da ga je vodio u streljanu. Rekao je da mu je prvi kontakt s oružjem omogućio instruktor na streljani kojega je opisao kao mršavog, sijedog, kratke kose i srednjih godina. Naveo je kako ga obučavao na pištolju 'Glock', a povremeno je bilo i drugih instruktora čija imena ne zna.

Oružje iz očevog sefa prvi je puta uzeo nekoliko dana prije 1. svibnja. Isprobao je 'zbrojovku' iz koje je kasnije kobnog dana i pucao. Zapaljive koktele, koje je također ponio u školu, napravio je sam u kućnom toaletu. Kupio je etanol u ljekarni i napunio boce, a za fitilj poderao svoju majicu.

Prema saznanjima 'Blica', dječak ubojica je potvrdio da uoči ubojstva pretraživao internet o kaznama koje bi mogao dobiti zbog počinjenog zločina. Očekivao je da će dobiti 'nekakvu kaznu' i zbog toga se premišljao hoće li provesti plan.

Tvrdi da je definitivnu odluku o ubojstvu donio 3. svibnja. Repetirao je očev pištolj već u stanu, a imao je četiri okvira s po 18 metaka.

Prvo je bio u dvorištu škole, gdje je uočio čuvara i rekao mu da uđe u školu. Dječak tvrdi da se tada uplašio da će ga čuvar razotkriti i na trenutak se pokolebao, poželio je nazvati majku i odustati. Ipak je zapucao, a školski čuvar je bio njegova prva žrtva.

Poslije je ubio devetero učenika, najprije u školskom hodniku, a potom i u učionici. Tvrdi da se jasno sjeća svega iz hodnika i na koga je pucao, ali da u učionici 'nikoga nije prepoznao' i da 'nije primjetio krv'.

Poslije kobnog pohoda razoružao se i prijavio policiji putem telefonskog poziva. To je nekarakterističan potez za masovne ubojice u školama koji mahom izvršavaju samoubojstvo poslije zločina ili poginu u obračunu s policijom.

'Pozvao sam policiju i predao se jer sam se u trenutku uplašio da me netko ne ubije zbog onoga što sam napravio', rekao je dječak ubojica priliko svjedočenja.

Kaže da sada ne zna za svoju budućnost, ali zna da neće biti normalna. Dodao je i da ne zna ni za roditelje, ali i za njih isto misli da neće imati normalnu budućnost, piše Blic.