Prizivni sud je, ne navodeći identitete, izvijestio da je odbio prijedlog za Gudeljev uvjetni otpust, prihvativši žalbu tužiteljstva na odluku varaždinskog Županijskog suda koji je Gudelju prethodno odobrio uvjetni otpust na kaznu koja mu treba isteći početkom ožujka 2025. godine.

VKS je precizirao da je prvostupanjski sud, unatoč pozitivnim okolnostima koje zatvoreniku idu u prilog poput ''naročito uspješne'' provedbe programa izdržavanja kazne, izostanka stegovnih i kaznenih postupaka te osiguranog poslijepenalnog prihvata podcijenio težinu, narav i okolnosti kaznenih djela za koje je Gudelj osuđen u odnosu na preostali neizdržani dio zatvorske kazne.

Uz to, VKS ističe da je prvostupanjski sud podcijenio i kriminalnu količinu za koju je Gudelj osuđen.

''Iako iz izvješća kaznionice proizlazi da je zatvorenik priznao kaznena djela te je izrazio kajanje, iz stanja spisa proizlazi da se zatvorenik članovima obitelji koji su ostali iza ubijenih žrtava, nije nikada ispričao za počinjena kaznena djela te pokazao pijetet prema žrtvama i na taj način izrazio svoj kritički stav prema počinjenim kaznenim djelima'', priopćio je VKS.

Stoga apelacijski sud smatra da verbalizirano priznanje djela i izraženo kajanje u konkretnom slučaju nema onaj značaj kakav mu pridaje prvostupanjski sud.

Kako je odnos zatvorenika prema počinjenom kaznenom djelu i žrtvi jedna od okolnosti koja se vrednuje prilikom odlučivanja o uvjetnom otpustu, nije ispravan zaključak prvostupanjskog suda da je u odnosu na zatvorenika u cijelosti postignuta svrha kažnjavanja, nadodaje VKS.

Gudelj je na osječkom Županijskom sudu u srpnju 2010. nepravomoćno osuđen na 20 godina za ubojstvo načelnika osječke policije Josipa Reihl-Kira, predstavnika lokalne vlasti Gorana Zobundžije i Milana Kneževića te teško ranjavanje Mirka Tubića u srpnju 1991. u Tenji.

Tri suđenja za isti zločin

Obrazlažući nepravomoćnu presudu, sudac Damir Krahulec je istaknuo da je dokazano kako je Gudelj znao da Reihl-Kir kao načelnik policije, Goran Zobundžija, potpredsjednik izvršnog vijeća Skupštine općine Osijek, Milan Knežević, skupštinski odbornik i Mirko Tubić, predsjednik MZ-a Tenje idu na pregovore u Tenju, gdje su pobunjeni Srbi stavili barikade na putu prema Osijeku. Zbog toga su ubojstva kao i pokušaj ubojstva okvalificirani kao bezobzirni.

Osječki sud je u obrazloženju presude istaknuo da je Gudelj znao tko se nalazi u Kneževićevu automobilu te je bio ljut na Reihla-Kira i Zobundžiju što kao Hrvati idu na pregovore sa Srbima Kneževićem i Tubićem. Iako je vidio rotirajuće svjetlo, prišao je cesti i s 10 metara udaljenosti iz kalašnjikova u automobil rafalno ispalio 30 metaka.

Od posljedica teških ranjavanja sva trojica su ubrzo umrla, a teško ranjeni Mirko Tubić je preživio.

Prvostupanjski sud je ocijenio da su ubojstva i pokušaj ubojstva počinjeni pri smanjenoj ubrojivosti jer su Gudelju na nadzornoj točki, gdje je bio kao pripadnik pričuvnog sastava policije, dolazile neprovjerene informacije o stradanju oca, majke i stanju kuće.

Gudelju je suđenje na osječkom sudu bilo treće suđenje za isti zločin. Na 20 godina zatvora osuđen je u odsutnosti 1994. Nakon što je iz Australije izručen Hrvatskoj 1996. na njega je primijenjen Zakon o oprostu 1997.

Ustavnom tužbom novo suđenje potaknula je udovica Josipa Reihla-Kira, Jadranka Kir. Hrvatskom pravosuđu Antun Gudelj, koji je živio u Australiji, izručen je u srpnju 2007. godine.