Bio je sudionik ZOI-a u norveškom Lillehammeru 1994., te japanskom Naganu četiri godine kasnije. Definitivno veliki gubitak za hrvatski sport
Novom listu danas je iz više izvora potvrđen identitet 50-godišnjaka koji je na mjestu poginuo u sinoćnjoj stravičnoj nesreći u tunelu Pećine, jednog od dvojice za koje je koban bio sudar 'minija' i teretnog vozila.
Radi se o Antoniju Račkom, Delničaninu s riječkom adresom, proslavljenom hrvatskom skijaškom olimpijcu i sudioniku Zimskih olimpijskih igara u norveškom Lillehammeru 1994., te japanskom Naganu četiri godine kasnije. Neslužbeno Novi list doznaje i kako je među ozlijeđenima u nesreći njegov sin.
Prije nešto više od dvije godine, Rački je dao intervju za Novi list u kojem se prisjetio svojih sportskih dana. Govorio je o ZOI u Lillehammeru gdje je u maratonu u skijaškom trčanju osvojio 52. mjesto, dok je još nastupio i u utrkama na 10 kilometara klasično (79. mjesto), kombinaciji (71. mjesto) i 30 kilometara slobodno (63. mjesto). Četiri godine kasnije bio je i na Olimpijskim igrama u Naganu, ali zbog bolesti nije stigao do cilja u utrci na 10 kilometara, dok u utrci na 30 kilometara nije ni startao.
vezane vijesti
Nastup s 18 godina
'U Lillehammeru sam nastupio s 18 godina. Bile su to prve Zimske olimpijske igre održane u različitoj godini od ljetnih. U to vrijeme smo zaista dobro radili. Imali smo vrhunskog trenera Vladimira Barnasova i napravljen je velik pomak', kaže Antonijo Rački, rođen 18. prosinca 1973. godine u Rijeci, koji je karijeru počeo u skradskom Poletu, a bio je član Goranina i Rijeke-Čavle.
Prisjetio se da su Olimpijske igre vrhunac karijere svakog sportaša.
'Tada sam prvi put trčao 50 kilometara i ostvario najbolji rezultat. Za tih 50 kilometara moraš biti jak u glavi. To nije samo prošetati stazom, treba to otrčati kako treba. Baš sam neki dan na Youtubeu gledao tu utrku. I odjednom – vidim sebe. Oko staze je bilo 300 tisuća ljudi! To se više nikada neće dogoditi. Bilo je prodano 150 tisuća ulaznica, a pustili su još toliko ljudi. Tako nešto neće se ponoviti, pravi deliriij', rekao nam je.
Skijaška obitelj
Antonijev otac Antun Zlatko bio je počasni predsjednik Skijaškog saveza PGŽ-a, nekadašnji skijaš trkač i trener.
'Mi smo mogli birati samo između dva sporta, skijaškog trčanja i nogometa. Danas u Delnicama ima 40 sportova kojima se možeš baviti. Nekad je svako selo imalo svoj klub skijaškog trčanja, od Crnog Luga nadalje. Mi smo iz Poleta iz Skrada jednom došli sa sto trkača na državno prvenstvo. Danas ih ukupno nema toliko', rekao je.
Prestao se natjecati s 23-24 godine.
'U najboljim godinama. Kada je Vuković došao iz Albertvillea, nama su sponzor bile Hrvatske šume. Šteta što je došlo da državne firme ne mogu spozorirati klubove, već je novac išao u HOO. Mi smo tu puno izgubili jer HOO nije mogao dati skijaškom trčanju koliko su davale Hrvatske šume.
No, sve te godine treninga i sve utrke vrijedile su truda za doživljaj utrka na ZOI-u u Lillehammeru, za ta dva tjedna, za tu masu ljudi uz stazu. Olimpijske igre su san svakog sportaša', ustvrdio je prerano preminuli Rački, koji je nakon skijaške karijere ušao u ugostiteljske vode.
