Indijci – ruže
Ukoliko ste ikada prošetali nekom od europskih metropola i sjeli za barski stolac u društvu suprotnog spola, postoji solidna šansa da vam je prišao Indijac i pokušao vam uvaliti ružu. Tipovi nekom čudnom logikom imaju totalni monopol na prodavanje romantičnog bilja po cesti. Zar to stvarno nikom drugom nije palo na pamet ili je riječ o indijskoj mafiji koja vas ispremlati s par buketa u mračnoj ulici ukoliko vas spaze s kitom u ruci?

Nijemci – sandale
Obućarski misterij stiže nam iz germanskih zemalja. Nijemci i Austrijanci patološki su ovisnici o sandalama uz koje nerijetko idu čarape živahnih uzoraka. U obalnom pojasu ćete ih prepoznati po plastičnjačama s kojima gacaju po plićaku u žarkoj želji da ne nagaze na morskog krastavca ili neku drugu autohtonu zvijer. Ne vjerujem da ih skidaju ni kada se tuširaju ili produžuju vrstu.

Nizozemci – pomfrit i majoneza
'Sladoled' od prženih krumpirića i kuglice majoneze u zemljama Beneluxa toliko je obljubljen da ga jednostavno i sami morate naručiti ne biste li odgonetnuli o čemu se radi. Al', ono, ništa... Hrpa pomfrita i majoneze. Danas-sutra će početi otvarati mazaonice kruha i putra. Ipak, kratak pregled nacionalne kuhinje male zemlje krava, cvijeća i vjetrenjača nudi objašnjenje. Kada vam je vrh domaćeg kulinarstva kobasica s keljom, pomfrit definitivno zvuči kao biftek u umaku od gorgonzole.

Francuzi – puse
Ne, ne radi se o slavnom francuskom poljupcu koji jezikom ispituje bubrege i isporučuje vam čitav meni bacila vašeg voljenog bića. Radi se o pusama u oba obraza koja si ekipa dodjeljuje u svakoj mogućoj prilici i u svim kombinacijama. Ukoliko škvadra sjedi za stolom birtije, pridošli frend će se prvi progurati među svakog do njih i cmoknuti ih u obraze, kako muške, tako i ženske, pa tek onda pronaći svoj stolac. S druge strane, šanse da vam itko od njih samoinicijativno plati cugu računaju se preko formule 1/(broj pusa)x(poštanski broj bircuza).

Turci – bijele čarape i crne koledžice
'Belke i kolege' zaštitni znak društvanca koje odiše kebabom i lukom, iza uha fura cigaretu i jezikom žnjara čačkalicu. Genealogija bijelih čarapa vjerojatno je prepuna divnih ideja – čistoća, higijena, status – no danas sve to pada u vodu s pogledom na par crnih koledžica u kojima se safta otomanska moda. Još kad lik u cokule utrpa one debele teniske - otprilike dobivamo definiciju modnog krika. Jest da ih je Michael Jackson djelomice amnestirao, ali da je to neki plus... Hm.

Japanci – fotoaparati
Draga i preplašena nacija koja se kreće u grupama - jednom rukom se drže za štrik da se netko ne izgubi, a drugom škljocaju aparatima - Japancima godišnji odmor počinje kada se s putovanja vrate doma, upale svoj projektor i razgledavaju fotke s ekskurzije. Tada zapravo skuže gdje su bili jerbo, dok su bili tamo, uglavnom su gledali u display kamere. Možda zato i žive toliko dugo. I majci prirodi je jasno da sa životnim vijekom manjim od 90 godina ne bi stigli pogledati ni pola fotki koje su okinuli.

Afrikanke – slatki parfemi
Kad sam još mlad i neiskusan bauljao po amsterdamskoj crvenoj četvrti, zabrijao sam da su bolesno sladunjavi parfemi afričkih teta tek dimna zavjesa za zadah znoja i sperme na osam kvadratnih metara, koliko obično zauzima kabina za praskanje. Ali ne. Cure s Crnog kontinenta iz nekog razloga preferiraju bombone u zraku bez obzira serviraju li svoje petnaestominutne draži za 30 eura ili hodaju pored vas u Dolce & Gabbani i s pola kile zlata strateški porazmještenog po tijelu. Možda ih voćni miomirisi podsjećaju na egzotiku rodne grude, možda imaju fobiju od dijabetičara, možda nemam pojma.

Talijani – deranje
I kada razgovaraju o vremenskoj prognozi, Talijani zvuče kao da si psuju mamice do 17. koljena. Jezična histerija, mahanje rukama, teatralne replike i dvadeset decibela glasniji od ostatka ljudskog roda, Talijanima još jedino konkuriraju aeromitinzi i koncerti Metallice. Vjerojatno su im i zato toliko dobro išle opere.

Amerikanci – retardinjo smiješak
Nacija na Prozacu kulturno je obogatila civilizaciju refleskom smješkanja kakvog se ne bi posramio ni Batmanov Joker, a kamoli standardni estetski kirurg. Manijakalni prekooceanski optimisti i klimači glavom uputit će istu razgaljenu facu mački, tratinčici, ljubavniku ili smrtnom neprijatelju. Ali, kvragu, čime su ti ljudi tako predvidivo i sretno fascinirani? Sad mi je jasno na što misle kada pričaju o američkom snu.

Hrvati – dupelizački karakter
Valjda jedina nacija koja je sposobna dublje se uvući u vlastite analne prerije su Poljaci. Te je drito sram svakog slova koje im sastavlja ime. No, ni mi nismo predaleko, s time da frustraciju po pitanju identiteta kamufliramo u bečki pristojnom licemjerju i kroničnoj želji da se svima svidimo. Seoski mentalitet koji gosta (zapadne provenijencije, naravno) redovito cijeni triput više nego prvog susjeda i dvaput više nego samog sebe još će dugo harati Tako Lijepom i Tako Našom, no u europskoj svijesti Hrvatska se strelovito penje na ljestvici atraktivnih destinacija. Nakon što je sredimo i ulickamo u nekoj hibridnoj varijanti Ibize i Švicarske, bit će krajnje vrijeme da u stoljetnu nam slavensku malodušnost i jamranje ubrizgamo šut narcizma. Evo, ja sam se već predozirao.